Suvremena Hrvatska: Gdje počinje fašizam?


Talijanski pjesnik Salvatore Quasimodo imao je na ovo pitanje sasvim određen odgovor:»Fašizam počinje kad nakon sveučilišta ili neke druge škole netko ne pročita više niti jednu jedinu knjigu«. Sudeći po tome u našim krajevima moralo bi ga biti još više, budući da su podaci o čitanju knjiga katastrofalni, a u Zagrebu knjižara je sve manje, dok su posjćene sve više papirnice, koje osim uredskog i školskog pribora prodaju đinđuve.

piše Jasna Tkalec

8Gledajući izvana Hrvatska je, pogotovo za lijepa vremena, »zemlja smiješka«: ulice i kafane pune, stalno se otvaraju majušni dućani sa jeftinom egzotičnom gotovm hranom, ceste su prepune automobila, a u svakoj ulici rade bar po dvije frizerske radnje. Zagonetku za strane posjetitelje lako je odgonetnuti: mnogo ljudi je bez posla, pa skita ulicama, ogroman je i broj penzionera s obzirom na broj zaposlenih, a ovdje naručivanje kave, za razliku od recimo Italije, daje pravo na beskonačno sjedenje u lokalu. Ljudi ostali bez zaposlenja pokušavaju doći do novca otvarajući pizzerije i relativno jeftine prodavaone gotovih zalogaja, kao i frizerske radnje i pekare, za koje se mladim i nezaposlenima dodjeljuje izvjesna stimulacija za novi posao, ukoliko završe kurseve za prekvalifikaciju. Tako su danas frizeri i pekari diplomirani kemičari, politolozi pa i strojarski tehničari. Paralelno s tim procesom zatvaraju se dugogošnji tradicionalni dućani i lokali poznati u gradu ili pretvaraju u nešto novo i drugo: propadaju zanati i obrtnici, kao i sitni poduzetnici i trgovci, bilo u gradu bilo na selu. Nemoguće je konkurirati jeftinim cijenama roba koje nudi velika distribucija multinacionalnih kompanija. Strani trgovački lanci i njihovi nazivi u netom podignutim palačama od plastičnog stakla dominiraju centrom i ulascima u grad i tako se ostvaruje ona poznata marksistička tvrdnja: najveći neprijatelj privatnog vlasništva nisu komunisti, već krupni kapital i krupni kapitalisti. Oni su ne samo u ovoj zemlji nego po cijeloj Evropi uništili ili do kraja zagorčali život malih poduzetnika, doveli i same države na rub stečaja zbog rashoda u javnoj potrošnji, koji su najveći i onom što je ljudima najpotrebnije: zdravstvo i školstvo, te nametnuli ne samo brutalne i gotovo neizdržive mjere štednje, već ih natjerali da privatiziraju (od latinskog privare –što znači lišiti!) javna dobra, od poduzeća do kulturnih spomenika i ekološki još nezagađenih područja.

7Vlada: sitni potezi i krupne bojazni

Šta je učinila navodno lijeva koalicija na vlasti? Gotovo ništa ili vrlo malo: štaviše učinila je veliku štetu, jer su ljudi imali nadu, da će se stanje poboljšati, a ta se nada izjalovila. Stanje je u ekonomiji ostalo isto, štaviše, kako se kriza zaoštrava sve je teže, svakog dana propadaju poduzeća i ljudi ostaju bez posla. Istina, postoje u teoriji neki veliki evropski projekti kao obnova željeznica i izgradnja južnog toka plinovoda, čiji bi jedan krak trebao doći i u ovo krajeve, ali to su zasad samo još projekti, a njihovo ostvarenje ovisi od sredstava koje treba tek dobiti iz EU, vrlo rigidne u dodjeljivanju, ili od razvoja situaciije u Ukrajini, više nego mučne. Istina, učinjeni su i neki mali pomaci. Maknute su iz centra grada najgore zelenaške institucije, koje su poslovale povezano s mafijoim i odnosile zaduženim građanima ne samo novac, već i stanove i sve što su posjedovali. Umjesto njih je procvjetala gusta mreža otkupljivača zlata i srebra, za koju također nije jasno čiji novac vrti. Na terenu su ipak stroge državne inspekcije, koje su u stanju na nekoliko tjedana zatvoriti radnju ukoliko pronađu samo 5 para viška u blagajni, ili ukoliko je frizerski salon ili koja druga uslužna djelatnost, koja posluje do 20 sati, izdala račun u 20 sati i 3 minute. Također najstrože kažnjavaju za neprijavljene radnike i nepropisno izloženu robu, bez jasno ispisane zemlje porijekla, što ništa ne sprečava da je radnika na crno mali milion, da se robne marke i brendovi neprekidno falsificiraju, a zemlje porijekla i sirovinski sastav robe ispisani su tako sitnim slovima, da bi potrošač morao nositi specijalna povečala, da odgonetne nečitka slova na stranom jeziku.

11Nezaposlenost mladih popela se na 50% a zabrna primanja novajlija u javni sektor, na koji je najveća navala, jer on jedini ne propada i drastično ne smanjuje broj zposlenih, još je uvijek na snazi, iako se ipak netko uposli – kakvim sve vezama? – na mjesta onih koji odlaze u penziju. Da bi se mladi »izučili« potrebnim poslovima donesena je uredba o primanju pripravnika sa naknadom od 200 Eura (1.500 kuna), a pripravnički staž traje godinu dana. Ovaj propis, donesen vjerojatno u dobroj namjeri, samo još pogoršava stanje, jer se umjesto novih uposlenika, stalno »vrte« mladi pripravnici, a novci što im ih daju nisu »ni za živijeti ni za umrijeti«, dok su šanse da tobožnji pripravnik dobije mjesto praktički nikakve.

Možda vlada nije mogla ni uraditi više. Ona se u privredu ne smije dirati, a i kad bi to željela učiniti – nema sredstava. Ipak je nešto mogla učiniti, a nije. Kao tobože ljevičarska vlada trebla je odvojiti crkvu i vjerske organizacije od države. To nije protuustavno, već čak štaviše ustavom zajamčeno, kao i ravnopravnost vjeroispovjesti i pravo na drugačije »svjetonazore«. No to je samo mrtvo slovo na papiru. Također je trebala udaljiti vjerski odgoj iz obrazovnih ustanova, a javne bi se institucije morale baviti socijalnim radom i preodgojem u graničnim slučajevima, a ne prepuštati tu djelatnost karitativnim akcijama i skandalističkom pisanju medija. Za sve ovo nije potreban novac, već odlučnost i hrabrost, koja postojećoj koaliciji sasvim nedostaje. Također je ne samo formalno vlada morala inzistirati na antifašizmu i njegovim tekovinama, na pravima manjina, na pravima onih koji su najugroženiji: djece, siromašnih, zapuštenih i marginaliziranih. Gotovo ništa nije urađeno da se popravi položaj obitelji s mnogo maloljetnika a malo radnika, samohranih majki, starijih ljudi bez penzija ili sa minimalnim primanjima te položaj Roma, i svih ostalih što ih se ubraja u tako zvane »manjine«. U tome nije bilo i nema nikakvih pomaka, i dok gradonačelnik Bandić priređuje prijeme u Gradskoj vijećnici u čast dana Roma, romski invalidi i romska djeca prose Jurišićevom i Ilicom, izlažući svoje sakate udove ili nesretna psetanca. Romkinje na crno na všarim po periferiji prodju robu ispalu iz kamiona, starci kopaju po kontejnerim za smeće, a starice gladnih očiju lutaju tržnicom kad se sklapaju tezge.

10U Jasenovac je premijer skupio snagu da ode tek dva tjedna nakon godišnjice dana proboja i opće pogibije logoraša, a njegov govor i veličanje antifšizma ostali su verbalno mlaki i veoma oprezni. Prešutna zabrana spominjanja vrijedi za sramnu ustašku prošlost, a i dalje se služe mise za Antu Pavelića i neizravno veličaju ustaške glavešeni po provincijskim selima ili se neprekidnodo do dosade i iznemoglosti obrađuju teme kao žrtve komunizma, Beleiburg, nasilje UDB-e i slični već hiljadu puta prežvakani sadržaji. Ispoljavanje nacionalizma, ksenofobije rasizma i manifestiranje sličnih ponašanja nije jenjalo ne samo na stadionima; Thomson je i dalje vrlo popularan pjevač, a u školskim udžbenicima o prošlosti se govori na način da kod mladih generacija neminovno mora stvoriti pometnju u glavi.

No ono što je najgore: ova je vlast pokazala očiti strah i zaziranje od odlučnog obračuna sa domaćim klerofašiznom, koji opasno smrdi na ustajalu močvaru i seosko đubre. Osim blagih verbalnih prijekora, sve je ostalo kao i ranije. Štaviše upotreba ćirilice, ženska prava i slobode te proklamirana ravnopravnost skesualnih manjina, drugih religija, drugih nacionalnosti i drugačijih političkih uvjerenja izložene su još žešćim napadima. Provincijalno zatucani šovinizam s klerikalnom pozadinom i podrškom vodi permanentnu borbu protiv raznovrsnosti kultura i protiv znanja kao nematerijalnog bogatstva, a ova se očituje napadanjem drugih i drugačijih i u tom društvenom kontekstu i klimi borba protiv ćirilićnog pisma nastavljena je s udvojenom snagom. Protivnik je ispravno osjetio kako ga se vlast plaši i kako se drži krajnje klimavo i popustljivo u nizu pitanja, počevši od antifašizma i borbe protiv nacionalne netrpeljivosti, te sve žešće navaljuje i još se izruguje aktualnoj vlasti, prilično siguran u buduću izbornu pobjedu. Sadržaji i teme, koji su oduvijek zastava ljevice, ravnopravnost i emancipacija, humanost i borba protiv svih oblika diskriminacija i nepravde, ovoj su vlasti odnosno vladi daleke i strane i ona po tom pitanju nije učinila baš ništa.

6Nadmeni prema podčinjenima i neposredno ovisnima od njih, njeni funkcioneri zaziru od istinski politički hrabrih i odlučnih poteza.

Da, sudi se neke istaknute funkcionere bivšeg režima zbog pljačke i kriminala, ali upozorenja na njihov lopovluk signalizirana su iz vana i »odozgo«, a osim tog njihovi jataci ostaju nekažnjeni, tako da ti sudski procesi služe samo za bacanje pijeska u oči i zabavljanje gomila. A radi se samo o vrhu ledene sante privrednog kriminala od kojeg žive moćnici i država.

Zapravo jedini koji je napravio odlučan potez bio je nesretni razbijač Jugoslavije Stipe Mesić, koji je odlučno poslao u penziju nepodobne generale, no od sadašnjeg predsjednika bilo bi sasvim izlišno očekivati slične poteze.

Najgore je što se netrpeljivost i svadljvist između prvih ljudi države i između članova koalicione vlade pokazuje konstantno, svaki dan i na svakom koraku. Tu još dolivaju ulje na vatru mediji, kako štampani tako i televizijski, čiji novinari i cijele redakcije nesumnjivo ratuju na strani protivnika. Najskaradniji napadi na antifašizam i na socijalističku primisao kao i žvakanje vječnih tema komunističkog totalitarizma te ismijavanje članova sadašnje vlade i njezinih poteza navaljuju rastućom plimom, a vlada i njezini prvaci pružaju im za to obilje materijala vlastitim mlakim i nesigurnim stavovima, i sve očitijom prestrašenošću pred protivnikom.

Na vidiku nešto novo ili je to samo varka?

5I na kraju javlja se nadobudna koalicija Orah te hrvatski laburisti. Njihov broj je u neprestanom porastu, jer predstavljaju krik bola naroda, kao i Grillo u Italiji. Nisu oni, ma kako se predstavljali, nikavi keynesijanci ili, sačuvaj bože, socijalisti. Oni su ljudi, koji su prošli politički sito i rešeto i znaju vrlo dobro kako se treba boriti u ovoj sredini, kome treba nježno šaptati na uho, a na koga glasno vikati, da bi se to dopalo svjetini. A svjetina je masa, koja traži izlaz, oduška patnji u borbi s egzistencijom. Ona baulja u tobože liberalnom kapitalizmu, prodanom iz Evrope, kao stado ovaca, koje traži ovna predvodnika. Ljudi su željni pravde i rada, a koalicija Orah im to obećava. Ona još ništa i nikog nije slagala i nikog nije prevarila, jer je opozicija, nije na vlasti i nema moći, pa ništa i ne može učiniti. Mirela Holy koja se nalazi na čelu Održivog razvoja, ekološke skupine, došla je iz SDP, gdje je čak bila ministar očuvanja okoliša. Mlada je, izražava se jednostavno i za ovo podneblje neuobičajeno otvoreno, pa čak se i nosi na vlastiti za političarku neuobičajen način. Kao ministarku srušili su je već na samom početku mandata vlade zbog jednog naivnog maila, kojim je preporučala, da se nekom, tko je to zaslužio, pomoogne da dobije posao. Na početku stroga i uplašena od jakog svjetla, kojeg je uprla u nju protivnička strna, tada još svježa vlada, smjesta je najurilla ministarku Holy i tako joj podarila i aureolu usputne i nevine žrtve. Danas Mirela Holy za to dobija zadovoljštinu vlastitom popularnošću.

2Dragutin Lesar je sasvim druga priča. To je čovjek koji je, kako je ovdje običaj, putovao i mijenjao stranke, da bi se dokopao vlasti i moći. U laburiste dolazi iz Narodne stranke, gdje je bio dosta visoko pozicioniran, ali se posvađao, pa je jašući na provjerenom konju borbe za pravdu i prva rada, kojem je pomodno dao engleski naziv, kao i vlastitoj stranci, požnjeo i još uvijek žanje priličan uspjeh. Ipak, ne treba se zavaravati, radi se o dvoje bivših vladinih funkcionera, koji su stvorili nove političke formacije, s mnogo trenutačnog uspjeha, ali bez organizacija na terenu i zasad se ipak sva njihova popularnost zasniva na verbalnim pristašama. Vjerojatno je, da će na skorašnjim evropskim izborima imati dosta dobre rezultate, jer će odziv, čini se, biti katastrofalno malen. Da li bi ti i takvi ljudi, kao koalicija kojoj su na čelu, uspjeli pa i željeli prikupiti sve razbacane, raštrkane i nesložne snage ljevice i mlade ljevice, koje ipak izrastaju, ostaje otvoreno pitanje. Kao i da li bi željeli učiniti odlučan zaokret ulijevo. Dosad je na ljevici u svim njezinim pojavnim oblicima carevala svađa, izbacivanje, razlaz, netolerancija i napadanje različitosti i manjine u mišljenjima. Izlaz iz postojećeg stanja leži u ujedinjenju svih progresivnih snaga i radikalnoj promjeni političke prakse. Treba se nadati da će s orahom ili kojim drugim voćem čas odlučnog i demokratskog suprotstavljanja korupciji te sprezi mafije i društvene i političke zatucanosti ipak jednom doći.

Oglasi
Comments
One Response to “Suvremena Hrvatska: Gdje počinje fašizam?”
  1. zvonko novak kaže:

    Jasna na sceni se ne treba nadati već se treba još više angažirati… SRP je jedina prava opozicija programski a akciono jako dobro obzirom na okolnosti i sastav…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: