Foreign Affairs: Kriza u Ukrajini krivica Zapada, a ne Putina


U posljednjem broju Foreign Affairs, može se s iznenađenjem pročitati dugačak članak , što ga je potpisao John Mearsheimer, a daje analizu ukrajinske krize i opasnog konfrontiranja Zapada sa Rusijom – što opovrgava naraciju mainstream-a, koja je upravo sada dominantna na Zapadu.

piše Maria Grazia Bruzzone

John Mearsheimer: „Lideri Sjedinjenih Država i Evrope su pogriješili pokušavajući od Ukrajine načiniti tvrđavu Zapada u odnosu na Rusiju. Sada kad svi vide očite posljedice toga, još bi veća greška bila nastaviti tu pogrešnu i nelegitimnu politiku“-teza je autora, profesora Političkih Nauka na Univerzitetu u Chicagu.

Iznenađenje zavisi o činjenici da je to objavila Foreign Affairs kao najutjecajnija revija Concil of Foreign Relations, historijski organ think tank-a, osnovan u New Yorku godine 1921, u čijim se redovima od tada našlo na desetke Državnih sekretara, direktora CIA-e, bankara, advokata, profesora i slavnih ljudi iz medija: elita američkog establishmenta. Sa velkim brojem evropskih sljedbenika.

I naravno, članak se odmah našao na blogu poznatih Washington’s Blog e Zero Hedge i mnogih drugih blogova (es qui i e qui) sve do ukrajinskog sitea ( i to ukrajinske vlade) Kyjvposte te do The Vineyard of the Saker, višejezičnom otvoreno filoruskom blogu. Taj blog nema nikakvih iluzija što može značiti ovakvo gledište pred ponovnim dobijanjem prevage Neocon-a u američkoj administraciji, kako drže filo Rusi. No pogledajmo.

DOMINANTNA NARACIJA JE NEISTINITA

„Prema sudu koji prevladava na Zapadu, krizu u Ukrajini pripisuju gotovo u potpunosti ruskoj agresiji. Ruski predsjednik, tako rezoniraju, je anektirao Krim iz želje, koja je dugo vremena u njemu tinjala, da ponovo uskrsne Sovjetski Imperij i mogao bi nastaviti činiti to i sa ostatkom Ukrajine i sa ostalim zemljama Istočne Evrope. S tog gledišta zbacivanje Ukrajinca Janukoviča u mjesecu februaru 2014 predstavljalo je za Putina puki izgovor kako bi mogao narediti ruskim vojnim snagama, da se dokopaju jednog dijela Ukrajine“.- To je uvod u članak. „Ali takvo je mišljenje pogrešno“.

ODGOVORNOSTI: “Sjedinjene Države i njihovi evropski suradnici dijele veliki dio odgovornosti za tu krizu“. Duboki korijen krize predstavlja proširenje NATO pakta, a to je središnji element šire strategije, koja ide za otimanjem Ukrajine iz sfere uticaja Rusije i njenom integracijom u sferu uticaja Zapada“.

„Ekspanzija Evropske Unije na Istok i odlučan doprinos Zapada u pro-demokratskom pokretu u Ukrajini – započeta sa narančastim revolucijama godine 2004 – također predstavlja kritični elemenat. Od sredine devedesetih godina ruski su se lideri odlučno odupirali širenju NATO pakta i u zadnjim godinama (nakon što su Baltičke zemlje ušle u Evropsku Uniju) jasno su objavili i obznanili, kako neće gledati bez reagiranja na pretvaranje svog najvažnijeg strateškog susjeda u pravu pravcatu tvrđavu Zapada“.

Za Putina ilegalno rušenje proruskog predsjednika zemlje, legalno izabranog – što je on s punim pravom okrstio kao državni udar – značilo je da se prelila zadnja kap. Odgovorio je zauzimanjem Krima, poluotoka za koji je strahovao da će postati pomorska baza NATO-a i radio je na tome, da destabilizira Ukrajinu, kako bi je odvratio od namjere, da se priključi Zapadu.“

„Putinovi potezi ne bi smjeli nikoga iznenaditi. Na kraju krajeva Zapad je ušao u dvorište Rusije i zaprijetio je samom srcu ruskih strateških interesa, a to je točka o kojoj je Putin govorio s uzbuđenjem i enfazom mnogo puta. Elite Sjedinjenih Država i Evrope bile su iznenađene jedino zato što su prihvatile gledište, iz kojeg je bila potpuno izbačena međunarodna politika. Te su elite sklone uvjerenju, kako je logika realnosti beznačajna u dvadeset i prvom stoljeću .

SOCIJALNA INŽINJERIJA

“Ciljani instrument da se Kijev odvoji i otkine od Moskve predstavljao je neprekidan napor širenja zapadnih vrijednosti i promocija demokracije u Ukrajini i u ostalim post-sovjetskim zemljama, a u taj plan je najčešće ulazilo direktno financiranje izvjesnih ličnosti kao i izvjesnih organizacija.
Victoria Nuland, asistent američkog Državnog Sekretara za Evropske i za Euroazijske poslove godine 2013 procijenila je da su Sjedinjene Države investirale 5 milijardi američkih $ (dolara) od 1991 da bi pomagale Ukrajini, te da bi Ukrajina „imala budućnost kakvu zaslužuje“, podsjeća Mearsheimer. I navodi Fondaciju National Endowement for Democracy (NED), koju je američka vlada s tom zamišlju stvorila te je NED financirao 60 projekata za promoviranje „civilnog društva“ i za podržavanje opozicije poslije izborne pobjede Janukoviča.

„Kad su ruski leadersi vidjeli tu socijalnu inžinjeriju Zapada u Ukrajini uplašili su se da će njihova zemlja biti sljedeća na redu“ piše ovaj profesor i navodi jednu dvosmislenu rečenicu predsjednika NED-a, Carla Gershmana.

KAKO SE SVE DOGODIO. ULOGA WASHINGTONA

„Tri zapdne politike – proširenje NATO-pakta, ekspanzija Evropske Unije i promoviranje demokracije – dolile su benzin na vatru. Iskra je izbila u novembru 2013, kad je predsjednik Janukovič odbio ekonomski sporazum o kojem je pregovara o sa Evropskom Unijom i kad se odlučio za protuprijedlog: 15 milijardi $ (dolara) od Rusa.

Ta je odluka dovela do protuvladinih demonstracija, koje su jako narasle u sljedeća tri mjeseca. Evropski emisari su pohitali u Kijev, kako bi riješili krizu. Dana 21 februara vlada i opozicija (uz posredovanje Njemačke, Francuske i Poljske, prim prikazivača) su postigle dogovor, koji je dopuštao predsjedniku da ostane na svom mjestu sve do novih izbora. No taj dogovor je odbačen, a predsjednik je sljedećeg dana pobjegao u Rusiju. Nova vlada proklamirana u Kijevu bila je ( i još je uvijek) pro-Zapadna i anti-Ruska i to do srži kostiju i imala je 4 vrlo značajna člana, koji mogu sasvim legitimno nositi etiketu neofašista.

„Iako uplitanje Sjedinjenih Država nije još uvijek do kraja izišlo na vidjelo, jasno je da iza državnog udara stoji Washington. Nuland i republikanski senator John Mc Cain sudjeluju na tim demonstracijama i Geoffrey Pyatt, ruski ambasador u Ukrajini, nakon rušenja Janukoviča, javno je izjavio da je to bio „historijski dan“.

Kako se saznalo iz telefonskog razgovora, koji je uhvaćen, slušan i snimljen, Nulandova je zagovarala promjenu režima i htjela je da predsjednik vlade bude Ukrajinac Arsenij Jacenjuk, kako se i dogodilo (u istom telefonskom razgovoru Nulandova je poslala dođavola evropske lidere – F.ck Evropsku Uniju – koja se očito nije sasvim složila s njoim. To je verzija koja je kružila blogovima, po Underblogu qui, sa fotografijama na linkovima i na es qui).

„Prema tome nema mjesta čuđenju, ukoliko u Rusiji vjeruju da je Zapad bio umiješan u rušenje Janukoviča“.

REAGIRANJE PUTINA

„Putinovo reagiranje je lako shvatljivo“, piše profesor Mearsheimer, koji podsjeća na široke ravnice , što su ih prešle armije Napoleona, wilchelmovske carske Njemačke kao i nacističke Njemačke, kako bi ustvrdio da je Ukrajina uvijek imala ulogu tampon-države od ogromne strateške važnosti za Rusiju. „ Nijedan ruski lider do danas ne bi tolerirao, da se bilo koji vojni savez sa smrtnim neprijateljem Moskve usudi toliko proširiti, da obuhvati Ukrajinu. I nijedan ruski lider ne bi stajao skrštenih ruku, dok Zapad postavlja vladu, odlučnu da integrira Ukrajinu u interesnu sferu Zapada“.

„Washingtonu jasno to nije nimalo drag stav, ali morao bi shvatiti njegovu logiku. Geopolitika je tu na djelu u prvom redu: velesile su uvijek jako osjetljive na postojanje prijetnji iz bliskog susjedstva, koje predstavljaju direktnu opasnost njihovom teritoriju. Zamislite indignaciju Washintona, kad bi na primjer Kina sklopila moćan vojni savez i htjela u njega uključiti Kanadu i Meksiko.

„Ostavivši po strani logiku, ruski lideri su u mnogo prilika i u mnogo navrata kazali zapadnim sugovornicima, kako smatraju neprihvatljljivim širenje NATO-a na Gruziju i Ukrajinu.“

„ U jednom intervju iz 1998 George Kennan (najveći američki ekspert za Rusiju) bio je prorekao da će NATO ekspanzija izazvati krizu, nakon čega će oni, koji su predlagali širenje NATO pakta, izjaviti ‘uvijek smo vam govorili kakvi su Rusi’, onako kako danas pokazuiju prstom na Putina, kao na najvećeg krivca“.

POSTOJI IZLAZ IZ KRIZE: NEUTRALNA UKRAJINA

„Postoji rješenje za krizu u Ukrajini, iako on traži da Zapad misli na Ukrajinu na iz osnova potpuno nov i drugačiji način. Sjedinjene Države i njihovi saveznici morali bi napustiti svoje planove da uključe Ukrajinu među zapadne zemlje i morali bi da sebi postaviti za cilj da Ukrajina postane tampon-zemljom između NATO-a i Rusije, slično kako je to bila Austrija za vrijeme Hladnog rata. Zapadni lideri morali bi shvatiti da Ukrajina za Putina vrijedi jako mnogo te da oni tamo ne smiju podržavati anti-ruski režim. To još ne znači da bi sljedeća ukrajinska vlada morala biti pro-ruska i protivnica NATO-pakta. Upravo suprotno, cilj bi morala postati suverena Ukrajina, koja ne pripada ni ruskom ni zapadnom političkom polju“.

Da se postigne taj cilj Sjedinjene Države i njihovi saveznici morali bi se javno odreći širenja NATO pakta na Gruziju i Ukrajinu; morale bi se aktivirati oko stvaranja ekonomskog plana za spasavanje Ukrajine i to zajedno sa EU, MMF, Rusijom i Sjedinjenim Državama; morale bi jako ograničiti svoje napore u tako zvanoj socijalnoj inžinjeriji Ukrajine: dosta je bilo podrški sad ovoj sad onoj Narančastoj revoluciji. S druge strane Ukrajinu bi trebalo natjerati da uvažava prava manjina, u prvom redu građana, koji govore ruskim jezikom.

IZBOR, PRIJE NO ŠTO BUDE PREKASNO. „Sjedinjene Države i evropski saveznici moraju se odlučiti, moraju napraviti izbor. Mogu nastaviti sa sadašnjom politikom, koja dovodi do krajnjih granica neprijateljstvo s Rusijom, a istovremeno razara Ukrajinu – a to je sceneraij iz kojeg će neminovno svaki protagonist izaći kao gubitnik. Ili treba okrenuti mašine i voziti u drugom pravcu: raditi na tome da Ukrajina postane napredna, ali neutralna. A to je pristup u kojem bi oba protagonista na kraju postali pobjednici. (Autor preskače pogubne posljedice za Evropu, koje se već počinju osjećati i prešućuje stvarni rizik, da sukob Zapada i Rusije preraste u otvoreni rat, prim. prikazivača).

„Netko bi mogao primijetiti da je za mijenjanje politike sada prekasno i da bi to ozbiljno naškodilo vjerodostojnosti Sjedinjenih Država u svijetu. Sigurno, da bi se morala platiti cijena, ali cijena nastavljanja pogrešne politike biti će daleko viša. Na kraju druge bi države vjerojatno cijenile zemlju, koja uči iz vlastitih grešaka i na kraju izabire politiku, koja efikasno rješava problem.“Tako veli članak u reviji Foreign Affairs.

KAKVU TEŽINU MOŽE IMATI TAKAV POGLED NA KRIZU? The Seeker nije optimist. Objašnjava: „ Mearsheimer je glasnogovornik onih koji se mogu definirati kao’ stara garda’ (CFR-a .-Concil of Foreign Relations), a radi se o osobama koje su postepeno uklanjane u korist neo-con-zervativaca, a onda su se ponovo priključile Obami, da bi ih ovaj opet uklonio i zamijenio sa neo-con(zervaticima), kad su ovi vrlo vješto stavilu Obamu pod vlastitu kontrolu. Drugim riječima Mearsheimer govori za onaj dio establishmenta, koji je ostao poražen i ogorčen, iako je još uvijek i jak i utjecajan. Taj članak je možda probni balon (ballon d’essai) preostalog dijela „državnih dubina“ Sjedinjenih Država, kako bi ovaj iskušao, koje će reakcije takav članak izazvati“.

Vidjet ćemo. Ono što je jasno u ovom času jeste, da u američkoj administraciji ne postoji jedinstveno mišljenje, kako se to želi prikazati. I filo ruski site bi mogao biti u pravu, kad prstom ukazuje na sve jači utjecaj neo-con-zervativaca, koji imaju odlučnu riječ i u posljednjoj krizi na Bliskom Istoku, iz čega izlazi na vidjelo sve viće neslaganje u krucijalnim pitanjima, koja svakako ne postoji od jučer, ali to je dosad bila slabo poznato. O tome treba još govoriti i sljedećim prilikama.

Izvor: La Stampa

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: