Pogled iz Francuske: Ukrajina, ponor političkog prava


Sjedinjene Države a za njima i Evropa, angažirale su se u strategiji ukrajinskog zapleta i napetosti u odnosu na Rusiju. Kako shvatiti uplitanje Sjedinjenih Država u ukrajinski dosije, budući da je ta zemlja toliko daleka od njihovih granica, dok bi Evropa, koja geografski zauzima središnju poziciju, bila pozvana da bude prva zabrinuta? Svake sedmice novi se funkcioner Sjedinjenih Država pojavi u Ukrajini da bi podržao privremenu vladu u Kijevu. A u ukrajinskoj vladi, kako je poznato, sudjeluje više neonacista i ta je činjenica bila jučer iznesena upravo u evropskom parlamentu.

piše Jean Luc Mélenchon

Kakvi samo posjetioci dolaze u Ukrajinu! Šef CIA-e John Brennan je službeno posjetio Kijev 13 i 14 aprila. Nakon njega 22 aprila, došao je i potpredsjednik Sjedinjenih Država Joe Briden. A radi se o potpuno proizvoljnoj političkoj aktivnosti. Ne postoji nikakav međunarodni legitimitet niti ima bilo kakvih legitimnih interesa SAD-a u tom kraju svijeta. Sjedinjene Države tako postižu izvjestan žaljenja vrijedan scenario hladnog rata bez ikakvog racionalnog objektiva ili cilja. Ta se aktivnost SAD-a jasno i izravno upisuje u pravac njihove strategije koja ima namjeru učiniti članicama NATO pakta sve bivše zemlje istočnog bloka. To je u potpunoj suprotnosti sa Sjevero-Atlantskim Ugovorom (odnoosno s njegovim osnivačkim traktatom). SAD su tu aktivnost započele 1999 sa Mađarskom, potom sa Poljskom i sa Češkom republikom, a nastavile su 2004 sa Bugarskom, Rumunijom, Slovačkom i sa tri baltičke zemlje, koje se nalaze direktno uz rusku granicu. Proces je nastavljen 2009 sa pristupanjem Hrvatske i Albanije. Projekt ulaska Ukrajine u Atlantski pakt, koji je nova vlada u Kijevu predložila ukrajinskom parlamentu, ima za cilj dovršenje ovog plana Sjedinjenih Država. On je očito usmjeren protiv Rusije. Zašto? Zbog čega Rusija stiče status neprijatelja? I gdje tu Evropa može imati bilo kakav interes? A gdje je tu interes Francuske? Govore nam »to je zbog Putinovog režima«? Treba se upitati zašto? Ali hajde, neka tako bude. U tom slučaju, šta ćemo s režimima kao u Saudijskoj Arabiji ili u Kataru i ne znam sa koliko još sličnih režima, koji se neprestano maze? Pa ukoliko se Rusiju tretira kao neprijatelja, čemu se onda čuditi, što ona reagira i ponovo se ponaša tako, da uspostvlja odnose snaga onako kako joj to nameću Sjedinjene Države? Ovo što navodim ne odnosi se na legitimitet akcja, nego na logiku. Tko bi mogao povjerovati da će Rusija pustiti da je napadaju, a da neće ništa uraditi, da natjera na povlačenje napadača, kojeg ona uopće nije željela?

U trenutku u kojem bi Evropa morala biti u toj eskalaciji sukoba snaga smirivanja, ona se još trudi da dolije ulje na vatru. Ona je to učinila i prošlog tjedna, kad je Savjet ministara vanjskih poslova 28 zemalja navalio na Rusiju sa zahtjevom da povuče vlastite trupe s ukrajinske granice. Kako Evropa misli upravljati pokretima ruske armije na njenom vlastitom teritoriju? Zašto Evropu, suprotno tome, ne zabrinjava sumnjiva prisutnost vojnika iz Sjedinjenih Država, koji pripadaju privatnim firmama kao DynCorp i Greyston United i koji uopće ne znaju ni ruski ni ukrajinski, a ipak nose ukrajinsku uniformu? Zašto se Evropa ne zabrine što je najveći broj žrtava ubijenih u sukobima, koji su trajali deset dana, upravo iz redova pro-ruskih boraca? Zašto ona ne prijavi integriranje u uniforme ukrajinske vojske paravojnih formacija ultra-nacionalista iz Pravy Sektora? Zbog čega se ona ne pobuni što su vlasti u Kijevu pozvale na mobilizaciju učenika vojnih liceja (u dobi od 15 do 18 godina), kad se EU redovito skandalizira i optužuje učešće u ratovima djece-vojnika? Zbog čega se ta Evropska Unija nimalo ne čudi kad cijeli dijelovi ukrajinske armije (kao što su padobranci i snage na blindiranim vozlima, kojima se odnedavna pridružila i mornarica, odbijaju da priznaju podređenost kijevskoj vladi) više vole dezertirati, nego u krvi gušiti pro-ruske manifestacije? Umjesto toga Evropski Parlament je i 17 aprila izglasao štetnu rezoluciju »kojom se mole kako Vijeće Evrope i Evropska komisija da se smjesta pomogne kijevskoj vladi«. Ta je vlada sastvljena, kako je poznato, od neonacista, članova Svobode. Podsjećam da se radi o onom istom Parlamentu, koji je 13 decembra 1912 pozivao »demokratske partije i sve one koji sjede u Ukrajinskom parlamentu da se nikako ne udružuju sa Svobodom i da ni u kom slučaju ne ulaze s njom u koaliciju«!

Pristajanje Françoisa Hollanda na međunarodnu politiku Sjedinjenih Država Amerike dovelo je Francusku u takav položaj, da se nju uopće ne može slušati u vezi sa ukrajinskom krizom. Budući da je Francuska tradicionalno prijatelj Rusije njen stav je mogao snažno djelovatina smirenje situacije. Umjesto toga sa zapanjenošću smo doznali, da je više francuskih lađa stiglo u Crno more u pratnji pomorskih snaga Sjedinjenih Država. Ja sam bio prvi delegat u parlamentu, koji je 17 aprila ostalim članovima parlamenta izjavio svoju zgranutost tim prisustvom naših lađa i zatražio sam javno objašnjenje od vlade.To objašnjenje još uvijek čekam. I dok je naša vlada na taj način angažirala vojsku u eskalaciji neprijateljstva s Rusijom, ni članovi parlamenta ni građani o tome nisu imali pojma. Obavještajna služba armije sigurno je dala obavijst agenciji AFP o prisustvu obavještajnog broda Duploy de Lôme. Ova lađa ušla jeu Crno more u pratnji sjevernoameričkog razarača Donald Cook. Tako smo otkrili putem obavijesti, koje su došle s crnomorske obale i prisutnost fregate Alizé, korištene za usloge akcija komandosa DGSZE. Da se upotpuni poduhvat, u blizini se nalazi i fregata Duplex i snabdjevač naftom Var. Sve su to manifestacije zabrinjavajućih operacija u odnosu na Rusiju. Sve te lađe normalno ne plove do Crnog mora.

Jedini izgovor koji bi se mogao navesti da se opravda njihovo prisustvo jeste povezivanje sa operacijom NATO-a na Sredozemlju Endeavor. Ta operacija lansirana 2001 ima kao zadatak »neutralizaciju terorističkih grupa« i »destrukciju oružja za masovno uništenje«.To nema nikakve veze ni s ukrajinskom krizom niti sa Rusijom. Takvo vojno nadmetanje Francuske kao sljedbenika Sjedinjenih Država je pogršno. Ja to osuđujem. To je apsolutno suprotno interesima naše zemlje i prirodi naših odnosa sa Rusijom. Neprilika u kojoj se našao ministae, da mi da odgovo i dopuštenje dobijanja nepotpune informacije još s većom žestinom postavljaju taj problem. Ponovo se omjeravamo s neugodnošću, što su naši mediji do te mjere servilni, kad se radi o vanjskoj politici koja dovodi u pitanje Sjedinjene Države Amerike. Umnažanje provokacija protiv Rusije neće nas nikamo dovesti. Zatražio sam dakle da se naše lađe smjesta povuku iz Crnog mora.Naša flota ima dosta posla drugdje, a naročito da bdije nad našom ogromnom obalom, za što nedostoja najosnovnijih sredstava. Da li sam dovoljno jasan? Ja smatram da Francuska nije neprijatelj Rusije i da treba da se ponaša kao njezin partner.

Kako bih osvijetlio ono što se dogđa u Ukrajini, podsjetit ću na izvjesne demografske i ekonomske činjenice, koje su sasvim nevidljive iz tretiranja ukrajinske krize današnjih medija. Počelo je s napetošću na Krimu, a zatim su se još tri istočne oblasti pobunile protiv nove ukrajinske vlasti iz Kijeva zbog ukidanja ruskog jezika kao službenog jezika, uz ukrajinski jezik. Međutim ruskim jezikom govori 70% stanovništva Ukrajine i čak 85 % stanovništva istočnih oblasti. Pa i u terminima nacionalnosti sudbina Rusa i Ukrjinaca je nerazriješivo povezana: 17% stanovnika Ukrajina su Rusi, a ta se brojka penje na 40% kad se radi o istočnim krajevima, ako se uzmu u obzir oni koji su i dvonacionalni, a tih je jako mnogo. Namjera je vlade u Kijevu da konstruira ukrajinsku naciju po etnolingvističkim kriterijumima, što je dakako opasna iluzija. Tu lingvističku napetost pothranjuje još ekonomski zaplet, koji je još daleko dublji. Provizorna vlada u Kijevu iz ideoloških razloga odlučila je da prekine najveći dio ekonomskih i trgovinskih ugovora, koji povezuju Ukrajinu s Rusijom. A tri istočne regije, Doneck, Luhansk i Dnjepropetrovsk čine industrijska pluća Ukrajine. Najveći broj njihovih aktivnosti vezan je za Rusiju, bilo da je riječ o izvozu ili da se radi o izvršenim investicijama. Na primjer Donjecki bazen, u kojem su sad skoncentrirani nemiri, poslujući s Rusijom postiže, i t on sam, 27% DBP. Ne radi se samo o ugljenu, nego o metalurškoj industriji i o kemijskoj industriji. Nešto je manje nemirna pokrajina Dnjepropetrovsk, koja je također jako vezana za Rusiju, jer je od SSSR-a naslijedila najveći dio proizvodnje, koja se odnosi najviše na naftovode, veliko je željezničko čvorište i naročito je važna za svemirsku industriju. Tamo je, na primjer, proizveden svemirski lanser Zenit, od poduzeća, koje je dio ruskog giganta na području svemirske industrije RKK.

Za sve te oblasti kao i za njihove radnike prekid s Rusijom znači ekonomsku smrt. Njihova razmimoilaženja s Kijevom nisu dakle toliko uzrokovana proruskim nacionalizmom, koji je još uvijek u manjini u toj pokrajini, koliko se radi o prosvjetljenoj obrani vlastitih ekonomskih i socijalnih interesa. Jer naravno što se tiče ekonomije, vlada u Kijevu uopće nema ama baš nikakavu strategiju ekonomskog razvoja, osim što računa na posuđivanje novca od MMF i zahtijevanja pomoći od EU: U lingvističkom kao i u ekonomskom pogledu, politika Kijeva, koju podržava EU, našeg prekida s Rusijom, prava je besmislica. Ne postoji inteligentne budućnosti za Ukrajinu bez konstruktivne suradnje s Rusijom. A za nas Evropljanje uopće uzevši treba biti jasno, da mi ne možemo ništa dobiti od tih razmirica, koje se odvijaju na terenu na kojem se nalazi Černobil i još pet centrala, koje su također u krajnje žalosnom stanju. Konfrontiranje s Rusijom je glupost, ono je pogreška, koja se sad počinje pretvarati u zločin.

Jean Luc Mélenchon je kopredsednik Partije levice iz Francuske

 

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: