Nezavisnost Škotske


Počela je prva faza referenduma za nezavisnost Škotske. Tko god živi u Škotskoj i stariji je od 16 godina te ukoliko je upisan u izborne liste, 18 septembra imat će priliku da glasa . Već je oko 700.000 Škotlanđana primilo poštom glasačke listiće, a ostali će izići na glasačka mjesta 18 septembra da odluče o nezavisnosti Škotske. Ukoliko pobjedi glas za nezavisnost, onda će početi pregovori o premještanju vlasti iz Westminstera na Holyrood i već je sada 24 mart 2016 naznačen kao dan nezavisnosti Škotske.

U protekloj debati dominirala je unutrašnja politika. Kampanju za nezavisnost Škotske vodila je Nacionalna partija Škotske, koja upravlja decentraliziranom administracijom i ima većinu u škotskom parlamentu, dok je platforma opozicije Better Together vođena od strane laburističke partije, koja je upravljala Škotskom zajedno sa liberlnim demokratima sve do vlastitog poraza 2007 godine.

Nacionalisti ne traže kraj monarhije. Naciionalisti žele jednostavno ponovno dobiti nezavisnost, koju je Škotska ranije imala, sve dok nije s Engleskom ušla u dvostruku monarhiju, krajem 17-og stoljeća. U to vrijeme i Škotkom i Engleskom upravljao je isti monarh, postojala je jedinstvena carinska unija, jedinstvena vojska vezana vjernošću Kruni, jedinstvena je bila i vanjska politika, ali su parlamenti bili odvojeni te je za dvije regije svaki parlament donosio vlastite zakone. Takvo je stanje trajalo sve dok se vladajuće klase Škotske nisu odlučile za jedinstveni parlament u jednoj jedinoj Velikoj Britaniji godine 1707.

Nijedna od dvije strane ne osporava činjenicu da je Škotska nacija i postavlja se isključivo konkretno pitanje da li će Škotlanđani ekonomski živjeti bolje ili gore sa suverenim parlamentom u Edinburgu. Iako se vodila velika debata, nijedna od dvije strane nije bila posve otvorena, kad se radilo o vlastitim motivima. Laburistička kampanja, protivna nezavisnosti, igrala je na kartu ekonomske nesigurnosti, koja bi, kako oni misle, bila posljedica pobjede onih koji su za nezavisnost, ali malo njih je javno iznijelo stvarno postojeći strah, da bi gubitak oko šezdesetak škotskih mjesta u britanskom parlamentu mogao dovesti u pitanje mogućnost laburista da pobijede na sljedećim izborima u Velikoj Britaniji.

Nacionalisti sa svoje strane daju ružičastu sliku divnih prilika zemlje u skoroj budućnosti u okviru nezavisnosti, dok ostavljaju u zasjenku realno pitanje, što ga postavlja dio škotske buržoazije, koja ih donekle podržava, jer vidi u Westminsterskom parlamentu prepreku za još veću integraciju s Evropskom Unijom.

Ipak bi nezavisnost Škotske oslobodila škotsku radničku klasu vlade koja je sve više ugnjetačka i sve više invadentna. Zacijelo to nikako ne bi značilo postići socijalizam, ali osloboditi se Westminstra moglo bi donijeti neke realne pogodnosti za škotske radnike. Salmond nije socijalist: on predlaže daljnje smanjenje poreza poduzećima u korist kapitalista u Škotskoj, a na štetu radničke klase.

Samostalnost kao takva ne bi očuvala ni nacionalne tradicije ni kulturu, niti bi ojačala moć radničke klase. Na otoku Man i na Otocima Kanala samostalne uprave, sastavljene od lokalnih gulikoža, predvodile su virtualni nestanak cijelog tradicionalnog naslijeđa i kulture, uvodeći zakone i praksu u odnosu na radna prava još daleko goru od svega onog, što su uvodili Torijevci za cijelu zemlju 1979 godine.

No nezavisnost Škotske otvorila bi mogućnost postojanja škotske laburističke vlade s blagim stavovima ljevice. Ni u ovom slučaju to ne bi bilo jednako postizanju socijalizma, ali bi povečalo mogućnost reformi pogodnih za radničku klasu.

Radnici organizirani u Škotskoj – u sindikalnim organizacijama – morali bi se još itekako boriti da postignu reforme, ali bi trebalo biti lakše pobijediti, nego iznuditi reforme tog tipa od Westminstera.

Dakle nezavisnost ne bi značila nikakav neposredni raj za Škotsku. No ona bi smjestila škotske radnike u daleko bolji položaj u borbi za poboljšanja i značila bi težak udarac za britansku vladajuću klasu, za britanski imperijalizam i za NATO.

New Communist Party odavna priznaje prava škotske nacije na puno nacionalno samoodređenje. Podržavamo škotske zahtjeve na pravo da sačuvaju i razvijaju vlastitu kulturu i vlastiti nacionalni identitet. Podržavamo prava škotskog naroda da raspolaže vlastitim resursima, materijalnim i ne samo njima, interesima koji postoje na kopnu i u nacionalnim vodama. New Communist Party pozvala je sve svoje članove da glasaju potvrdno na referendumu za nezavisnost Škotske.

Izvor: The New Worker | newworker.org

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: