Rat protiv terorizma stvara terorizam


Upravo kao i Al Quaeda i Islamska država (ISIS) predstavlja „made in the USA“, proizvedeno u Sjedinjenim Državama, odnosno ona je sredstvo terora da bi se podijelio i osvojio Srednji Istok, bogat naftnim ležištima i da bi se suzbio sve veći utjecaj Irana u toj zoni. Činjenica da na savjesti Sjedinjenih Država leži duga i prljava priča potpomaganja terorističkih skupina, predstavlja iznenađenje samo za one koji prate isključivo dnevna zbivanja i ne poznaju historiju. CIA je sklopila savezništvo s Islamom već za vrijeme Hladnog rata. Tada je Amerika gledala na svijet na sasvim jednostavan način: s jedne strane Sovjetski Savez i nacionalizam Trećeg svijeta, kojeg je Amerika uvijek smatrala sovjetskim sredstvom; s druge strane zapadne zemlje i političko-ratni Islam, koji je Amerika držala za saveznika u borbi protiv Sovjetskog Saveza.

pise Garikai Chengu

Upravo kao i Al Quaeda i Islamska država (ISIS) predstavlja proizvod „made in the USA“, proizvedeno u Sjedinjenim Državama, odnosno ona je sredstvo terora da bi se podijelio i osvojio Srednji Istok, bogat naftnim ležištima i da bi se suzbio sve veći utjecaj Irana u toj zoni.

Činjenica, da na savjesti Sjedinjenih Država leži duga i prljava priča potpomaganja terorističkih skupina, predstavlja iznenađenje samo za one koji prate isključivo dnevna zbivanja i ne poznaju historiju.

CIA je sklopila savezništvo s Islamom već za vrijeme Hladnog rata. Tada je Amerika gledala na svijet na sasvim jednostavan način: s jedne strane Sovjetski Savez i nacionalizam Trećeg svijeta, kojeg je Amerika uvijek smatrala sovjetskim sredstvom; s druge strane zapadne zemlje i političko-ratni Islam, koji je Amerika držala za saveznika u borbi protiv Sovjetskog Saveza.

Direktor National Security Agencay pod Ronaldom Reganom, general William Odom, nedavno je primijetio: „ U svakom slučaju Sjedinjene Države dugo su iskorištavale terorizam. Godine 1978-1979 Senat je nastojao donijeti zakon protiv međunarodnog terorizma i tada su pravni stručnjaci čak zaključili u debati, kako bi, po svim postojećim verzijama predlaganog zakona, Sjedinjene Države ipak na kraju ispale prekršitelji.“

Tokom sedamdesetih godina CIA se služila Muslimanskom braćom u Egiptu kao zastavom, bilo da bi se usprotivila širenju sovjetskog utjecaja, bilo da bi preventivno djelovala protiv širenja marksističke ideologije među arapskim masama. Sjedinjene Države otvoreno su podržavale Islamski Šerijat protiv Sukarna u Indoneziji i dale su podršku terorističkoj grupi Jamat –el – Islam protiv Zulfqara Ali Buto u Pakistanu. Na kraju, ali ne manje važna, pojavila se i Al Qaeda.

Ne smije se zaboraviti da je CIA dala život Osami Bin Ladenu i njegovoj organizaciji, dojeći ih na vlastitim prsima tokom osamdesetih godina. Bivši britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook, kazao je u Donjem domu, kako je „Al Qaeda“ bez ikakve sumnje, bila proizvod agencija zapadne „intelligence“. Gospodin Cook je objasnio da je „Al Qaeda“, koja bukvalno znači na arpskom kraticu za „bazu podataka“, služila kao tijelo banke informacija za milione islamskih ekstremista, izvježbanih od strane CIA-e i financiranih iz Saudijske Arabije, u cilju da poraze Ruse u Afganistanu.
Odnos Amerike sa Al Qaedom oduvijek je bio odnos ljubavi i mržnje istovremeno. Zavisno o tome da li izvjesna teroristička grupa Al Qaede u izvjesnoj regiji može poslužiti američkim interesima ili ne, State Departement Sjedinjenih Država ju je podržavao ili je ona pak postajala cilj na koji se on obrušavao. Iako odgovorni za američku vanjsku politiku tvrde da su oni protivnici islamskog ekstremizma, oni su ga ipak umjetno i znalački stvorili i pomagali kao oruđe američke vanjske politike.

„Islamska država“koja je bila njihovo posljednje oružje, upravo kao i Al Qaeda, sad se okrenula protiv njih. ISIS se našao osvijetljen reflektorima na svjetskoj međunarodnoj pozornici nakon što su njegovi mangupi počeli sjeći glave američkim novinarima. U ovom je času jedna takva teroristička skupina u stanju da drži pod kontrolom teritorij po veličini jednak Ujedinjenom Kraljevstvu.

Da bi se uspjelo shvatiti kako to da se Islamska država tako naglo povećala i razvila treba pogledati korijene te organizacije, stvorene od Sjedinjenih Država. Invazija i okupacija Iraka 2003 od strane SAD-a stvorila je preduvjete na osnovu kojih su najradikalnije sunitske grupe mogle u to vrijeme pustiti na tom tlu duboke korijene. Sjedinjene Države su prilično neoprezno razbile državni aparat Sadama Huseina, koji je bio potpuno laički i nadomjestile ga aparatom uprave u kojem su šiti bili većina. Američka okupacija na kraju je stvorila veliku nezaposlenost u sunitskim krajevima, odgurnuvši socijalizam i zatvorivši fabrike i nadomjestivši sve to naivnim uvjerenjem da će čarobna ruka slobodnog tržišta uspjeti stvoriti nova radna mjesta. Pod šitskim režimom, kojeg su podržavale Sjedinjene Države, radnička klasa, koju su sačinjavali suniti, izgubila je na stotine hiljada radnih mjesta. Za razliku od bijelih Afrikanera u Južnoj Africi, kojima je bilo dopušteno da sačuvaju vlastito bogatstvo nakon promjene režima, suniti, koji su pripadali višoj ili čak vlasničkoj klasi, bili su sistematski razvlašćeni, oduzeti su im njihovi posjedi i izgubili su svaki politički utjecaj. Umjesto da promovira vjersku integraciju i jedinstvo, američka politika u Iraku dovela je do usijanja sektaške podjele i stvorila plodno tlo za sve veće nezadovoljstvo sunita, a to je nezadovoljstvo dovelo do toga da je Al Quaeda pustila duboko korijenje u Iraku.

Islamska država Iraka i Sirije (ISIS) uobičajeno je nosila drugo ime: Al Qaeda u Iraku. Nakon 2010 ta je skupina promijenila vlastiti naziv i preusmjerila svoju aktivnost na Siriju.

U ovome se času u Siriji vode tri rata: rat između vlade i pobunjenika, drugi rat između Irana i Saudijske Arabije i još rat između SAD-a i Rusije. I u toj trećoj bitci novog Hladnog rata Sjedinjene Države dotjerale su dotle da svjesno preuzmu rizik da naoružaju islamske pobunjenike u Siriji, jer je sirijski predsjednik Bašar al-Asad ključni saveznik Rusije. Nastupio je vrlo neugodan obrat, kad su se mnogi od tih sirijskih pobunjenika sasvim jasno pokazali kako su upravo oni ti mangupi ISIS-a, koji se otvoreno tuku s oružjem M 16 proizvedenim u SAD-u.

Američka politika na Srednjem Istoku vrti se oko nafte i oko Izraela. Invazija Iraka djelomično je utažila žeđ Washingtona za naftom, ali avionski napadi, koji su sada u toku, na Siriju, kao i ekonomske sankcije protiv Irana usko su povezane s Izraelom. Cilj je lištiti bliske neprijatelje Izraela,

Hezbolahe u Libanonu i Palestince u Siriji, koji su uglavnom uz Hamas, za njih ključne sirijske i iranske podrške.

ISIS nije samo instrument terora, kojim se služe Amerikanci, kako bi svrgnuli sirijsku vladu; on služi i vršenju pritiska na Iran.

Posljednji put je Iran napao neku drugu naciju 1738. Otkad je Iran stekao nezavisnost od engleske domovine, odnosno još od 1776, Sjedinjene Države bile su angažirane u 53 invaziona ratna pohoda. Nasuprot onom u što bi ratni pokliči zapadnih medija htjeli uvjeriti vlastite čitatelje i slušatelje, Iran sasvim jasno ne predstavlja nikakvu prijetnju sigurnosti u regiji, dok Washington to nesumnjivo predstavlja. Jedan informativni izvještaj, objavljen 2012, kojeg su odobrile svih šesnaest agencija za Intelligence SAD-a, tvrdi da je Iran prekinuo svoj nuklearni program naoružanja još godine 2003. Istini za volju, bilo kakva nuklearna ambicija Irana, stvarna ili zamišljena, rezultat je amričkog neprijateljstva prema Iranu, dok ni u kom slučaju ne vrijedi obrnuto.
Amerika upotrebljava ISIS na tri načina: da bi napadala vlastite neprijatelje na Srednjem Istoku, da bi stvorila pretekst za vojnu intervenciju SAD-a u inoizemstvu, a na unutrašnjem planu da bi stvorila umjetno izazvan strah zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti, koja treba da opravda ekspanziju bez premca invazivnog nadgledanja i kontroliranja svih građana.
Šireći s jedne strane tajnost vladinih odluka, a s druge strane kontrolu, vlada predsjednika Obame povećava vlastitu moć nadgledanja i špijuniranja vlastitih građana, dok istovremeno smanjuje mogućnost tih istih građana da nadgledaju i kontroliraju vladu. A terorizam je čista isprika, kako bi se opravdala masovna kontrola, odnosno kako bi se suzbile masovne pobune.
Na takozvani „rat protiv terorizma“ treba gledati kao ono što on ustvari jeste: izgovor kako bi se zadržala opasno predimenzionirana ratna mašinerija. Dvije najveće i najutjecajnije interesne grupacije u vanjskoj politici Sjedinjenih Država jesu izraelski lobby, koji upravlja američkom politikom na Bliskom Istoku, i vojno-industrijski kompleks, koji se koristi u profitnim terminima akcijama prve grupacije. Otkad je George W. Bush objavio „rat protiv terora“ u oktobru mjesecu 2001, ta je djelatnost koštala američke poreske obveznike 6.6 triliona /6.600 milijardi/ američkih dolara i hiljade i hiljade sinova i kćeri poginulih u ratu: ali, istovremeno, ti su ratovi donijeli milijarde dolara vojnoj eliti Washigtona.
Ustvari, sedamdeset poduzeća i privatnih ivestitora u Americi dobili su na natječajima poslove vrijedne 27 milijardi dolara od perioda početka rata u Iraku i u Afganistanu do vremena od posljednje tri godine, a ovo su podaci nedavnog istraživanja „Center for The Public Integrity“ (Centra za javno poštenje, bilj. prev). Prema toj studiji oko 75 % tih privatnih poduzeća imalo je kao zaposlenike ili kao članove Upravnog Odbora ljude koji su radili ili pak bili usko povezani sa izvršnim organima republikanske ili demokratske administracije, sa članovima Kongresa ili sa ljudima na najvišim položajima u vojnom sektoru.

Jedan izvještaj iz 1997 godine, koji je izradilo Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država tvrdi „podaci pokazuju jaku povezanost između umiješanosti Sjedinjenih Država u inozemstvu i povećanja teroriastičkih napada“. Istina je da jedini način na koji SAD mogu pobijediti u „ratu protiv terorizma“ jeste da prestanu davati teroristima motive i sredstva da ovi napadaju Ameriku. Terorizam je simptom; američki imperijalizam na Srednjem Istoku je rak. Jednostavno rečeno rat protiv terorizma je i sam terorizam; samo što se te terorističke akcije vode na daleko višoj ljestvici, uz upotrebu avionskih vojnih udara i raketa.

Garikai Chengu je istraživač na Sveučilištu Harvard

izvor: http://www.resistenze.org

Oglasi
Comments
One Response to “Rat protiv terorizma stvara terorizam”
  1. Deda Djole kaže:

    Tri zemlje koje su najvise doprinele ratu i haosu na Srednjem Istoku su SAD, Izrael i Evropska Unija.
    I teroristima i izbeglicama, Evropa je mnogo pristupacnija nego Izrael i SAD. Izrael je okruzen visokim betonskim zidom a SAD su iza okeana.
    Rat i haos u Iraku, Siriji i Libiji, najskuplje ce platiti Evropa.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: