Referendum kao nastavak aplogetskog pristupa gay borbe
Gej udruge i pojedinci služe se apologetskim načinom osvajanja srca i umova konzervativnih građana već nekoliko godina. Od izjave Franka Dote o tome da je gay pride parada patriotski čin, preko raznih transparenata na paradama tokom godina do nekakvih pisama potaknuta referendumom o braku koja su kružila internetom i plakata Human rights film festivala koji … Nastavi čitati
KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM U XXI STOLJEĆU
Taj sistem zahtijeva daleko energičniju kontrolu od one što je čine ili mogu da učine vlade i parlamenti kapitalističkih zemalja (koji nakon niza godina teške finacijske krize nisu uspjeli odlučno i svrsishodno promijeniti pravila ponašanja ni tog sektora). Stoga postaje neophodan sistem koji ne samo omogućava, već zahtijeva veliki polet prema onim ciljevima, koji su … Nastavi čitati
Proleteri i antički Rim
”Danas, kad je mjesto, smisao, pa čak i samo postojanje proletarijata dovedeno u pitanje od novih i suvremenijih društvenih znanosti, dok se neki spremaju da cijeli marksizam i njegov pojmovni aparat pospreme na tavan kao zastario, treba se upitati, tko je i šta je ta tako zvana «srednja klasa», čije propadanje, odnosno proletarizaciju, niko ne … Nastavi čitati
Džez i revolucija
”U belačkoj, kapitalističkoj imaginaciji, na suprotnom polu od crnačke mehaničke telesnosti stoji, i dalje, buržoaski genije. Genije je izolovan, individualan, i ideal(an). On više predstavlja stanje nego akciju. Džez ostvaruje obe ideje dok ih društveno transcenduje. Armstrong, kao prva svetska džez zvezda koja se pojavila, predstavlja odgovarajući primer. S tehničke strane, bilo je očigledno njegovo … Nastavi čitati
Novac – izmet đavola
«…Gigantska transformacija privatnog duga u javni dug, ukoliko nije uspjela smanjiti ukupnu količinu duga ni oživjeti privredu, može pojačati premise za još intenzivniju dužničku krizu: za krizu upravo javnog duga; ona će prisiliti državu da zaduži sredstva, kojima ustvari ne raspolaže, a osim toga država će biti lišena poreznih prihoda neophodnih čak i za njezinu vlastitu administraciju. Kad se dostigne ta točka…dolazi do vrlo teške fiskalne krize države i do daljeg, još drastičnijeg smanjivanja njezine uloge u ekonomiji i još većeg slobodnog prostora za lukrativnu djelatnost privatnih multinacionalnih kompanija…Ako se to dogodi od welfara neće ostati ništa.»