Grčka poslije izbora od 25 januara
„Grčki je glas primljen kao odbijanje politike štednje – naslov je internationalnog New York Timesa, sutradan nakon parlamentarnih izbora u Grčkoj. Američke novine naglašavaju međunarodni značaj tog glasanja, uz konstataciju da „od Francuske, do Španije i Italije, raste izborna baza protiv politika koje zahtijevaju žrtve u ime discipline financijskog tržišta.“
piše Dominique Ferré
Pregled međunarodne štampe
Grčko glasanje „dobija izgled odbacivanja“ za novine Le Monde, koje su zabrinute zbog masovnog odbacivanja svih onih s „ljevice“, kao i s desnice, u zadnjih pet godina, što su sprovodili memorandume trojke (Evropske Komisije – Centralne Evropske Banke – Međunarodnog Monetarnog Fonda). Više od pobjede Syrize (1) Le Monde žali „što je samo 35% birača glasalo za partije koje su implementirale mjere štednje (Nova demokratija, PASOK i nova partija Georgea Papandréua, Pokret socijaldemokrata, koji nije mogao preći izborni cenzus).“
To je odbijanje naročito jako u radničkim i narodnim slojevima, koji su brutalno pogođeni tokom pet godina provođenja tih memoranduma. Od tri seljaka, jedan je glasao za Syrizu, 39% činovnika je glasalo za nju, 45% nezaposlenih, 42% na glasačkim mjestima luke Pireja – čija je industrijska luka rasprodana bud zašto. To je klasni glas protiv memoranduma, kao i protiv onih koji su ga primjenjivali, odbacivanje onih koji «nakon pet godina pokoravanja trojci, mnogi Grci smatraju za posljednju kolekciju stranih nameta, koja je, mržena, vladala Grčkom u pravilnim razmacima 183 godine njene nezavisnosti». (Financial Times) .
Taj rezultat je izraz, na iskrivljenom terenu glasanja grčke radničke klase – koja je za sobom povukla i seljake, omladinu i slojeve sitne buržoazije. Tokom pet godina na izravnom terenu klasne borbe, te stotina štrajkova, okupacija radnih mjesta, manifestacija, desetina dana međuprofesionalnih štrajkova…svi su se ovi pokreti sukobili s moćnim preprekama na vrhu sindikalnih konfederacija, koje su bile u rukama partija „ljevice“ (Pasok, Komunistička partija, Syriza, itd.) a ti su vrhovi svi sprečavali da se počisti plan štednje.
U nedjelju navečer, poslije objave da je Syriza dobila 149 poslanika od njih ukupno 300, na hiljade aktivista se skupilo u centru Atene. Bile su to zaista hiljade, ali to nisu bili oni Grci sa površine vode, već oni «Grci koji su masovno glasali za Syrizu, ali bez dubokog uvjerenja, već da se prekine s mjerama austeriteta».
Zahtevi Syrize se pokazuju prilično umjereni. Oni su pozvali na “pregovore“ za novo rješenje, koje bi se moglo iznaći na korist svih: «Grčka će dati vlastite prijedloge kao i plan reformi bez dodatnog deficita» (Le Monde).
S jedne strane postoji ogromno iščekivanje. Iščekivanje hiljada, koji su glasali za Syrizu i svih onih, koji su odbili da glasaju za partije memoranduma“, svih onih koji su prilikom manifestacija, štrajkova, okupacija, skandirali : «Uzmite vaše memorandume sebi i ostanite s njima, smjesta!…» Postoji iščekivanje onih koji su očekivali Tsiprasa u septembru 2014, kad je u Solunu objavio prve mjere koje kani poduzeti: minimalna plaća 750 eura, 13 mjeseci primanja za penzije manje od 700 eura, otvaranje 300.000 radnih mesta, uključivanje struje siromašnim porodicama te besplatan prevoz za nezaposlene.
S druge strane, podvlači Financial Times, «Gospodin Tsipras će biti pod jakim pritiskom grčkih vjerovnika, Evropske Unije i MMF-a, u čijem je vlasništvu vanjski dug zemalja, i koji će zahtijevati da se respektiraju obaveze prijašnjih grčkih vlada, koje su bile prije promena, nudeći za to veću pomoć… Okviri kojima raspolaže gospodin Tsipras izgleda ograničeni“. Dnevnik Les Echos precizira: «Njegov manevarski prostor u ekonomiji i financijama je gotovo jednak nuli.»
Alexis Tsipras je pozvao na pregovore o «jednom novom rješenju, koje bi moglo biti uspostavljeno na korist svih». International New York Times naglašava: «Glavno obećanje Tsiprasa – ono koje je duboko zabrinulo Bruxells, Berlin i financijska tržišta – bilo je da će on svesti na minimum mogućnosti za grčke vjerovnike, počevši od kancelarke Merkel u prvom redu, i da će tražiti nove pregovare koji neće biti ponižavajući za njegovu zemlju.“
«Sada grčki vjerovnici zahtijevaju da nova vlada poštuje obaćanja koja su bila preuzeta od strane grčke države». (Le Monde). Ukratko, sve mora da se nastavi kao i ranije. «Ne vjerujem da postoji većina u Eurogrupi, naročito u zoni eura, koja bi pristala na redukciju grčkog duga», kazao je Jean-Claude Junker, predsjednik Evropske Komisije. Christine Lagarde, generalna direktorica MMF-a, precizirala je stavove oko njihovog programa strukturalnih reformi: «Mi ćemo ponovo započeti dijalog sa grčkim vlastima oko njihovog programa strukturalnih reformi. Ima mnogo zakašnjelih stvari, koje treba ispraviti. (…) Ali postaje interna pravila u zoni euro, koja se moraju respektirati. Ne mogu se izmišljati specijalne kategorije za ovu ili za onu zemlju». “Zakašnjenja“, koja treba riješiti su, na primjer, masovna otpuštanja u javnim službama, koja ni jedna grčka vlada nije uspjela do kraja sprovesti, jer su radnici pružali veliki otpor. Vjeran svojim ranijim izjavama, prema kojima se «angažmani koji su bili preuzeti (znači memorandumi – NDIR), moraju respektirati» i sam francuski predsjednik Hollande je pozvao na očuvanje „stabilnosti euro zone“.
Jer i od strane institucija koje služe financijskom kapitalu, odnosno njegovim bankama, manevarski je prostor jednako toliko stješnjen, koliko i od strane nove grčke vlade: «Merkelova je svjesna da se nešto mora učiniti, ali vidi vrlo malo prostora za olakšanje duga», kaže El Pais i podsjeća da upravo Njemačka posjeduje jedan njegov veliki dio.
Angelos Tsakanikas, predstavnik think thank-a IOBE, zabrinut je zbog mogućeg «ružnog scenarija: «Da se Tsipras osjeća dovoljno sigurnim da zauzme tvrdu liniju u odnosu na Evropsku Uniju (…). To bi moglo biti opasno. Komisija bi mogla presječi strukturalne fondove. Napetost bi tada izazvala bijeg kapitala“. I izazvala lanac rušenja banaka zemalja kreditora...
Zato se jedno drugo “zvono čuje“ sve više. Ono koje na primjer izražava Benoít Coeuré, iz direkcije BCE: «Evropa je pristupila dijalogu, ona kooperira s Grčkom, treba im pomoći, treba da ovo iskustvo rezultira uspjehom» (Europa 1).
„Pomoći“ Grcima je za glasnogovornika financijskog kapitala, u liku Jakoba Funka Kirkegarda, iz Peterson Instituta of International Economic irz Washingtona, «učiniti da gospodin Tsipras evoluira prema jednoj više centrističkoj poziciji (…).To bi pokazalo da su ti pokreti protesta, konačno, priznali činjenicu da se nalaze u zoni euro, te da moraju uvažavati njezina pravila.“
22 januara, putem izvještaja Centralne Evropske Banke, Mario Draghi je «izabrao kandidata radikalne grčke ljevice Tsiprasa» (Frankfurter Allgemeine Zeitung). Za eksperta bank of Amerika, Merril Lyncha, mjere BCE bile su «mrkva za Syrizu, kako bi ova napravila sporazum sa trojkom» („Bloomberg“). Uostalom, Syriza je pozdravila «odluku, koju će buduća grčka vlada donijeti u uzimajući u obzir isključivo interese zemlje,“
U Financial Timesu od 20 januara, Tsipras je već najavljivao izvjestan broj pisti, neizbježnu posljedicu da prekine s Evropskom Unijom i sa eurom: respektiranje budžetske ravnoteže, uvažavanje «socijalne tržišne ekonomije», kao i restrukturiranje duga da bi ga se uspjelo platiti.
Da se navede nova grčka vlada da odustane od programa, koji je podržao narod, upotrebljeni su ogromni napori. «Njemačka igra već tri tjedna na dvije ploče: prijetnja, a potom umirivanje» (Le Monde).
Prema Süddeusche Zeitung, socijaldemokrat Jorg Asmussen, sadašnji državni sekretar u ministarstvu rada, vodi službene pregovore sa Syrizom već nedeljama. Jedan drugi funkcioner Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD), Martin Schulz, predsjednik „evropskog“ Parlamenta je još pridodat tom zadatku. Uvjeren da će Tsipras «odustati od najradikalnijih aspekata svog programa» on dodaje kako «Grčka još uvijek mnogo zavisi od te pomoći (vjerovnika) i Alexis Tsipras to dobro zna“(2) (ABC).
Čak i glas što se čuje od strane francuskog ministra financija, „socijaliste“ Sapina, izravno na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, tvrdi: «Partneri Grčke spremni su dati odgodu vremena dovoljnu novoj grčkoj vladi».
Ostavit će joj sve vrijeme, koje će biti potrebno… «da „uvjeri“ radnike i narod Grčke da odustanu od onog za što se godinama bore, od onog za što su dali svoj glas onima, koji su obećali zaustavljanje ubitačnih memoranduma…» Glavni kolumnist Les Echosa ocrtava konture mogućeg dogovora: «Evropa mora prerasporediti bez sumnje ponovo grčki dug i smanjiti kamate, koje potražuje, a isto tako Alexis Tsipras morat će prihvatiti dio tog programa (…). Ali čas brisanja duga nije došao. Kao ni čas prepuštanja potpunoj budžetskoj strogosti.»
Ali još smo daleko od zabrane pretpostavljanja (3). Financial Times se već brine o onima u Syrizi ili u njezinom izbornom tijelu «koji će beskompromisno kritizirati svaki kompromis o ublaženju duga i štednje.» Le Monde citira jednog člana Syrize sa ulice od 25 uvečer: «Bojim se da se naša izborna baza ne razočara zbog previše kompromisa». Jedno je sigurno: glasanje od 25 januara je janso pokazalo da je za grčke radnike, nakon pet godina ubitačnih memoranduma, neprihvatljiv nastavak iste prakse.
Izvor: Informations ouvriers
(1) Syriza: “Koalicija radikalne ljevice“, koja je prvotno bila sačinjena od grupe izišle iz raskola Komunističke partije Grčke (kKE) Synaspismos, čiji su poslanici u martu glasali za Ugovor iz Maastrichta (1992). Syriza je postala prva partija opozicije u Parlamentu, kada su se, 2012, njezini funkcioneri izjasnili za „anuliranje memoranduma“
(2) Ta opsjednut nametnula je narodu gvozdenu petu diktata Evropske Unije, izmjenjujući sad mrkvu sad štap, i mora navesti na razmišljanje one koji vide u tome „priliku reformiranja Evrope“ (Jean-Luc Melanchon) ili „priliku da se postigne preorijentiranje evropske konstrukcije“ (Benoît Hamon).
(3) Zadnje poskakivanje ovog 27 januara: objava nezavisne vladine koalicije između Syrize i (buržujske) partije nezavisnih Grka, „suverenističkog“ odvojka desne partije Nove Demokracije. Njen lider, Panos Kammenos, pregovarao je o ovom ustupku u luci Pirej već 2008.
„Izbor koji ostavlja nadu u otežane pregovore sa Evropskom Unijom“ (Les Echos od 27 januara)… ili pak, suprotno, to će biti pomoćni elemenat za „razuman“ dogovor sa Evropskom Unijom.
Novi Plamen (Blog) 