Obama ima pravo, granice se ne mijenjaju “pištoljem”
Granitno čvrst, predsjednik Obama, koji je tek stigao u Evropu, govoreći na jednom skupu u antiruski raspoloženoj Estoniji, branio je međunarodno pravo, i uputio je Putinu sljedeće riječi:”Granice se ne mijenjaju pištoljem”. Tim je riječima optužio ruskog predsjednika da oružjem podržava separatiste na istoku Ukrajine. Ovoga puta zaista stanovnik Bijele kuće je potpuno u pravu. Žao nam je zbog Putina. Pištoljem se ne mijenja nijedna granica. Za to je potrebno nešto daleko vše. To vrlo dobro znaju u Prištini, gdje su podigli spomenik u bronci visok tri metra Billu Clintonu na glavnom trgu nove nezavisne države, manje od talijanske pokrajine Molise, da mu zahvale za humanitarni rat NATO-a.
piše Tommaso di Francesco
Nastao nakon “casusa belli” (slučaja rata, prim. prev.), te poslije nepostojećeg pokolja u Račku i bijega misije OSC-a, na čelu ratnih operacija “sasvim čudno” nalazile su se SAD. Radilo se o ratu NATO-a, koji je podržavao bivše teroriste UČK-a. A potom su SAD dozvolile proklamiranje nezavisnosti od strane leadership kriminalaca – to sada izjavljuje i istražna komisija EULEX-a, – s prezirom se odnoseći prema mirovnim ugovorima, koje su sklopile same Ujedinjene Nacije, protivno međunarodnom pravu, a pod vojnom okupacijom NATO-a i u prisustvu još jedne nove mega američke vojne baze Camp Bondseel.
Da, trebalo je mnogo više od jednog pištolja. Bombardiranje je trajalo 78 dana, a bili su to tzv. “raid”-ovi u humanitarne svrhe, koji su se odnosili na cijelu bivšu Jugoslaviiju (na Srbiju, na Kosovo i na Crnu Goru); u napadima je upotrebljeno 1.200 aviona u ukupno 26.289 akcija bombardiranja, deset hiljada Cruisa, te 2.900 raketa i bombi. Tebalo je za 2.300 napada na 995 “meta” (ciljeva) 21.700 tona eksploziva, a u to treba uračunati i 152 kontejnera sa 35.450 “cluster” bombi (to su one bombe, koje, zaustavljene na pola puta, sijeku glave žrtava). Bilo je nužno pogoditi nekoliko tisuća civilnih objekata (samo u Vojvodini je oštećeno 3.650 javnih struktura).
Tako, da se promijene granice na Balkanu i da se izmisli nova etnička država, bilo je neophodno ubiti nekoliko hilada civila (najvjerojatnije procjene govore o 3.500), a teško raniti više od 6 tisuća osoba. Popis bombardiranih bolnica, koji se odnosi i na psihijatrijske klinike, kao i na centre za neonatologiju, toliko je velik, da se diže kosa na glavi. Samo u Beogradu pogođeno je osam bolnica, dvije u Novom Sadu, tri u Nišu, četiri na Kosovu, tri u Valjevu, i tako dalje sve naprijed, dok se ne dođe do brojke od 33 bolnice, koje su više manje teško oštećene. Škole koje su bile meta dostižu brojku od 29, najčešće se radilo o osnovnim školama, razbijen je 61 most, a zatim ceste, infrastrukture, javni uredi, turističke agencije, uništeno je 59 manastira ili mjesta molitve, 15 muzeja i historijskih spomenika, zbrisane su 44 radio stanice ili antene za emitiranje, 24 željezničke stanice, 41 autobusna stanica i 14 aerodroma. Pogođena je 121 fabrika (tako je veliki dio proizvodnog aparata otišao u dim), a još k tome treba uključiti i 21 rafieriju, 28 poljoprivrednih centara, te 19 ambasada i stranih diplomatskih predstavištava ozbiljo je oštećeno.
Obama je u pravu, granice se ne mijenjaju pištoljem. Potrebno je mnogo više.
Il Manifesto, decembar 2015
Novi Plamen (Blog) 