Potpis ubojica u Parizu poznat tajnim službama
U očekivanju ostaalih elemenata, koji će moći objasniti istinsku matricu atentata u Francuskoj, logično je zapitati se, kome on koristi? Odgovor se nalazi u onome što je izjavio Nicolas Sarkozy, koji je kao predsjednik Francuske bio glavni autor podržavanja islamskih grupa i napada na Libiju: on je atentat u Francuskoj nazvao „ratom objavljenom civilizaciji, koja sad ima odgovornost da se brani.“
piše Manlio Dinucci
Pravi pravcati komandosi, kako se kreću, kako pucaju. Niti jedan uzaludan rafal da se ne potrše hici, već samo jedan do dva pucnja za svaku žrtvu, kao i ranjeni policajac, kojeg ubica dokusuri jednim jedinim metkom i, nastavljajući da hoda, dođe do automobila, a prije no što se popne u njega, mirno pokupi cipelu, koja je ispala (i koja bi mogla predstavljati dokaz za ispit DNA). Ali kada ta dvojica, tako pripremljeni kao specijalne snage, promijene automobil, „zaborave“ (prema verziji policije) jednu od svojih ličnih karti. Time su službeno potpisali atentat. Samo nekoliko sati kasnije cijelom svijetu su poznata njihova imena i biografije : dva sitna kriminalca, koji su postali radikalni islamisti, poznati koliko policiji, toliko i francuskim tajnim službama.
Nemoguće je ne setiti se, u činu definiranom kao „11 septembar Francuske“, kada su, samo nekoliko sati nakon atentata na nebodere-blizance, već kružila imena i biografije onih koji su bili naznačeni kao autori i članovi Al Quaede. Ili ubojstva Kennedyja, kad je smjeta pronađen navodni ubica. Potpuno je opravdana dakle sumnja da se iza atentatau Francuskoj nalazi duga ruka tajnih službi.
Dva navodna autora (ukoliko su njihove biografije istinite) pripadaju podzemlju, koje su stvorile zapadne tajne službe, naravno i one francuske, i koje su financirali, naoružali i izvježbali u Libiji 2011 islamske grupacije, donedavno nazivane teroristima, među kojima i prve jezgre budućeg Isis–a; oni su ih snabdjeli putem mreže koju je organizirala CIA (prema dokumentima istraživanja New York Timesa iz mjeseca marta 2013) kada je ova organizacija, pošto je dala vlastiti doprinos rušenju Gadafija, prešla u Siriju te dobila financijska sredstva i slobodan put u Siriju da svrgne Asada, te da napadne Irak (u času kad se vlada al-Malikija udaljavala od Zapada, približavajući se Pekingu i Moskvi). Isis, rođen 2013, dobija financijska sredstva kao i slobodan put kroz Saudijsku Arabiju, Katar, Kuvajt, Tursku, Jordan i zemlje drugih saveznika zapadnih velesila, među kojima je i Francuska.To još ne znači da je masa islamskih boraca, koji dolaze i iz zapadnih zemalja, toga svjrsna.
U očekivanju ostaalih elemenata, koji će moći objasniti istinsku matricu atentata u Francuskoj, logično je zapitati se, kome on koristi? Odgovor se nalazi u onome što je izjavio Nicolas Sarkozy, koji je kao predsjednik Francuske bio glavni autor podržavanja islamskih grupa i napada na Libiju: on je atentat u Francuskoj nazvao „ratom objavljenom civilizaciji, koja sad ima odgovornost da se brani.“
Tim se načinom želi natjerati javno mnjenje na Zapadu da se vodi rat protiv onih koji nastoje uništiti civilizaciju, koju Zapad utjelovljuje i da se treba „braniti“ jačanjem vojnih snaga, šaljući ih na bilo koje mjesto u svijetu, gdje izbije „prijetnja“. Tako se nastoji iskoristiti masovno suosjećanje za žrtve pokolja za ratnu mobilizaciju. Statua Davida u Firenzi, koja je već bila na listi za svašta, sad bi morala isukati mač za novi sveti križarski rat.
Izvor: il Manifesto
Novi Plamen (Blog) 
Vrlo dobra analiza.