Tko govori o trećem svjetskom ratu


Neocon su putem svoje izvršiteljice Victorije Nuland željele izazvati međunarodnu krizu, pa čak i svjetsku krizu. No ostaje pitanje čemu tolika žurba? Zašto ubrzati sukob i dovesti NATO praktički pred vrata Kremlja? Zbivalo se sve, kao predviđeno, po već poznatom scenariju. Ali odjednom se dogodilo iznenadno i vrlo dramatično ubrzanje. Mora da tu postoji još nešto, da bi se objasnila ova žurba. I veličina i značaj raskida, koji se odjednom počeo događati. Nije tu riječ o regionalnoj krizi niti o prolaznoj epizodi. Moguće reperkusije su evidentne: sukob ne manje značajan od raketne krize s Kubom godine 1962.

piše Giulietto Chiesa

Neocon (neokonzervativci) su preko Viktorije Nuland htjeli učiniti od Ukrajine međunarodnu, odnosno svjetsku krizu. Čemu žurba?

Već sam dosta pisao o ukrajinskoj krizi. Prva stvar koja me pogodila, u času kad su srušili Viktora Janukoviča očitim državnim udarom, kojeg su patentirano podržavale Sjedinjene Države (a točnije bi bilo kazati da su ga one izazvale) uz aktivno sudjelovanje Poljske, Litve i Estonije te vlastitih marioneta, koje imaju vlast u Bruxellesu, bila je beskorisnost tog poteza na prvi pogled. Čemu inscenitati državni udar, kad je Januković mogao po svim pravilima sići sa političke scene za godinu dana putem najregularnijih izbora?

I sva ostala pitanja dovodila su do analognih odgovora.

Čemu prevrnuti stol, kad je Ukrajina već bila u rukama Amerikanaca, u potpunosti – s Janukovičem i bez Janukoviča – i to već više godina? Svakako još od časa tako zvane „narančaste revolucije“ Juščenko-Timošenko? Ovi su stavili u ruke CIA-e i posljednje ostatke nacionalnog suvereniteta, pošto su već u tom smislu izvršili rasprodaju prethodni predsjednici tobože „nezavisne“Ukrajine: Kravčuk i Kučma.

Zašto na kraju krajeva rušiti Janukoviča, kad je četvrti i posljednji predsjednik Ukrajine bio prodao Dombas Chevronu i Shellu: radilo se ništa manje nego o 8.000 kvadratnih kilometara teritorija datih na 50 godina te o tajnom ugovoru vrijednom 10 milijardi dolara za crpljenje plina iz bituminoznog škriljevca, što bi trebalo „zauvijek“ osloboditi Ukrajinu zavisnosti od omrznute Rusije?

Na kraju: Januković – predstavljen kao čovjek Moskve od strane svih zapadnih medija – nije bio baš preveliki prijatelj Putina.

Zašto ga rušiti tako brutalno? Kome je to trebalo? Zar samo zato što u Vilnjusu nije potpisao već potpuno gotov dokument hvatanja za gušu o „pridruživanju“ Evropskoj Uniji? Ali sve do novembra prošle godine Viktor Janukovič je pregovarao, tako da je ostavljao nadu da će EU na kraju potpuno pobijediti. Dokument je već bio pripremljen, iako je sadržavao i jedan vrlo tajni dio. Bilo je dovoljno pričekati koji mjesec i taj bi dokument bio nametnut Ukrajini, milom ili silom.

Na sva ta pitanja nije bilo adekvatnog odgovora. Jasno je da iza svega stoji nešto drugo. Brzina, kojom je Washington zahtijevao da se vrše pritisci, a Varšava je već djelovala po direktivi Washingtona, ukazivala je, da postoji neka žurna potreba.

Bilo je jasno da je puč – ne slučajno puč sa toliko očitim nacističkim stigmatima – uperen protiv Janukoviča, opruge koja uopće nije bila važna, ciljao na Rusiju.

Neocon su putem svoje izvršiteljice Victorije Nuland željele izazvati međunarodnu krizu, pa čak i svjetsku krizu. No ostaje pitanje čemu tolika žurba? Zašto ubrzati sukob i dovesti NATO praktički pred vrata Kremlja? Zbivalo se sve, kao predviđeno, po već poznatom scenariju. Ali odjednom se dogodilo iznenadno i vrlo dramatično ubrzanje. Mora da tu postoji još nešto, da bi se objasnila ova žurba. I veličina i značaj raskida, koji se odjednom počeo događati. Nije tu riječ o regionalnoj krizi niti o prolaznoj epizodi. Moguće reperkusije su evidentne: sukob ne manje značajan od raketne krize s Kubom godine 1962.

Treba objasniti smisao i razloge ovog iznenadnog ubrzanja. Nisam ekonomist (to ponavljam stalno kako ne bih postao metom primjedbi izumitelja tople vode). Nisam ni ekspert za mahlojke svjetskih financija. Vrlo malo ili ništa ne vjerujem brojkama, jer sam se već odavna uvjerio da se radi uglavnom o lažnim podacima ili u svakom slučaju o jako izmanipuliranim ciframa. Ali velika nervoza kod onih koji o tome pišu i navodno se u to razumiju (jer od njihovog kusura su živjeli i još uvijek žive) stvorila je u meni uvjerenje, da postoji nešto, što se ne poklapa u prije navedenom razmišljanju. Tako sam se našao, u dobrom društvu, kada govorim o „početku Trećeg svjetskog rata“.

Moram se u prvom redu zahvaliti Robertu Savio, koji je stvorio izvrstan bilten nazvan „Other News“, sa esplicitnim podnaslovom „Informacije koje tržišta eliminiraju“. Prvog augusta „Other News“ je objavila pregled brojnih različitih napisa iz Washinton’s Blog-ova, pod nazivom: „Grupa finacijskih eksperata sa najvišeg nivoa tvrdi da će doći do Trećeg svjetskog rata, ukoliko ga ne zaustavimo“. Poslužit ću se mnogim podacima iz tog biltena i donesenog pregleda, koji mi izgledaju jako poučni. U prvom redu radi se o imenima velikog kalibra, ukoliko se sudi po učestalosti, kojom su ta imena citirana na tržištima.

Uzmimo na primjer Nouriela Rubini, koji je u januaru ove godine napisao na svom twitteru iz Davosa:“Mnogi govornici ovdje upoređuju 2014 sa 1914, kad je izbio Prvi svjetski rat, a da to niko nije očekivao. Da li smo pred crnim labudom u obliku rata između Kine i Japana?“ Slab pogodak. No evo javlja se Kile Bass, multimilijarderski manager hedge funds-a, koji najprije citira jednog uglednog kineskog analitičara, a zatim i samog japanskog premijera Abea, koji ne isključuju „vojni sukob između Kine i Japana“. Tome su dodana jako dobro napisana predviđanja, koja iz usta jednog upravljača financijama takvog kalibra ne treba smatrati nevažnima. „Milijarde dolara bankovnih depozita bit će restrukturirane – informira nas Kile Bass – i milioni opreznih štediša izgubit će u procentima velik dio svoje stvarne kupovne moći, upravo u pogrešnom času svog života /ukoliko uzmemo da uopće postoji pravi čas za gubitak vlastitite imovine prim. autora/. Ni ovoga puta to neće biti kraj svijeta, ali socijalna struktura utjecajnih nacija naći će se pred velikom tenzijom i u nekim će se slučajevima razbiti u paramparačad. (…) Vjerujemo da je rat neizbježna posljedica sadašnje globalne ekonomske situacije.“

Na to kao eho odgovara šef Office for Management and Budget iz Reganovog vremena, David Stockman. I on smatra da će sukob između Amerike i Rusije dovesti do Trećeg svjetskog rata. Malo je općenitiji, kad se radi o načinu, ali je uvjeren da svijet ide ka „velikom ratu“ (a majaor war) također i tehnički analitičar Goldman Sachs-a, Charles Nenner, koji, sada kad je počeo raditi za vlastitu firmu, ima za klijente brojne hedge funds-e, kao i izvjestan broj jako bogatih američkih investitora, koji se svi ističu u prvom planu, kao što su James Dines ili Marc Faber. Ovaj posljednji otvoreno izjavljuje što će američka vlada poduzeti kao odgovor na ekonomsku krizu, što je u toku. „Sljedeća stvar koju će vlada učiniti da odvrati pažnju ljudi od loših ekonomskih uvjeta – piše Marc Faber – bit će započinjanje nekog novog rata na nekoj strani“.

Sve je to vrlo jasno, ali zašto onda novine pišu i TV tvrdi da je američka privreda ponovo zakoračila snažno naprijed?

Prije nekoliko dana Martin Armstrong – upravljač suverenih investicijskih fondova multimilijardera- govori istu stvar: “Treba odvući ljudima pažnju od predstojećeg ekonomskog propadanja“, a zadnja dva članka, koje je napisao, naslovio je : „Krenut ćemo u rat s Rusijom“ i “Pripremimo se za Treći svjetski rat“. Nije baš jasno da li svi ovi proroci iskreno iznose svoja predviđanja ili pak unapred slave buduće finacijsko-ekonomske uspjehe, koje očekuju od rata, jer je jasno, i to oduvijek, da se od ratova u prvom redu bogate bankari , a nakon njih proizvođači oružja. Ali inzistiranje s kojim se ta tema ponavlja pokazuje da nešto jako smrdi i to su ovi gore navedeni osjetili prije svih drugih.

Ostali, kao na primjer predsjednica Brazila, Dilma Roussef, primjećuje da svijetom vlada „valutni rat“, koji se pretvara u globalni rat, to jest rat sviju protiv svih. Ne treba zaboraviti da je Drugi svjetski rat izbio nakon niza vrlo brutalnih devalvacija moneta u međusobnom natjecanju. Danas se događa upravo ista stvar, jer nacije devalviraju vlastite valute, da bi njihova roba bila kompetitivnija i da bi potaknule izvoz. Već mnogi primjećuju, kako nova banka, koju su stvorile zemlje BRICS-a, s početnim kapitalom od 100 miliona dolara, smještena u Kini, predstavlja impresionantnu novost u globalnoj panorami, jer se stalno povećava broj novčanih transakcija u yuanima i rubljama, umjesto u dolarima Sjedinjenih Država. Kako piše Jim Rickards – koji je 2009 sudjelovao u prvim „finacijskim ratnim igrama“, što ih je organizirao Pentagon – postoji rizik da se Sjedinjene Države nađu „uvučene“ u „nesimetrične ratove“ valuta, a ovi će biti u stanju da još povećaju globalnu nesigurnost. Evidentno je da je Rickards na američkoj strani. No ukoliko taj tip igara organizira Pentagon – a ne Federal Reserve – to znači da smo već zaglibili do vrata i da je vojni karakter tih igara izvan svake sumnje.

Uostalom (ovoga puta govori multimilijarder Hugo Saliinas Price) „mnogi od nas se pitaju, koji su pravi razlozi, što su doveli do eliminiranja Gadafija. On je planirao pan-afričku valutu. Isto se dogodilo sa Sadamom Huseinom. Sjedinjene Države ne trpe postojanje bilo koje čvrste valute, koja bi mogla biti u stanju ući u natjecanje s dolarom“.

Drugi pak ukazuju prstom na oskudnost resursa,odnosno sirovina, naročito energetskih. Neki pak vide Kinu kao goropadnog protivnika, kojeg je svakim danom sve manje moguće kontrolirati. Možda je ona protagonist asimetričnog rata, kojeg navodi Jim Rickards. Gerald Celente, autor oštroumnih financijskih i geopolitičkih predviđanja kroz dugi niz godina, također suho odgovara i usmjeren je na iste zaključke: “Uskoro će započeti Treći svjetski rat“.

Jim Rogers, još jedan milijarder i financijski investitor, upire oči u Evropu: „Ukoliko se bude spašavalo jednu državu za drugom, završit će se u još jednom svjetskom ratu“. Dakle nastavimo da zelenaški gušimo narode Evrope u cilju izbjegavanja rata. Radi se zaista o sumnjivom pacifizmu, ali u svakom slučaju ovaj zove na uzbunu. Naravno, bit će dobro pričuvati se izvjesnih „pacifista“.

Ali ovo jekoristan pregled, da se shvati kako uzbuna raste. Kina, ne dižući veliku buku, pravi zalihe, energetske i teritorijalne, samo umjesto da šalje vlastite topovnjače (a nije za to vrijeme), ona rečene zalihe kupuje i to novcima američkog duga. Putin se mora suočiti s prvom ofanzivom i nema vremena na gubljenje. Između ostalog, jedan holandski sud, bez ikakvog autoriteta i moći, odlučio je da Rusija mora platiti 50 milijardi dolara, plus kamate, poduzeću Yukos, koja je vlasništvo razbojnika Mihajla Hodakovskog, kojeg je Rusija pustila iz zatvora prije nekoliko mjeseci, u cilju smanjenja zategnutosti s Evropom (treba zapamtiti da se sud nalazi u onoj zemlji, koja je imala najviše žrtava u padu malezijskog boeninga na linijskom letu zračne kompanije pomenute zemlje). Da li je i to slučajnost?

Jedan od savjetnika najbližih Putinu, na pitanje šta će uraditi Rusija kao odgovor na tu presudu, slegnuo je ramenima i odgovorio: “Rat je pred evropskim vratima. Zar vi zaista mislite da jedna takva odluka ima neke važnosti?“

Pravno nema, ali će se njom na Zapadu koristiti izvjesni centri moći i središta komadiranja, kako bi se obrušili na materijalna dobra Rusa u inozemstvu, kako bi zaplijenili i zaledili bankovne račune kao i vlasništvo dionica. Eto što znači asimetričan rat, koji je već započeo, a da uopće nije objavljen.

Jedan utjecajan američki list posvetio je svoju naslovnu stranu Vladimiru Putinu uz ovaj komentar: „Parija“. Taj je naslov ustvari objava rata. Samo što nju nije objavio niti izrekao Sate Department, već „ministarstvo propagande“ , to jest zapadni mediji. A tu je definiciju upotrebio Paul Craig Roberts u jednom svom članku, prije nekoliko dana. A tko je Paul Craig Roberts? Čovjek, koji je bio pomoćnik Sekretara Budžetskih zaliha za vrijeme predsjednika Reagana, zatim bivši direktor Wall Street Journal-a, a drže ga za američkog „Who’s Who“i ubrajaju u jednog od hiljadu najutjecajnijih političkih mislilaca na svijetu. Napisao je članak pod naslovljen “Rat dolazi (War is Coming)“.

Izvor: Contropiano

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: