Revolucija u Evropi? Pogled iza Partije za slobodu


“Stiže revolucija u Evropu”, Geert Wilders na nizozemskoij televiziji WLN, 7. siječnja 2014. “Pokazat ćemo mi njima”, Fleur Agema u TV emisiji kod Jeroena Pauw-a, 27. prosinca 2013. “Sve ćemo ih izluditi”, Geert Wilders u govoru pristašama nakon parlamentranih izbora 9. lipnja 2010. Tko je Wilders, što je Partija za slobodu (Partij voor de Vrijheid, PVV), koje su njegove pretenzije, koji njegovi učinci?

U ovom ću članku redovito citirati i vaditi podatke iz Oko Wildersa. Portret Partije za slobodu autora Koena Vossena, 2013. (dalje skraćeno na K.V.)1

piše René Erker

PZS je Geert Wilders

Geert Wilders, rođen je 1963. kao najmlađe dijete, puno kasnije od dvije starije sestre i jednog brata. Otac mu je bio na rukovodećoj funkciji u Océ, tvornici aparata za kopiranje. Majka mu je indonežanskog porijekla. O njegovoj frizuri, žestoko izblajhanoj kosi, redovito se spekulira: to je navodno pokušaj da prikrije svoje indonežansko porijeklo (Lizzy van Leeuwen, 2. 9. 2009. u tjedniku De Groene Amsterdammer: “Više nego bilo što drugo Wildersa se može svrstati u postkolonijalne revanšiste jer je opsjednut brisanjem poratnih geopolitičko-demografskih promjena i ispravljanjem povijesnih grešaka.”(Ona spominje i njegovu indonežansko-židovsku babu.) Otuđenje od identiteta, stid zbog vlastitog porijekla, nisu baš logični, misli Van Leeuwen. Njegov brat i sestre imaju jasne ljevičarske preferencije. Prema vlastitim uspomenama, ali i prema raznim reportažama, “izranja slika svojeglavog, teškog dečka, bez izrazitih talenata ili posebnih interesovanja”. I must have driven my parents crazy, piše on u svojoj biografiji na engleskom Marked for Death.2 Prema Vossenu izgleda da korijeni “kasnijeg Wildersa” potiču od njegovog boravka u Izraelu, neposredno po završetku srednje škole (HAVO, jednu godinu ponavljao)3, “njegovog iskustva kao stanovnika utrechtskog kvarta Kanaleneiland (opaska autora: sirotinjska četvrt s brzo rastućom alohtonom populacijom) i njegovog zaposlenja kod Ureda za socijalno osiguranje” (KV, str. 18).4 Sam Wilders tvrdi da je bio u Izraelu preko pedeset puta. Nedavno na sprovodu Ariela Sharona, 13. 1. 2014 (“Heroj, izvrstan general i političar, Wildersov tweet od 11. 1. 2014.) Njegova kasnija mržnja prema islamu je, prema vlastitom svjedočenju u Marked for Death, nastala prilikom jednog mladalačkog putovanja s ruksakom na leđima po Egiptu. Napio se vode iz gradskog vodovoda i od toga dobio proljev: islam nije čak u stanju osigurati čistu vodu za piće! 1990. se zaposlio kao pomoćna snaga parlamentrane grupe Liberalne partije (Parij voor Vrijheid en Demokratie, VVD). Bio je poznat po tomu da je neprekidno vrijedno radio, pri čem je Bliski istok uživao njegovo najživlje interesovanje. “Njegova se društvena mreža sastojala uglavnom od partijskih kolega. Većina ga opisuju kao (…) ljubaznog u kontaktima, ali i kao perfekcionista koji se zapravo nikomu nije otvarao. (…) S partijskom bazom malo je kontaktirao” (KV, str. 22). U ovom je periodu bio pod jakim utjecajem Fritsa Bolkensteina, tadašnjeg vođe Liberalne partije. Bolkenstein je bio jedan od prvih koji je multikulturno društvo kritički postavio na nizozemsku političku agendu. Time je izazvao jači potres. On je skovao i termin “kultur-relativizam”, ideju da su sve kulture jednako vrijedne. “Bolkenstein misli da se politika prema manjinama mora temeljiti na superiornosti zapadnjačkih vrijednosti i kulture: novodošlice iz drugih zemalja moraju se konačno uklopiti u dominantnu zapadnu Leitkultur”5 (KV, str. 24-25). O utjecaju Bolkensteina na njegove kasnije ideje Wilders kaže u autobiografiji Kies voor de vrijheid6 (2005): “Ono što sam naučio od Bolkensteina je: zauzmi stajalište potkrijepljeno dobrim argumentima, ne boj se kritike, drži kičmu uspravno i ne uzmiči ni milimetra, svakako ako te ljevičarski, politički i novinarski bukači iz Den Haaga napadaju i pokušavaju te ugurati u krivi kut”, (Autobiografija, str. 27.)

1998. izabran je u parlament na listi Liberalne partije (VVD) i zadužen za socijalnu politiku. Pao je u oči svojim nesmiljenim istupima protiv navodne zloupotrebe Zakona o radnoj nesposobnosti (WAO), kako od strane poslodavaca, tako i od uživatelja.7 (Kasnija parlamentarna anketa je pokazala da je nepropisno korištenje ovog zakona alternativa za mnogo neprivlačniji Zakon o pomoći u slučaju nezaposlenosti.) Također pada u oči njegov stil govora: ubitačne kratke rečenice, “jezik Jipa i Janneke”, kakav je propagirao Bas Eenhoorn, njegov kolega u VVD-u (2002). Jip i Janneke su likovi iz knjiga za djecu, autorice Annie M.G. Schmidt. Takav osebujan stil će Wildersova kolegica iz PVV, Fleur Agema, ovako opisati: “Svaki četrnaestogodinjak/inja mora biti u stanju sve ovo razumjeti.” Wilders je bio pristalica desnog neoliberalnog kursa, s Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom kao krupnim idolima. U kratkom periodu (1997-1998), dok je bio član općinskog vijeća u Utrechtu, “zalagao se za multikulturni karakter jednog lokalnog radija. Tih godina se ne nazire njegova kasnija kritika evropske integracije, ideje o borbi protiv kriminala, ekološkoj politici i politici prema manjinama” (KV, str. 28). 1999. (već parlamentarni zastupnik VVD) predstavlja svojoj partiji u parlamentu debeli izvještaj o opasnostima od muslimanskog ekstremizma, oružja za masovno uništenje i Bliskom istoku. U jednom intervjuu on kaže: “Ekstremizam je opasnost za stabilnost Evrope i Nizozemske. To će biti najveći problem u narednih deset godina, jer migracijom ekstremizam stiže i u Nizozemsku. To se već događa, ali izgleda da svi o tomu šute ” (Trouw, 17. 12. 1999).

Počeci

11. rujna 2001. Ne ječi samo New York. Bush poziva na borbu protiv Osovine Zla. Izvješće Socijalno-kulturnog biroa za plan pokazuje da Nizozemac počinje drugačije misliti o islamu i muslimanima. (Moslim in Nederland, Den Haag 2004). Islam dolazi u središte interesovanja. 1997. Pim Fortuyn objavljuje knjigu Tegen islamisering van onze kultuur.8 Njegova partija, Lijst Pim Fortyn (LPF), bila bi najveća u Nizozemskoj na sljedećim parlamentarnim izborima, zakazanim za 15. 5. 2002. Ali on 6. 5. 2002. biva ubijen.9 LPF osvaja 26 zastupničkih mjesta (od 150), VVD 24 (kao treća). Geert Wilders je suviše nisko na listi pa ne ulazi u parlament. Posve neočekivano CDA sa 43 zastupnika postaje najveća partija.10 CDA, VVD i LPF formiraju koalicionu vladu (Kabinet Balkenende-1), koja pada 83 dana potom, 16. 10. 2002.11 Bez Fortuyna LPF se pokazala nedovoljno stabilnom. Pošto su neki zastupnici VVD ušli u novu vladu, nisko postavljeni Wilders ipak ulazi u parlament. Kao “ekspert za Bliski istok”, on uživa veliku medijsku pozornost. Bezuvjetno podržava Bushovu politiku, za koju inače misli da bi mogla biti još tvrđa. 21. 9. 2001. on je gost u TV emisiji Barend en Van Dorp, posvećenoj Fortuynu i njegovom pozivu na Hladni rat protiv islama. “To je jedan neprihvatljiv stav, jer se njime svi muslimani meću na hrpu. Islam – to je sasvim u redu. To je vjera dostojna poštovanja. I većina muslimana na svijetu i u Nizozemskoj su dobri građani i na svom mjestu. Radi se o maloj grupi islamskih ekstremista.” U međuvemenu je neoliberala Bolkensteina na čelu VVD naslijedio socijal-liberal Hans Dijkstal. Wilders nije bio zadovoljan njegovim kursom. Odmah nakon lokalnih izbora ožujka 2002. navodno je na sastanku VVD zastupnika rekao Dijkstalu: “Čak bi i jedan nepismenjak bolje vodio kampanju” (NRC Handelsblad, 3. 9. 2004). Wilders je želio tvrđi, desniji kurs VVD-a. On ne čeka pad kabineta Blakenende-1, a time i svoj odlazak iz parlamenta, već 2. 9. 2004. istupa iz zastupničke grupe VVD-a. Njegova jednočlana parlamentrana partija zove se Grupa Geert Wilders. Prije toga je već s kolegom-zastupnikom Hansom Oplaatom, napisao plan pod naslovom Ravno na cilj (2004), u kojem se, među ostalim, zalažu za “(…) povišenje maksimalne brzine na autocestama, doživotnu robiju nakon tri počinjena kaznena djela, prepolovljenje budžeta za pomoć zemljama u razvoju, i za sprječavanje pristupa Turske EU.”(KV, str. 34). Nema slaganja među analitičarima oko pitanja da li je Wilders forsirao razlaz s VVD-om. Nakon toga Wilders je izjavio da nije imao drugi izbor. Njegove kolege imaju o tomu drugo mišljenje. “Wilders se u godinama koje su prethodile razlazu, toliko radikalizirao na polju islama i imigracije, da se u parlamentranoj grupi VVD nije mogao održati. (…) Odani, vrijedni zastupnik, postao je bukač žedan publiciteta” (KV, str. 35.) Jednočlana zatupnička grupa sjedi u nizozemskom parlamentu preko dvije godine. U međuvremenu je s njim Martin Bosman kao pomoćnik u otaljavanju partijskih poslova. Bosman je kasnije napisao De schijnelite van de valse munters (2010).12 Vremenom se on razvija u Wildersovog ideologa, piše mu tekstove i programe PVV-a. Pada u oči svojim arhaičnim jezikom i revijanskim humorom.13 Smišlja dosjetke poput “nacional-socijalisti” kako bi naznačio socijal-demokratske zastupnike, Gut-Menschen za “lijevu crkvu”, NRC Handelsblatt za NRC.14

11. 2004. ubijen je filmadžija Theo van Gogh. On je bio kontroverzan zbog svojih učestalih anti-islamskih, ali i anti-semitskih izjava. Od toga dana Wilders dobija policijsku zaštitu i njegov se život mijenja. Isto vrijedi za njegova stajališta. Početkom 2005. izlazi njegova Deklaracija nezavisnosti u kojoj napada “elite” i “plašljive kukavice”. U nekoliko udarnih natuknica: “minimalne kazne, logori za preodgoj, pet zatvorenika u jednu ćeliju, preventivno pretresanje na ulici, u slučaju potrebe angažiranje vojske za održavanje reda. (…) Granice zatvoriti na pet godina za ne-zapadne alohtone i zabrana nošenja marama na javnim funkcijama” (KV, str. 52).15 U oči upada i naglašen neoliberalistički socijalno-ekonomski dio, s drastičnim kresanjem funkcija države socijalnog staranja koja je ulijenila ljude. U obrazovanju naglasak mora biti na nacionalnom ponosu, za djecu koja “prave džumbus” osnovati domove za preodgoj. U referendumu za Evropu 1. 6. 2005. preko 61% izašlih glasalo je protiv, a Wilders je prigrabio rezultat kao pobjedu svoje partije. 22. 6. 2006. registrira ime svoje stranke Partij voor de Vrijheid. Potom izdaje niz publikacija u kojima, među ostalim, zahtijeva uklanjanje članka 1 iz Ustava (zabrana diskriminacije) i njegovu zamjenu proglašavanjem judeo-kršćanske i humanističke kulture dominantnom u Nizozemskoj. Na ekonomskom polju plagira Bushove neokonzervativne ideje tražeći smanjenje poreza u iznosu od 16 milijardi eura radi poticanja gospodarstva, a to putem ušteda u izdacima za pomoć nerazvijenim, transferima u Brussel, na činovničkom aparatu, medijima i kulturi. 22. 11. 2006. ponovno su parlamentarni izbori. PVV osvaja po prvi put devet zastupničkih mjesta. Rezultati su osobito dobri u Limburgu.16Prvih devet PVV članova koji su ušli u parlament kasnije će biti nazivani “starom devetorkom”. Marcial Hernandez, PVV zatupnik, koji će 2012. istupiti iz partije, opisao je ovu devetorku kao “Politbiro Partije za Slobodu” (Geert Wilders ontmaskerd. Van Messias tot klaploper, 2013, str. 79; daje u tekstu MH).17 Jezgro stranke se prema njemu pored Wildersa, sastoji od potpredsjednice Fleur Agema, tajnika Martina Bosmana, Hera Brinkmana (koji je u međuvremenu napustio stranku) i Diona Grausa.

Nekoliko nepovezanih činjenica

Da bi se dobro razumjela Partija za slobodu važno je još i sljedeće:

1. Struktura partije. Postoji samo jedan član, Wilders. Nema nikakve demokratske strukrture. Wilders opetovano tvrdi da zastupnička grupa o svemu demokratski odlučuje, ali u praksi sve ide preko njega, a Agema i Bosman su mu samo sekundanti. Ništa se u partiji ne zbiva mimo njega.

2. Finacije. Pošto PVV nema demokratsku strukturu, ne dobija državne dotacije za svoje funkcioniranje. Dobijaju ih samo zastupnici i njihovi direktni asistenti. Kako se partija dodatno financira potpuno je nejasno. Navodno postoje krupni američki (židovski) financijeri. Ove su nejasnoće za dvojicu zastupnika , koji su bili blagajnici partije, bili razlog da je napuste (Bontes i Brinkman).

3. Drugi oblici predstavljanja. Zbog manjka kandidata pouzdane kvalitete PVV sudjeluje u samo dva općinska vijeća (Den Haag i Almere). Samo je u Limburgu kratkotrajno sudjelovala u obnašanju vlasti, ali je nakon jednog konflikta Wilders obojicu involviranih odstranio. Skoro sve predstavničke formacije PVV-a bile su obilježene unutranjim sukobima, nakon čega su funkcionari sami napuštali ta tijela, ili bili isključeni.

4. Publicitet. Prvih godina su svi kontakti s medijima išli preko Wildersa. Zadnjih godina smiju i neki drugi članovi izići u javnost na strogo omeđenom terenu. To vrijedi za Agemu, Grausa i Bosmana. Kontakti s medijima su krajnje oskudni. “Novinama se nikako ne može vjerovati”, rekao je De Roon jednom vježbeniku (Undercover bij de PVV. Achter de schermen van de politieke partij van Geert Wilders, Karin Gerritsen i Boudewijn Geels, 2010, str. 55, dalje u tekstu KG).18 Wilders komunicira praktički jedino i to vrlo često preko twittera. Pored toga se obraća ograničenom broju (desnih) medija u Nizozemskoj (De Telegraaf, te internet stranici PoWNieuws, GeenStijl i De Dagelijkse Standaard), i međunarodnim židovskim, utrakonzervativnim američkim i anti-islamskim medijima.

5. Držanje u parlamentu. De Roon spomenutom vježbeniku: “Zapravo je to posve jednostavno. Ne ulaziti duboko u materiju, važno je nečim privući pažnju medija. Islam je zlo, vlada je loša, druge partije su loše. A PVV je naravno dobra. To je polazište. Mi možda interno nijansirano razgovaramo o stvarima, ali ne i prema vani. Onda bi svatko zaspao, kao prvi novinari. Kužiš?” (KG, str. 36-37).

6. Uloga Diona Grausa. On je za PVV u parlamentu kao aktivist za prava životinja i u tomu je posve usamljen. Također i kao osoba. “Vitez Dionysius, zadnji limburški vitez” ( MH, str. 126 i dalje). “Čega god se dotaknem, pretvara se u zlato.” Čudan iskaz za nekoga koji je iza sebe ostvavio dugačak trag svakojakih aktivnosti prije nego što je postao zastupnik u parlamentu. Među ostalim i kaznene prijave za zlostavljanje i prijevaru. Unatoč tomu, Wilders ga godinama drži, redovito izložen prijeziru drugih zastupnika i tiska nakon tko zna koje po redu Grausove eskapade. Hernandez pretpostavlja da Graus Wilders može nečim ucijenjivati i kompromitirati Vjerojatno na temelju zajedničke pršlosti u Limburgu.

7. Wilders je alergičan na kritiku, kako unutar PVV, tako i izvana. Naprimjer, svaku aluziju na veze s ekstremnom desnicom on žestoko odbacuuje. “Bijedni čovječuljak”, naziva Wilders predsjednika jedne parlamentarne stranke, koji je postavio pitanje o takvim vezama, zato što je na demonstracijama koje je PVV organizirao protiv kabineta Rutte-2, ekstremna desnica bila upadljivo brojno zastupljena. Tijekom tih demonstracija, jedna je crnkinja, koja je tražila pažnju za problematiku Papua-Nove Gvineje, bila fizički napadnuta. Ekstremno desni korijeni Fleur Ageme, potpredsjednice PVV, dobro su poznati.

8. Wildersov odnos prema činjenicama. Redovito se pokazivalo da Wilders znade masno lagati. U debatama mu je navika da govornike koji to nastoje dokazati, on vikom nadglasa.

9. Wildersova upotreba jezika. Agema je to jednom izrekla. “Svaki četrnaestogodišnjak mora biti u stanju razumjeti nas.” U praksi se to svodi na stalno kovanje istih termina koje svi članovi zastupničkog kluba u parlamentu disciplinirano od prvog dana nadalje koriste. U tomu izgleda da Martin Bosma igra važnu ulogu.

Razvoj

U nizu aspekata PVV prolazi kroz buran razvoj. Tako imamo afere. Od 2006. dvanaestoro ih je zbog raznih razloga nestalo iz parlamenta. Na primjer zbog ponašanja koje spada pod kaznena djela, pišanja u poštanski sandučić neprijatelja, teroriziranje susjeda, pronevjera, prijevara pomoću lažnih podataka u c.v-u, fizički napadi u više slučajeva, vlasnik porno dućana koji je imao probleme s mađarskim pravoduđem, i td., pa konflikti oko (ne)demokratskog funkcioniranja partije i drugi razlozi za napuštanje parlamenta. Lipnja 2010. ponovno su parlamentarni izbori. Upadljivo je potpuno napuštanje tvrdog neoliberalnog kursa na socio-ekonomskom polju i njegova zamjena parolom “Ne dirajte u našu državu socijalnog staranja!” To je ustvari usporedivo sa stajalištem lijeve S(ocijalističke) P(artije). Na ovim izborima PVV osvaja dvadesetčetiri zastupnička mjesta i postaje partija koja podržava manjinsku koaliciju CDA i VVD, kabinet Rutte-1. Ostale su partije u opoziciji.19 Wilders je tu ideju preuzeo od Dansk Folkeparti, koja operira na isti način. Na nekoliko točaka PVV podržava novu koaliciju, a na drugim može da pusti svoj glas da se čuje u parlamentu. To redovito dovodi do velikih nesporazuma u inozemstvu. Nakon dugotrajnih pregovora oko dodatnih mjera štednje koje su bile nužne (zahtjev iz Brussela), PVV u zadnjem momentu uskraćuje podršku kabinetu. On ne žele stati iza mjera štednje. (Zbog pada vlade, op. MB) rujna 2012. opet su parlamentarni izbori, a PVV osvaja petnaest zastupničkih mjesta. Nastupa kabinet Rutte-2, koji čini koalicija liberala (VVD) i socijaldemokrata (PvdA). PVV je ponovno u opoziciji. Naslov izbornog programa je “Njihov Brussel, naša Nizozemska. PVV punom parom igra na anti-EU kartu, utemeljenu, pema analizi Koena Vossena, na četiri stupa: populizam, anti-islamska histerija, nacionalizam i ideologija discipline i reda. Populizam, zbog naglaska na borbu protiv elite, “Lijeve crkve”, lijevih medija, isticanja podređenog položaja naroda i sebe kao jedine partije koja govori u ime naroda. Anti-islamska histerija u stalnom udaru na islam i na muslimane. Pritom se Wilders služi trikom: on islam ne vidi kao religiju, već kao ideologiju i kulturu. “Nije to samo jedna od religija, već je to i kultura mržnje i zavisti. (…) Muhamed je zločinac, Kuran je otrov, islam velika laž (WLN, 7. 1. 2014). To stoji i na novoj zastavi Saudijske Arabije koju je on “dizajnirao”. Nacionalizam, isticanjem države-nacije, patriotizma, nacionalnog ponosa i nacionalne povijesti. I neprekidno ponavljanje opasnosti koja dolazi od EU i Eura, što uvijek povezuje s mjerama koje poduzima kabinet Rutte-2. Ideologija discipline i reda stalnim naglašavanjem potrebe za strožijim kaznama, žešćim nastupom policije, minimalnim kaznama. Pritom je upadljivoda da on neprestano napada sudbenu vlast i želi na nju utjecati. Povodom procesa protiv njega zbog širenje mržnje i kleveta, on je izjavio da bi po njega nepovoljna presuda značila kraj pravne države.

Spomenutim četiri stupa ja bih dodao i ideologiju žrtvenog jarca.Vremenom su pokraj Wildersa prošli mnogi žrtveni jarci: islam, muslimani, elita, foteljaši, krpe za na glavu20, Lijeva crkva, pisani i elektronski mediji, Istočni Evropljani, Grci, Euro i sad EU. Zaključno: nikoga ne iznenađuje da se Wilders potpuno slaže s Tea Party, koketira kontaktima koje ima s “veličinama” tog pokreta. Zato je ponosno poslao tweet s naslovnicom The Economista, s njim kao kapetanom na plovećem čajniku, s Le Penovom i Farageom.

I sad Evropa

Povodom evropskih izbora koji se bliže, Wilders je uzeo krupan rizik. On želi biti predvodnikom anti-evropskog pokreta, pa je uspostavio veze s partijama sličnih ideja: Vlaams Belang, Front National, Lega Nord, FPÖ, s argumentom da one imaju više zajedničkog s PVV nego “sve nizozemske partije skupa” (WLN, 7. 1. 2014). Ne samo to, već i u mnogim drugim prilikama iznova (i nizom godina) i potpuno istim riječima, ovo se ponavlja. To je još jedna “odlika stila” koju Wilders rabi. Rizik je sam po sebi razumljiv jer će time preuzeti i druga stajališta ovih partija. On to bagatelizira kao internu stvar tih partija. Pitanje je može li se tako spasiti prilikom naredne izborne kampanje u predizbornim debatama. Ali, tko zna? On ima kreativan duh. Ožujka 2012. PVV izlazi u javnost rezultatima istraživanja koje je proveo Lombard Street Research pod naslovom Izvješće o guldenu. KRO Reporter21 rujna 2012. donosi vijest da je ovo izvješće financirao Evropski Parlament, što se nije smjelo dogoditi jer je u sukobu s propisima za dodjelu evropskih dotacija (Wikipedia). Inače, ovo su Izvješće ismijali svi ozbiljni eksperti. Ali Wilders još nije ispričao svoju priču do kraja. Naručio je novo izvješće, ovaj puta u Londonu, kod jednog instituta koji skoro garantira naručeni ishod. Jedan mali detalj uz ovo: on plaća trošak od 230 000 eura iz državne dotacije koju dobija njegov zastupnički klub u nizozemskom parlamentu. Nakon dugog razmatranja prezidijum Donjeg doma nizozemskog parlamenta ovo je odobrio. Potom je odluka potvrđena jednim malim zakonom. Nakon pojave ovog izvješća s naručenim rezultatom na internet stranici PVV-a se pojavio tekst: “Nizozemsko će gospodarstvo doživjeti visok rast kad naša zemlja napusti Evropsku Uniju. To je rezultat jednog britanskog istraživanja o N-Exit -izlaz Nizozemske iz EU. Istraživanje je proveo istraživački biro Capital Economics, dobitnik nagrade Wolfson, najvažnije nagrade za ekonomiju poslije Nobelove. Svako nizozemsko kućanstvo će godišnje profitirati 10 000 eura od N-Exita. Ako iziđemo iz EU naša će ekonomija 2024. rasti za 10% više nego što bi rasla da ostanemo u EU. U izvješću se koristi niz vrlo spornih pretpostavki na kojima se istraživanje temelji. Iz razmjene Wildersovih emailova s tim institutom, koji su procurili, vidi se da je institut podešavao svaki pasus koji Wildersu nije odgovarao (NRC, 8. 2. 2014, str. 17). Osim financijsko-ekonomskih aspekata EU ništa se drugo ne spominje. U vrijeme pisanja ovog teksta PVV bi prema vlastitoj tvrdnji po ispitivanjima javnog mnijenja bila veća nego VVD i PvdA skupa. Na temelju ponuđenih argumenata za takva očekivanja, to se nikako ne bi moglo reći.

Opaska autora: U ovom članku se redovito koristi http://stophetgevaarwilders,blogspot.nl/ a da se izvor ne spominje. Druga knjiga koja je korištena je Wilders’ ring van discipelen. Angst en wantrouwen als bouwstenen van een politieke partij (Wildersov krug učenika. Strah i nepovjerenje kao elementi politike) Jhima van Bemmela (2012).

1 Rondom Wilders. Portret van de PVV:
2 Mora da sam do ludila dovodio svoje roditelje. Naslov biografije Obilježen za smrt. Izvor Koen Vossen, str. 17.
3 U nizozemskom školskom sustavu HAVO nema prohodnost na sveučilište.
4 U Nizozemskoj se pravi razlika između autohtonih i alohtonih, koja bi trebala eufemistički prikiti razliku između rođenih i naturaliziranih Nizozemaca. Mene malo podsjeća na žutu zvijezdu (op. MB).
5 Njemački. Slobodan prijevod: vodeća kultura, ili kultura-vodilja. Op. MB.
6 Izaberi slobodu.
7 Zakon precizira uvjete za dodjelu pomoći u slučaju dugotrajne bolesti ili radne nesposobnosti. Poslodavci ga često zlorabe, kako bi štetu prebacili na javne resurse.
8 Protiv islamizacije naše kulture.
9 Atentator je bio autohtoni Nizozemac, aktivista udruge protiv zlostavljanja životinja. (Op. MB).
10 CDA (Christen-Democratisch Appèl) je nizozemska demokršćanska stranka, sastavljena od katoličke i protestantskih partija.
11 Jan Peter Balkenende, CDA političar.
12 Lažna elita falsifikatora novca.
13 Gerard Reve (1923-2006), nizozemski pisac, grubog uvredljivog humora.
14 “Ljevičarska crkva”, (Gut-Menschen), oni koji napadaju PVV, njemačke aluzije, kao Handelsblatt umjesto Handelsblad, kvalitetni dnevni list, kritičan prema pokretu, a čita ga omrznuta elita, aluzije na fašizam!!!
15 Pod minimalnim kaznama se podrazumijeva 20 godina minimalno za ubojice, lopovi minimalno na šest mjeseci, sve u cilju da se prepolovi kriminal. (Op. MB).
16 Wilders je rodom iz provincije Limburg, jug Nizozemske, graniči s Njemačkom i Belgijom.
17 Demaskiranje Geerta Wildersa. Od Mesije do političkog parazita.
18 Pod krinkom kod PVV. Iza kulisa političke partije Geerta Wildersa.
19 Zahvaljujući Wildersu, koalicija je imala parlamentarnu podršku od samo jednog zastupnika preko polovice od 150.
20 Tako on zove marame koje nose muslimanke. (Op. MB)
21 Program nizozemske TV

Izvor: Vlaams marxistisch tijdschrift, Lentenummer 2014: 48ste jaargang, nr. 1

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: