Američka imperija: Umorstvo d.d.


Teror, prijetnje i nasilje su lijepilo koje drži imperiju na okupu. Zračna bombardiranja, bespilotne letjelice, raketni napadi, artiljerijski i minobacački udari, ciljana ubojstva, masakri, odredi smrti, torture, pritvori za više desetaka tisuća ljudi, odredi smrti, nadzor velikih razmjera, izvanredna izručenja, policijski sati, propaganda, gubici građanskih sloboda te podatne političke marionete meljava su za naše ratove i ratove koje smo mi opunomoćili.

Autor Chris Hedges

Zemlje nad kojima želimo dominirati, od Indonezije i Gvatemale do Iraka i Afganistana , su dobro upoznale te brutalne mehanizme kontrole. Ali realnost imperije rijetko kada stiže do američke javnosti pa ono malo grozote koja stigne odbacuje se kao izolirani slučajevi koji će biti provjereni i više se neće ponavljati. Ciljevi imperije, rečeno nam je od strane poslušnih medija i naših vladajućih elita, su čestiti i plemeniti. A veliki stroj za ubijanje naprijed melje, hraneći, kao što uvijek čini, prepune bankovne račune ugovaratelja za obranu i korporacije koje iskorištavaju prirodne resurse i jeftinu radnu snagu širom svijeta.

Vrlo su rijetki dopisnici koji su se bavili imperijom s više hrabrosti, ustrajnosti i sveobuhvatnosti od Allana Nairna. Već više od tri desetljeća izvještavao nas je iz Centralne Amerike, Istočnog Timora, Palestine, Južne Afrike, Haitija i Indonezije – gdje su mu indonezijski vojnici nanijeli prijelom lubanje i uhitili. Njegovim izvješćima o masakrima koje vrši indonezijska vlada u Istočnom Timoru etiketiran je kao „prijetnja nacionalnoj sigurnosti“ pa je službeno zabranjen njegov boravak u Istočnom Timoru.

Nairn se u brojnim prilikama potajno vraćao u Istočni Timor. Njegovo uporno izvještavanje o mučenjima i ubijanjima civila od strane indonezijske vojske doprinijelo je tome da je američki Kongres suspendirao 1993. godine vojnu pomoć Djakarti. On je razotkrio američko suučesništvo sa odredima smrti i paravojnim organizacijama koje su provodile ubilačka divljanja u El Salvadoru, Gvatamali i Haitiju. Tijekom predsjedničkih izbora 2014. godine u Indoneziji, gdje provodi puno vremena, Nairnu se zaprijetilo uhićenjem zbog otkrivanja uloge predsjedničkog kandidata Prabowo Subianta u zločinima. Nairnovo izvještavanje o vojnim masakrima važna su komponenta u suđenju bivšem gvatamalskom predsjedniku , generalu Efrainu Ros Monttu. General Montt naredio je ubojstvo za više od 1.700 ljudi u pokrajini Ixil početkom 1980-ih a 2013-te osuđen je za genocid i zločine protiv čovječnosti. Osuđen je na zatvorsku kaznu od 80 godina. Osuda je kasnije poništena.

Nairn, s kojim sam razgovarao u New Yorku, vraća se natrag na genocid protiv američkih Indijanaca, na instituciju ropstva i na ubojstva i stotinama radnika i sindikalnih organizatora u 19. i početkom 20. stoljeća da bi objasnio korijene američkog imperijalnog nasilja. Istakao je da, unatoč činjenici da su masovni masakri na američkom tlu u posljednjih nekoliko generaciju postali tabu, FBI vrši selektivna ubojstva crnih radikala, uključujući tu i na Freda Hamptona 1960-ih. A policija pokazuje tek neznatnu suzdržanost da puca na ljude druge boje u siromašnim kvartovima.

Ali za inozemstvo ne postoje ograničenja. Bezobzirni pokolji stvarnih ili zamišljenih protivnika smatraju se povlasticom imperijalne moći. Nasilje je primaran jezik koji koristimo u odnosu na ostatak svijeta. Ekvivalencije sa Wounded Knee (opaska prevodioca: Pokolj Wounded Knee, odnosno Ranjeno koljeno, dogodio se 29. prosinca, 1890 kod istoimenog potoka u indijanskom rezervatu u Južnoj Dakoti) i sličan je slučaju u vijetnamskom seocetu My Lai koji se dogodio izvan naših granica. Isti slučajevi se sve učestalije događaju ali često to mi ne priznajemo. Za nas u inozemstvu ne postoje restrikcije. “Do dana današnjeg“ reče Nairn “politički je dozvoljeno američkim oružanim snagama da vrše ili sponzoriraju ubojstva civila – studenata, novinara, vjerskih vođa, organizatorima seljaštva, bilo koga. Zapravo, u američkoj politici, ako su nam predsjednici bezvoljni, ili se opiru takvim postupcima, njih se kažnjava. Nazivaju ih plačipičkama. George Bush stariji kad je pokušao skrivenim djelovanjem izvesti državni udar u Panami protiv [Manuela] Noriege a nije uspio. I tada se pojavila na naslovnoj strani Newsweek-a naslov ‘Borba sa “Faktorom plačipičke”‘ gdje su se digli protiv Bush-a starijeg jer nije bio dovoljno odlučan”.

“Mislim da je već tjedan dana kasnije on i formalno napao Panamu, invazijom koja je obuhvatila spaljivanje sirotinjskog okruga zvanog El Chorrillo, gdje je ubijeno više stotina ljudi. Tada je New York Times na prvoj strani dao analizu iz pera R.W. Apple-a u kojoj se zaključuje da je Bush stariji ispunio svoju predsjedničku inicijativu demonstracijom voljnosti da se prolijeva krv.” Nairn dodaje. “Ne njegova krv, već krv stranaca, uključujuži tu i strane civile.”

“U osnovi to je odbijanje od strane američkog društva da se provedu zakoni o ubojstvu kada ih izvršavaju predsjednici ili generali i gdje su žrtve stranci,” rekao je. “Danas, tako postupaju sve velike sile. Ali u posljednje vrijeme, jer je SAD postala dominantna sila, Sjedinjene Države imaju najveći broj poginulih. Kad biste zbrojili sve operacije broj bi iznosio nekoliko milijuna ljudi. Tek ću navesti one koje sam osobno vidio i nastojao ih eksponirati i protiv kojih sam se nastojao boriti: Gvatemala, El Salvador, Nikaragva, Honduras, Haiti, Južna Afrika, Palestina, Istočni Timor, Indonezija, južni Tajland. Sigurno sam neke ovdje propustio. Sjedinjene Države koristile su Pentagon, CIA, povremeno i Državni sekretarijat (State Department) da uspostave ili organiziraju lokalne snage da pomognu skupljanju obavještajnih podataka o disidentima kako bi im pomogli da dođu do sredstava koja će im pomoći u vršenju sustavnih ubijanja.”

“Ubojstva i torture česta su popratna pojava u tim ratovima i zamjenskih (proxy) ratovima potaknuti od strane velesila koje sâme u njima ne sudjeluju, sa pokoljima od strane vladinih trupa koje rutinski uništavaju čitava sela.”

“To je radila i vojna sila Gvatamale, osobito u ranim ”80-ima kad ju je Reaganova administracija oduševljeno poticala u vrijeme diktatora generala Rios-a Montt-a,” rekao je Nairn. . “Oni su upadali u sela po visoravnima Maja na sjeverozapadu, bio sam tamo dok su to radili, razgovarao sam sa vojnicima, razgovarao sa preživjelima … [i] oni su odrubljivali ljudima glave. Razapinjali su ljude. Upotrebljavali su taktike koje danas primjenjuje ISIS i sada prikazuju putem videa da bi prenerazili svijet.”

“Sile su oduvijek rado koristile takve taktike,“ rekao je. “Stoljećima su se time ponosile. Dovoljno je čitati svete tekstove u knjigama vodećih religija — Bibliji, Kuranu, Mojsijevo Petoknjižje. Puni su uzastopnih pokolja. Ljudi zaboravljaju. Priča o Davidu I Golijatu slovi kao veličanstvena priča. Na kraju te priče David odrubljuje Golijatovo glavu. On paradira unaokolo noseći Golijatovu glavu. Godinama su se sile ponosile takvim taktikama. Oni su ih reklamirali.”

“Skoro su se svi američki predsjednici sve do vremena predsjednikovanja Teddya Roosevelta time hvalisali, ” poručuje nam Nairn. “Vratite se i ponovo čitajte [Rooseveltove] spise. On u više navrata … govori o potrebi da se prolijeva krv, o potrebi da se ubija. Inače pojedinac ne može biti zdrav, inače neko državno uređenje ne može biti zdravo. To je bio Teddy Roosevelt. To se ne može raditi u današnjim Sjedinjenim Državama. To se zaista ne može činiti ni u jednoj velikoj državi danas. Jedini djelomični izuzetak za takvu retoriku je Izrael. Izraelski generali i političari još uvijek otvoreno govore o potrebi da se prolijeva palestinska krv. Ali oni su zaista jedini. Svi ostali — Europa, Rusija, Kina, SAD – svoje [aktivnosti] moraju skrivati.”

Prvi put sam se susreo sa Nairnom 1984., dok sam izvještavao o ratu u El Salvadoru. Te je godine napisao eksplozivan istraživački tekst za časopis The Progressive, pod naslovom ” Iza eskadrona smrti.” Članak je u detalje opisao američku podršku, obuku i naoružavanje eskadrona smrti u El Salvadoru koji su svakog mjeseca ubijali, mučili i osakaćivali ljude na stotine. Njegov članak potaknuo je istragu Senatskog obavještajnog odbora.

Američki zapovjednici u Iraku, nastojeći da uguše sunitsku pobunu 2004. godine, vraćaju se na uporabu taktike terora prakticirane u El Salvadoru. Formulirali su plan kojeg su nazvali „Salvadorska opcija“, da obučavaju i naoružavaju šitske paravojne jedinice. Bivši američki pukovnik, James Steele, koji je 1980-ih u El Salvadoru rukovodio američkom vojnom grupom ili MilGrupom, i koji je bio savjetnik Salvadorskoj armiji tijekom rata, poslat je u Irak od strane Donalda Rumsfelda u zvanju civilnog savjetnika. Steele, koji se borio u Vijetnamu, dobio je zadatak da vodi Iračku paravojnu postrojbu komandosa specijalne policije, poznatu pod imenom “Vučja brigada”.

Funkcionari UN-a i istraživački tim The Guardian-a, kasnije su optužili te šitske paravojne postrojbe za masovna ubojstva i upravljanje mrežom tajnih zatočeničkih centara u kojima su se obavljale torture dok su bile pod Steeleovim nadzorom. Šiitske paravojne postrojbe, koje su dobivale novac iz fonda od $2 milijarde pod neposrednom kontrolom generala Davida Petraeusa, terorizirale su i razjarile sunitsku populaciju. Zlostavljanja, mućenja, ubojstva i mreža tajnih zatvora potpalile su irački sektaški građanski rat i dovele do stvaranja radikalnih sunitskih grupa poput Islamske države (IS).

“SAD su tvorci postrojbi smrti, a njihovo stvaranje započelo je u vrijeme Kennedyeve vlade i to uglavnom posredstvom američkih specijalnih snaga za gerilsko ratovanje i Centralne obavještajne agencije (CIA), ” objasnio je Nairn. “[Oni] … taj su sustav stvorili prikupljanjem obavještajnih podataka koji su povezivali Salvador, Honduras i Nikaragvu. Uz pomoć obavještajne agencije CIA organizirali su njihove središnje datoteke. Obučavali su [postrojbe] kako da sistematski izlaze i pažljivo motre kampuse, sudnice, plantaže [i] naročito tvornice, pod upravom lokalnih oligarha ali i američkih investitora. Zatim su kompilirali te datoteke.”

Nairn je proveo 13 sati intervjuirajući bivšeg salvadorskog generala, Josea Alberta Medrana, kuma Salvadorskih postrojbi smrti, kojega su godinu dana kasnije, godine 1985., ubili buntovnici Narodnooslobodilačkog fronta (FMLN) Farabunda Martija.

“Objašnjavao mi je kako se salvadorski svećenici, redovnice, vjeroučitelji [i] sindikalisti svi nalaze pod kontrolom Moskve,“ reče Nairn.”. “On bi to shematski crtao prikazujući kako to teće iz Moskve do Havane, odavde pa dovde. Dodao je kako su svi oni postali mete; pa je naša misija bila da ih sve treba pobiti. Do najsitnijih detalja je opisao kako su to radili dok je bio na platnom spisku Sjedinjenih Država.“

“Bile su to postrojbe smrti koje su proizvele akcije kao što su silovanja i ubijanja redovnica,“ reče Nairn, imajući na umu američke laičke misionarke — Dorothy Kazel, Mauru Clarke i Itu Ford – koje su 1980. godine u El Salvadoru usmrtili vojnici Nacionalne garde. Osam mjeseci ranije, odredi smrti izvršile su ubojstvo nadbiskupa Oscara Romera. Više od 75.000 Salvadoraca ubijeno je u konfliktu, tisuće u kandžama odreda smrti da bi kasnije često svoje žrtve proglašavali „nestalima“.

“Svijet napokon počinje uviđati što se podrazumijeva pod političkim ubojstvom kada vidi ISIS-ove video spotove,“ kaže Nairn. “… U Salvadoru ne samo što su ubijali nego i sakatili odrezivanjem šaka i ruku, te bi svoj ručni rad usput izlagali. Prolaznici su to vidjeli. U istom razdoblju i sâm sam proveo te godine u Gvatemali , gdje je bilo čak i gore – tamo je ubijeno više od 100.000 ljudi, možda i preko 200.000 prema nekim procjenama. Jednog sam dana u biblioteci Politehnike, vojnoj akademiji Gvatamale, pronašao španjolski prijevod dokumenta Američke vojne kontra-ustaničke službe. U njemu se daju instrukcije o tome kako stvarati teror; na takav je način taj dokument sročen. I tu se opisuju metode koje su primijenjene na Filipinima u vrijeme kampanje protiv Huksa (op.prev. ‘Narodna antiJapanska armija’.)”

“U filipinskom slučaju riječ je o tome da se leševi ostave u rijekama i to tako da ih tjelesno osakatite, amputirate, i potom izložiti na obalama rijeka da izazovu teror kod stanovnika. I naravno, to je upravo ono što ISIS danas čini. “

Ista taktika se koristila u Indoneziji protiv etničkih Kineza, radničkih organizatora, umjetnika, intelektualaca, studentskih vođa i članova komunističke partije Indonezije (PKI) nakon od SAD-a podržane antikomunističke čistke iz 1965. godine nakon čega je svrgnut nezavisni lider predsjednik Sukarno. Naime, Sukarno je u državnom udaru 1967. godine zamijenjen generalom Suhartom , koji je brutalno vladao zemljom 31 godinu. Za to vrijeme u vojnim i paravojnim krvoprolićima ubijeno je najmanje milijun Indonežana. Tijela su im ostavljena da plutaju rijekama ili drumskim ivičnjacima.

“CIA doprinosi svojim popisom od 5.000 ciljeva za atentat ,” rekao je Nairn. ” U ono vrijeme američki tisak je to pozdravljao. Zvali su to sjajem svjetlosti u Aziji. General Suharto je instaliran na vlast kao rezultat tog procesa. Suharto je kasnije, sredinom sedamdesetih prošlog vijeka, zatražio dopuštenje od predsjednika Forda i Henrya Kissingera da napadne susjednu državicu Istočni Timor, koja je tek bila stekla nezavisnost i više nije bila portugalska kolonija. Spomenuti dvojac im je dao zeleno svjetlo. Jedino su mu rekli da to brzo obavi. On je ušao [i] ubio jednu trećinu stanovnika.”

“Godine ’91., priredili su masakr ispred groblja, koji sam nekako preživio,” rekao je. “Tamo sam bio sa Amy Goodman. Oni su pred našim očima ubili više od 200 ljudi. Moja lubanja je pukla pod udarom njihovih američkih M16 pušaka.

“Riječ je o standardnoj proceduri. Nastojao sam odlaziti u zemlje gdje je represija najintenzivnija, i koje SAD podržava. Želio sam to eksponirati da bi se zaustavilo.”
“To je sustavno,” nastavio je. “To je točno ona ista taktika od zemlje do zemlje, uz lokalne prilagodbe, a često su svi časnici obučavani u istim američkim vojnim bazama — Fort Bragg, Fort Benning, Leavenworth [i] u Inter-američkom obrambenom koledžu, ukoliko su posrijedi časnici iz Južne Amerike.”

“To nije jedinstveno samo za SAD,” Nairn kaže. “To je standardno za sve velike sile. … Ako želite da imate bilo kakav utjecaj u politici morate se svrstati s nekom vrstom ubojite sile, bili to Amerikanci, NATO ili Talibani, ili neka druga naoružana frakcija sposobna za brza masovna ubijanja. Bez toga nemate šanse.”

“U Afganistanu, Iraku i Siriji, došlo se do točke političkog i društvenog kraha,” kaže Nairn. “Nemoguće ga je zaustaviti. Izvan je kontrole. Više nema dvije strane. Došlo je do višestranog puknuća. To je analogno onome što se dogodilo u Kambodži, sa masovnim američkim bombardiranjem Kamobodže, što je utrlo put za uspon Crvenih Kmera. [To je uništilo svaku sličnost sa normalnom politikom pa čak i normalnim društvom. U takvim okolnostima oni koji donose najviše zla , koji su najnasilniji, imaju veće šanse da se uzdignu i prevladaju.”

Neprekidni rat i neselektivno ubijanje definiraju američku imperijalnu moć. Ali takva politika, kaže on, ima i povratno paljenje.

“Ukoliko imate dovoljno vanjskih neprijatelja, ukoliko se događa dovoljan broj konflikata, ukoliko se dešava dostatani broj drama, jedna jaka država, jedna od onih stupova ratova,kao što je SAD, ili recimo, današnji Izrael — [i jedna i drugi primjer] spartanskog tipa države – one se ne mogu suzdržati,” zaključio je. “Njima je potrebna visoka razina dramske tenzije. Oni konstantno moraju biti provokativne, tu i tamo konstantno stvarati nevolje.”

“Sada smo došli do trenutka u kojem se ova djelovanja namjernog ubijanja i provociranja od strane Sjedinjenih Država povratno počinju ujedati [SAD],” kazao je. “To se obično ne događa. Nije bilo takvih posljedica iz Centralne Amerike. Nije bilo konsekvenci iz Haitija, Palestine ili Južne Afrike. Ali u ovom slučaju se događa. Operacije poput američke podrške mudžahedinima radi suzbijanja sovjetske invazije u Afganistanu … američka podrška raznim islamskim anti-Assadskim snagama u Siriji, urodili su prvim al-Kaidima i zatim ISIS-a. To nije bila američka intencija. Oni nisu htjeli stvoriti al-Kaidu koja će napadati SAD. Nisu htjeli stvoriti ISIS, koja se danas pretvorila u politički košmar.”
“Biblija kaže da tko sije vjetar žeti će oluju. No, to uglavnom nije istina. To je slično i onoj drugoj paroli: Ujedinjen narod nikada neće biti pobijeđen. Nije istina. Jedinstven narod uvijek se pobjeđuje. Njega slamaju. Njega masakriraju. Njega bacaju u masovne grobnice. Ali ponekad oni koji siju vjetar će zaista žeti oluju. A to je ono što se Zapadu događa danas sa ISIS-om.“

Odabir i prijevod: Slobodan Drenovac

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: