Imperijalni izbori
piše Dady Chery Došla je i ona na red. Negdje je nekoliko mudraca to odlučilo. Jedini problem ostaje pitanje logistike. Posrijedi je višegodišnja dilema kako legitimirati i uveličati izbore sa slavodobitnim plebiscitom. U sezoni kad istječe predsjednikov mandat, kad se ratovi potiču, kad se progone neistomišljenici i ciljaju lažne mete, držanje pobjedničkih govora više nije opcija koja pali. Nadalje, iako glasači nisu toga svjesni, duboko u duši znaju da je ona ta koja je odabrana, te će se bijeli dim iz rimskog dimnjaka za nju uzdići u obliku plavih i crvenih balona. Stoga taj cirkus dug godinu dana mora biti dizajniran da pretvori jednu fatamorganu u realnost, da uvjeri glasače da je šećerna vata zapravo hranjivi obrok i da klaunovi, plešući slonovi i svaki drugi nastup neminovno dovodi do njenog velikog finala kod nastupa na visokoj žici. Politika kao spektakl dostići će tada svoj vrhunac i najviši uspon. Izazov je bio da se ostvari zadovoljavajući izlazak glasača, da ih se uvjeri da su njihovi glasovi od značaja, te neka zaborave da je taj izbor bio predodređen. Ovaj put to više nije moglo ostati stvar između Pepsi Cole naspram Coca Cole. Da se sačuva pozornost glasača, morale su se rasporedit uloge za skup zanosnih uloga. Kao kod marki automobila, poznati političkih brendovi su zaplovili i odbačeni kao hrpa limunova. Kazališne predstave u tri čina su efikasnije. Također se činilo zavodljivije uloge rasporediti na tri glavna lika u ovom našem triptihu o špageti-vestern izborima, gdje će dobri, loši i ružni biti u međusobnoj opoziciji. Također se činilo poželjno da se dobri i loši tijekom kampanje pretvore u pragmatične i neželjene ratnike u odnosu na božicu lova Dijanu, ne bih li zasjenila mlitavog ljevičarskog ugarka i poslije toga postala manje zla od dvaju zala u odnosu na onog mrskog i ružnog Amerikanca. Glasovanje ne bih trebalo biti oko stvarnih problema, već se uglavnom bavi fiktivnin predmetima. Ljudi koje zabrinjava nejednakost i koji bi inače ostali apatični prema pokretanju te uzaludne tebe bi na taj način ipak bili uvučeni u raspravu zbog svoje identifikacije sa lažno-lijevim ugarkom. Takozvani šampion tih 99 posto najvećim dijelom nudi kozmetičke promjene. Njegova poruka ima odjeka kod onih kod kojih uzvišene riječi poput socijalne pravde prijevode direktno u osobna pitanja kruha, ali ne i stanje onih koji su rastrgnuti vjetrovima imperijskih ratova, te svakako ne statusom onih koji su zatvoreni kao robovi rada u tekstilnim tvornicama u neljudskim mjestima kao što su Bangladeš, Pakistan, i Haiti. Da se zasadi stablo, tlo mora biti otkopano i rahlo, ali lažna ljevica samo zna strugati po površini. Lovkinja je već dokazala svoju nemilosrdnost i sposobnost za ubijanje nedužnih. To daje glasačima osjećaj sigurnosti. Tada oni shvaćaju da se ona „bori za nas“ i da je sposobn da povuče obarač. Iako nikada nije bila guverner-krvnik koji je s veseljem primijenio smrtnu kaznu, poticanjem širenja ratova i trgovine naoružavanja, prouzročila je dovoljno smrti da ispuni obred prolaznosti. Glasači znaju da nju, za razliku od Lady Macbeth, ne muče njene okrvavljene ruke. Saudijci i Goldman Sachs dobro znaju da će ona i dalje nastavljati svojim beskrajnim ratovima za uništavanje drugih zemalja i eksploataciju njihovih naroda i resursa. Više nego ikada će načela nacionalnog suvereniteta i resursnog nacionalizma biti izopačeni i tretirani kao napadi na Imperiju. Destabilizacijama Venezuele, Rusije, Brazila, Irana i Kine, koja su ekonomski već na djelu, dospjet će na vrh agende i razviti se u zapjenjene građanske ratove prerušene u pseudo-revolucije. Projekt Velikog Izraela nesmanjeno će se nastaviti. Bespilotne letjelice zamračit će neba poput imperijalnih pterodaktila. Od Haitija do Hondurasa, Sirije, Iraka, Libije, Ukrajine, Jemena, Afganistana, i Pakistana, staze destrukcije proširit će se na jednoj strani na autoputove od tenkova i kamiona punih streljiva, i s milijunima izbjeglica i krvlju njihovih odnosa na drugoj. Božica lova Dijana je feministkinja u istom duhu kao Katarina Velika, ne kao Simone de Beauvoir, pa ipak lovkinja nam obećava da će kao prva carica Imperije, ubiti sam patrijarhat. Premda neki kažu da ona voli žene koliko i svog švalerskog supruga, to ne znači da će postati prvakinja za interese i prava vlastitog roda. Cilj smicalice sa rodom služi uvjeriti glasače da će oni time biti dio povijesnog trenutka i, iza toga, da ih natjera na prodorno vrištanje „Ja sam za nju!“ u facu svim njenim uočenim neprijateljima u jednoj grandioznoj pseudo-feminističkoj katarzi. Crne i latinoameričke glasače se postavlja da krenu stampedom k božici lova u svom očajničkom bijegu od biča konfederalnog urbanog kauboja kojeg predstavlja ružni Amerikanac. Ona će odgoditi svoje strijele za kasnije, ali čim se prašina slegne i glasovi budu zajamčeni, crni i smeđasti životi neće više biti važni. Carice ne vjeruju u demokraciju. Dovoljno je samo pogledati u Haiti, gdje je ona zahtijevala da se rezultati predsjedničkih izbora preinače tako da njezin kućni rob može upravljati plantažom. Tamo je njen suprug eksperimentalno organizirao jednu pay-to-play vladu sa svojim lordovima da bi zemlju pretvorio u kombinirano banju, tvornicu za izrabljivanje i bordel. Isti model se može svuda izvoziti. Haićani su se pokazali dovoljno mudrim da ne zagrizu u tu sablast od demokracije. Znali su da su riža i grah zaraženi otrovom za štakore i da je voda kontaminirana kolerom. Dvaput u roku od dva mjeseca bojkotirali su lažne izbore ,protestirali i smanjili izlazak na birališta na manje od deset posto glasača sa pravom glasa. Treći put, prevarene političke stranke i zgađene skupine za ljudska prava se zakleše da neće sudjelovati, tako da je projektirani izlazak pao tako blizu nule da su izbore morali otpisati pod izlikom straha od nasilja. Godine 1804-e, Haiti je donijela novom svijetu jednu revoluciju prema kojoj su ljudska prava napokon uključivala kraj ropstvu. U 2015-oj , Haićani pokazali su svijetu kako zabiti klip imperijalno-kolonijalnoj demokraciji; pokazali su da se glasači moraju pobuniti protiv makinacija koje svaki put donose neko manje zlo koje je mnogo gore od prethodnog zla, da više nema preostalih nijansi zloće među koja mogu da biraju. Vježba za jednu od demokratskih prava kod unaprijedi predodređenih izbora jeste u ostajanju podalje od tog cirkusa; ignoriraj taj spektakl dobrog, lošeg i ružnog, i odbijte da uđete u tor putem serija odluka sa unaprijed predodređenim ishodima. Kod imperijalnih izbora, postoji sami jedna i jedina građanska dužnost, a to je da ih bojkotirate. Autoričina biografija Dady Chery odrasla je u srcu jedne proširene radničke obitelji u Port-au-Prince, glavnom i najvećem gradu na Haitiju. Emigrirala je za New York kad je imala četrnaest godina i od onda proputovala cijeli svijet i živjela u Evropi i u nekoliko sjevernoameričkih gradova. Piše na engleskom, francuskom i na svom izvornom kreolskom. Posjeduje i doktorat. Odabir teksta i prijevod: Slobodan Drenovac |
Novi Plamen (Blog) 