Svirajte koncerte za Stürgha, gospodo…


Dok su se na dan 28. juna uvelike raspisali o Gavrilu Principu, siromašnom mladiću, što je bolovao od tuberkuloze kostiju, a bio dobar strijelac te ubio na obali Miljacke nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, praveći od njega uglavnom ono što Princip zaista nije bio – oružje u rukama velikosrpske politike – a ne revolucionar i borac protiv tuđinskog ugnjetavanja, te su se čak usudili u Sarajevu postaviti crveni ćilim i pozvati Filharmoniju iz Beča da odži koncert u čast žrtava tog zlosretnog atenta, gospoda novinari i gospoda Bečlije zaboravila su na ubojstvo kancelara Stürgha 1916. godine…

piše Jasna Tkalec

Kancelar Stürgh

unnamedStürgh nije bio doduše prestolonasljednik, ali je bio kancelar- znači predsjednim vlade – austrougarske monarhije.

Ubojstvo se dogodilo usred Beča 21. oktobra 1916. Sin liječnika Victora Adlera, uglednog vođe i jednog od osnivača Socijaldemokratske partije Austrije, Friedrich Adler, pištoljem ubija Karla von Stürgkha, kancelara odnosno predsjednika vlade habsburške monarhije, jer je ovaj raspustio parlament, vladao putem dekreta i, u njegovim očima, bio najveći krivac za nastavak rata u kojem su svakog dana ginule hiljade ljudi.

Ovaj dramtičan događaj zaboravljen je u vihoru ratnih zbivanja, a nije u Beču izazvao manje zaprepaštenje od pucnja Gavrila Principa u Sarajevu. Radilo se o sinu uglednog političara druge po veličini i značenju partije u Austriji, poznatom znanstveniku i još poznatijem vođi lijevog krila Socijaldemokratske partije Austrije. Događaj je izazvao podijeljene reakcije. Zgražanje oca, liječnika, koji je mislio da mu je sin sišao s uma i ljutnju i negodovanje Lenjina, koji se zapitao: pa zar ćemo prijeći na odbačenu taktiku anarhističkih metoda borbe? Zar da se borimo političkim ubojstvima?

No čin Friedricha Adlera branio je Zinovjev, a Amedeo Bordiga, osnivač s Gramscijem KP Italije, napisao je tim povodom jedan od svojih najsjajnijih članaka.

Sam Friedrich Adler tvrdio je da je potpuno pri zdravoj pameti ubio kancelara Stürgha, za vrijeme večere u prvorazrednom bečkom hotelu, jer je želio javni proces, na kojem je u četverostanom pledoajeu otvoreno okrivio Austrougarsku za Prvi svjetski rat, za imperijalizam i za ogavnu politiku prema vlastitim narodima, podanicima monarhije.

Prema Fridrichu Adleru agresijom na Srbiju u Prvom svjetskom ratu Austrougarska je zaratila protiv svojih vlastitih naroda. Taj rat je neka vrsta građanskog rata, jer je habsburška monarhija ratovala protiv naroda vlastitih podanika i to ne samo na Istočnom, nego i na Zapadnom frontu (u Italiji), vodeći ustvari ne samo napadački, nego i bratoubilački rat.

Tko je Friedrich Adler?

Sin Viktora Adlera, vođe Socijaldemokratske stranke Austrije, koju je izgradio pod Engelsovim i Bebelovim vodstvom. Kasnije se smatralo, da je njegova krivica što se Socijaldemokratska partija Austrije držala kompromiserski u odnosu na buržoaziju. Imao je dva sina, starijeg Friedricha i mlađeg, Johanna. Friedrich je bio rođen 1879 godine u Beču, gdje je pohađao realnu gimnaziju. Kako otac isprva nije želio da mu se stariji sin bavi politikom, Friedrich je studirao na vrlo poznatoj Federalnoj politehničkoj visokoj školi u Cirihu, zavšio studije 1903 i od 1907 do 1911 bio asistent na studijima za teorijsku fiziku. Godine 1908 odustao je od kandidiranja za sveučilišnu katedru iz teorijske fizike u korist svog dobrog prijatelja Alberta Einstreina. Čini se da su se profesori kolebali između dvojice kandidata, a Friedrich se već bio istakao radom u radničkim udruženjima Švicarske, pa su stoga bili skloniji Einsteinu. No sam Freidrich Adler je otvoreno izjavio, kako je Eistein daleko talentiraniji od njega te je Einstein i dobio katedru, a Friedrich se vratio u Beč i posvetio političkom radu.

Od 1901 Friedrich Adler je predsjednik Saveza radničkih unija Švicarske, a od 1910 urednik švicarskog socijalističkog dnevnika Volksrecht.

Godine 1911 Friedrich Adler u Beču je postao jedan od četiri sekretara Socijaldemokratske partije Austrije i to sekretar njezinog lijevog krila.

Nikako se nije mogao pomiriti sa sudjelovanjem Austrije u imperijalističkom ratu te 1914 izlazi iz partije, kad je njezina većina glasala za rat i ratne kredite i počinje borbu za mir vlastitim listom Der Kampf. Još ga je više razbjesnila politika kancelara Karla von Stürgha, koji je za vrijeme svjetskog rata suspendirao rad parlamenta i vodio rekacionarnu militarističku politiku. Friedrich Adler ubio ga je za vrijeme večere u luksuznom hotelu u Beču te je zbog ubojstva bio uhapšen i osuđen na smrt. Kako je upravo bio preminuo Franjo Josip, a na habsburško prijestolje stupio prestolonasljednik Karlo, Friedrich Adler bio je pomilovan i smrtna kazna pretvorena je u robiju.

Na sudskom procesu govorio je vrlo dugo i između ostalog kazao: „Ne vjerujem u individualne terorističke činove. Vjerujem u moć masa. Nisam anarhist, inzistiram na činjenici da je presudna volja naroda. Htio sam dovesti do psiholoških uvjeta pogodnih za buduće kolektivno djelovanje“.

Lenjin i „mahovci“

Friedrich Adler već se u Švicarskoj počeo baviti produbljivanjem Marxovih ideja putem teorije spoznaje Ernsta Macha, teorije koja je osobito ljutila Lenjina. Lenjin je protiv tako zvanih „mahovaca“ napisao djelo: Materijalizam i empiriokriticizam.

Za vrijeme boravka u zatvoru Friedrich Adler piše djelo „Ovladavanje mehaničkim materijalizmom“ objašnjavajući Machove ideje.

Po završetku rata Friedrich Adler izlazi iz zatvora i žele ga za vođu Komunističke Partije Austrije, koju je osnovala Ruth Fischer. On to odbija i osniva Bečku uniju, prozvanu još Druga i pol Internacionala. Naime Druga Internacionala više nije postojala, a Friedrich Adler odbio je da pristupi Trećoj Internacionali (Kominterni), jer se kao i Karl Kautsky i Jean Longuet kritički odnosio prema diktaturi proletarijata, čiju je neminovnost zastupao Lenjin…Lenjin je o njemu napisao kako je on „(jedan) od suvremenih predstavnika sitnobruržoaske demokracije (…). Upravo je karakteristična crta sitnoburžoaske demokracije odvratnost prema klasnoj borbi, želja da se ona zaobiđe, da se sve izgladi i izmiri, da se zatupe oštri uglovi…“

Od 1923 Bečka unija uliva se u Socijalističku Internacionalu , čije je Friedrich Adler bio sekretar do 1939 godine, a Vandervelde predsjednik sve do vlastite smrti 1938 godine. Mada je Socijalistička radnička internaciona propovijedala pacifističke stavove, ustajala protiv aneksija i rata, njeno je politčko djelovanje i put ipak zacrtao Renegat Kautsky. Lenjin i Trocki – u djelu Komunizam i terorizam – daju ispravnu ocjenu Kautskog kao menjševičkog ideologa i ukazuju na izdaju marksizma od strane socijaldemokracije. S njima se slagala i Rosa Luxemburg. Nakon pobjede Oktobarske revolucije sukob iz 1905 s Kautskym se još više zaoštrava, jer Kautsky optužuje Lenjina da je zauveo neku vrstu blankističke diktature i udaljio se od Marxovih učenja, pošto je izveo revoluciju u tako zaostaloj zemlji.

Najznačajnije djelo Kautskog je Materijalistička koncepcija historije u kojoj brani „klasične“ marksističke postavke publicirano je 1927 godine. Ipak od kongresa u Heidelbergu 1925 Kautsky stvara temelje reformističkog socijalizma. Umire u Amsterdamu 1938.

Godine 1940 Friedrich Adler odlazi iz Švicarske u Sjedinjene Države odakle se vraća 1946. Otada je stalno živio u Švicarskoj, baveći se isključivo fizikom, te mu se na polju nauke pripisuje i izvjesno znastveo otkriće. Nakon povratka iz SAD-a u Švicarsku objavio je knjigu o žrtvama staljinističkih čistki. Umro je u Švicarskoj 1960 godine.

Ni med’ cvećem ni pravice

Uspoređujući sudbinu Freidricha Adlera i Gavrila Pricipa žalosno je konstatirati da „sinovi nižeg boga“, siromasi iz zaostalih krajeva, plaćaju uvijek najvišu cijenu za svoje ideje i za svoje činove.

Kad se pak radi o koncertu za žrtve političkog ubojstva u Sarajevu, umjesno je zapitati se zašto muzičari iz Bečke filharmonije ne sviraju za ubojstvo kancelara Karla von Stürkgha? Zašto se ne izruguju uspomeni Friedricha Adlera? „Ni med’ cvećem ni pravice“ kazao bi Krleža…

 

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: