Indoktrinirani Zapad


Andre Vltchek je romanopisac, sineast i istraživački novinar. Izvještavao je sa poprišta i sukoba u desecima zemalja. Njegov diskurs sa Noamom Chomskyem On Western Terrorism (O Zapadnom terorizmu) uskoro će biti tiskan. Njegov, od kritike hvaljen, politički roman Point of No Return (Točka bez povratka) sada je ponovno uređen i dostupan. Oceania je njegova knjiga o Zapadnom imperijalizmu na Južnom Pacifiku. Njegova provokativna knjiga o Indoneziji poslije-Suharta i modelu tržišnog fundamentilzma naslovljena je “Indonesia – The Archipelago of Fear” (Indonezija – Arhipelag straha).Upravo je završio dugometražni dokumentarni film, “Rwanda Gambit”o povijesti Ruande i pljačke DR Conga. Nakon što je dugo godina živio u Južnoj Americi i Oceaniji, Vitchek trenutno boravi i radi u Istočnoj Aziji i Africi.

piše ANDRE VLTCHEK

Zar je odista moguće da javnost Europe nema pojma što je učinjeno Ukrajini? Zar su ljudi i žene kontinenta u prividu o svojoj dobroj obrazovanosti i dobroj informiranosti zaista nesvjesni činjenice da su njihove vlastite vlade stvorile ‘oporbeni pokret’ u Kijevu, pokret pun fašista i bigotnih fanatika?

Nažalost, zaista je moguće, i to se moglo očekivati!

Nakon što sam radio u otprilike sto pedeset zemalja, na svim kontinentima, konačno sam došao do apsolutno jasnog zaključka: nijedan dio svijeta nije u tolikoj mjeri izložen ispiranju mozga, tako velikoj programiranosti, tolikoj indoktriniranosti kao što su Evropa i Sjeverna Amerika.

Nema naroda tako izvan svake sinkroniziranosti sa globalnom realnošću; ljudi su tako naivni i voljni da slijede religioznu doktrinu tržišnog fundamentalizma i po svojoj ubijeđenosti vjeruju da su oni, i samo oni, jedini čuvari demokracije, slobode i vrline na ovoj planeti.

Svijet je opet u plamenu a obje, Evropa i Sjeverna Amerika (molim vas da se ni sekunde ne pravite kao da je Imperija tobože donekle podijeljena na zlikovačke Sjedinjene Države i ‘umjerenu’ Evropu) nasrtljivo, rušilački, bacaju ustranu sve što je još uspravno i ponosno; svakog koji brani sve one koji su nekoć bili bez obrane, sve i svakog koji sanjaju, i zapravo žele graditi, društva koja su ravnopravna i uljudna.

A velika većina evropljana im aplaudira. Čitaju svoje propagandne listove i aplaudiraju. I zaokupljeni su svojim patetičnim pseudo-intelektualnim diskusijama, (dok pijuckaju, Ah! – svojim tako sofisticiranim stilom, svoja rafinirana vina i piva), dok se milijuni usmrćuju zbog provođenja njihovih bigotnih ‘interesa’.

Čitave nacije opet krvare da se osigura da milijuni francuskih ili talijanskih zemljoradnika mogu voziti svoje luksuzne BMW-e (oh, pardon, u Evropi se ne prodaju kao luksuzni, već kao ‘pouzdane automobile’, konzumirajući enormne subvencije, da se proizvedu a često i da se ništa ne proizvede.

Subvencije se plaćaju krvlju afričkih i azijskih naroda.

Koliko ljudi u siromašnim zemljama mora umrijeti da bi neka bakica u Njemačkoj ili u Češkoj republici mogla otići, besplatno, do liječnika, opet i opet, samo zato što je usamljena ili joj je dosadno sjediti kod kuće?

Treba li postojati besplatno medicinsko liječenje za sve? Da! Svakako. Treba da bude besplatno, i to svima. Ali ne samo za evropljane, dok ostali svijet mora plaćati uobičajenu naknadu!

Koliko zemalja u Africi, Aziji, na Bliskom istoku i u Južnoj Americi treba destabilizirati da bi Imperija mogla uživati u svojim privilegijama? Da bi bogati mogli postati još odvratnije bogatiji, dok njihovi najsiromašniji građani ipak sebi mogu priuštiti život na razini daleko boljoj od onih koji čine srednju klasu zemalja koje Zapad još uvijek pljačka?
***
No sada, molim vas, ne pokušavam biti duhovit niti se igrati riječima: najiskrenije se čudim, najponiznije pitam: “Da li se ljudi na Zapadu, naročito u Evropi… da li se pretvaraju da ne znaju što se događa u Siriji, Venezueli, Tajlandu a sada, osobito, u Ukrajini? Ili su se naprosto pretvorili u cinični zbor degenerika ispranih mozgova?

Gdje je ona fabulozna različitost? Gdje je intelektualna hrabrost?

Gdje su masovne demonstracije koje potresaju Pariz, Rim. Berlin; demonstracije koje pokušavaju srušiti vlade što smjeraju destabilizirati jednu ogromnu evropsku naciju – Ukrajinu, dok istovremeno provociraju Rusiju, naciju koja je spasila svijet od nacizma i kasnije pomogla osloboditi mnoge afričke i azijske zemlje iz pandža kolonijalizma?

Gdje su oni bučni glasovi protesta protiv antagoniziranje Rusije? Zar evropljani ne znaju vlastitu povijest? Rusija nije agresor; bila je žrtva, barem u zadnjih sto godina. Evropa je napadala Rusiju, nanovo i nanovo, samo u jednom stoljeću na desetke i desetke milijuna Rusa doživjelo je pokolje od strane evropskih fašista, imperijalista i ‘demokrata’.

Rusija je napadnuta početkom Prvog svjetskog rata, zatim nanovo, nakon boljševičke revolucije 1917. godine, združenom invazijom trupa SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Rusiju su također napale češke legije, boreći se da dođu do bojišta protiv carstva Austro-Ugarske (a da bi tamo stigle zaobilazno su išli oko globusa). Češke legije su okupirale skoro cijelo područje oko Trans-Sibirske željeznice, usput silujući, pljačkajući i nasumce ubijajući u svom napredovanju.

Zatim je došao Drugi svjetski rat, a prije njegova početka Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo žrtvuju gotovo sve što mogu da za naciste uklone svaku prepreku prema Sovjetskom Savezu. I da, zatim je sam rat odnio najmanje dvadeset milijuna života. Sovjetski narod je nestao u divovskoj borbi protiv nacizma.

Pola moje obitelji, mojih predaka, također su nestali tokom opsade Lenjingrada.

Zatim je uslijedio hladni rat, i na koncu onaj najciničniji i makijavelistički akt Zapada: uvlačenjem SSSR-a u Afganistan, te uništavajući ga koristeći se kadrovima džihada sa Bliskog istoka, te iz južne i jugoistočne Azije.

Najzad, marioneta Zapada – ‘oporbeni demokrata’, Boris Yeltsin – alkoholičar s mozgom u jasnom raspadanju, dolazi na vlast uz pomoć Zapadnih sila. A kad se parlament i ruski narod pobunio, Yeltsin je poslao tenkove na članove Ruskog parlamenta kao i na narod na ulicama. Zapadna lakejska sredstva javnog informiranja usklicima su pozdravljali: “Demokracija! Pobjeda!”

Na tisuće nenaoružanih ljudi izgubili su živote. Peta kolona zdrobila je Sovjetski Savez, upotrebom laži, upotrebom nemoralne propagande koja je dolazila iz Washingtona , Londona i drugdje.

I tada se Zapad naglo našao bez protivnika. Izgledalo je kao da ga više ništa ne blokira prema apsolutnoj kontroli svijeta.
Kolonijalni košmari prošlosti su se vratili. Svijet je postao mono-polaran. Sa jednom dogmom, jednom ideologijom i samo jednom Imperijom.
I za svega nekoliko godina nakon što se Sovjetski Savez „srušio“, ona je postala totalna… Totalno sranje!
***
Da li je Evropa tako indoktrinirana, tako nakljukana propagandom da zaista nije u stanju više prepoznati što njihovi režimi čine, diljem svijeta?
Već godinama, općenito Zapad, a posebno Evropska Unija,radi na destabilizaciji Ukrajine, plaćajući njenu ‘oporbu’ … Čekaj malo; k vragu… o čemu mi to pričamo? Svi to znaju, zar ne? Ne? Zaista? Ne svi?

Nije riječ o ‘dokazu’ ili ‘lavini informacija’. Već godinama, desetljećima, prikupljam dokaze i argumente o stravičnim i nezamislivim zločinima kojih je Zapad izvršio na svim kontinentima svijeta. Mukotrpno sam istraživao svega što se zbiva, ponekad riskirajući svoj život ili uništavajući svoje zdravlje, ponekad radeći to bez ikakve ili ičije podrške… ustvari takav je poglavito i bio taj scenarij.

To sam činio jer sam poput idiota vjerovao, vjerovao danju i noću, da će moji nalazi šokirati svijet, osobito Zapad… Da će posramiti evropske i sjeverno-američke diktatore… Da će ono što pokažem razbjesniti javnost… Da će užasi širom svijeta kojima sam bio svjedok napokon završiti… znate već: onu moju krvavu idiotsku bajku: „Ljudi će vidjeti istinu i prisiliti monstrume koji nad njima vladaju da prestanu ubijati ljudska bića svuda na ovoj lijepoj planeti.“

Danas, moram izjaviti, javno: Bio sam budala!

Nisam uspio pokrenuti ljude, naravno! Pokušao sam. Čak sam odbacio moj novinarski stil pisanja, pa sam počeo pisati kao pjesnik, kao romanopisac kakav već i jesam.

To sam učinio jer sam shvatio da nikoga nije briga samo za činjenice! Činjenice su posvuda. Sve je dokumentirano. Prevrati diljem svijeta, financirani i planirani od strane Sjedinjenih Država – sve je to raspoloživo, lako pristupačno. Ipak o tome se nikome ne da čitati!
Pokušao sam i druge taktike – romane, filmove, žurnalistika u smjesi sa poezijom. Ništa! Ništa nije potjeralo Zapadnjake na barikade.
Da, ljudi kao ja, ne uspijevaju napraviti pomake, potaknuti duševnost onih koji čine te zločine protiv čovječnosti… kao i onih koji imaju korist od ogromnog globalnog razbojništva.

Ta dobro nahranjena masa, živo joj se jebe: u Evropi, ili u Sjedinjenim Državama. Njihove vlade i kompanije vladaju svijetom, ili u najmanju ruku vladaju većinom građana u njihovim zemalja – onima kojima oni daju neke mrvice. Njihov nivo razumijevanja, njihova politička svijest je daleko ispod ljudstva Afrike, Južne Amerike i Azije, upravo onih naroda koji su konstantno pljačkani i žrtvovani.

Znati i razumjeti… to bi stvorilo nelagodu kod mnogih evropljana i sjevero-amerikanaca… to bi značilo prihvaćanje odgovornosti; biti suodgovorni za zlodjela koje čine Zapadne vlade i multinacionalne kompanije. To bi značilo, sačuvaj bože, poduzeti akciju.
***
U jednom nedavnom članku Reuters-a, autor tvrdi da Kina motri što Rusija radi. Naravno, iz tona članka, već od samog početka, bilo je jasno da ono što rade Rusija, Kina, Iran i ostale zemlje koje se ne slažu sa „demokracijom u stilu Zapada i kapitalizma“ apsolutno griješe u svom razmišljanju i postupanju.

Premda nije pozvao polemičare iz Rusije, Kine ili Venezuele, autor je izabrao ‘žalbe’ svijeta, govoreći da Zapad treba da se suoči sa kritikom, od strane nekih, zbog Kosova i možda zbog Libije… Iako bi takva kritika bila neumjesna…

Toliki stupanj samodiscipline i propagande pogodan bi bio za njemačke novine iz 1930-ih i 1940-ih godina. Ali to danas postaje norma u Evropi i Sjevernoj Americi, kao i u mnogim „zemljama u razvoju“, čije informacije se nalaze pod punom kontrolom Zapadnih fondova, nastavnih programa i drugih sredstava jakog pritiska (arm twisting).

Propaganda koja dolazi iz Evrope tako je moćna, tako potentna, da je zamutila pogled čak i onima koji žive u bivšim kolonijama Zapada, uključujući tu i Kinu, Indiju i Indoneziju.

Tu nije riječ o Kosovu, k vragu, i nije samo o Libiji!

Što se tiče Jugoslavije, odakle sam intenzivno izvješćivao sa svih strana i aspekata, Zapad je uništio jednu cjelovitu zemlju, jednu veliku zemlju, jednu od osnivača Nesvrstanog Pokreta (Indonezija je već 1965. godine bila platila cijenu, između jedan do tri milijuna brutalno ubijenih ljudi u od Amerike orkestriranog prevrata a u izvedbi vojnih i religioznih kadrova).

U Africi, jedan cijeli kontinent zapomaže od bola. Samo je od 1995. godine skoro deset milijuna ljudi doživjelo pokolj u Demokratskoj Republici Congo od strane Ugande i Ruande na ime geopolitičkih interesa Zapada. DRCongo ima uran, Coltan i dijamante… Njen narod nije važan. Belgijski kralj Leopold II uspio je tamo prije sto godina pobiti deset milijuna ljudi, odrezivanjem njihovih ruku i spaljivanjem živih ljudi u njihovim kolibama.

Francuska je upletena u svim svojim bivšim kolonijama. Ona je i opet do mučnine odvratno brutalna kao što je bila u prošlosti.

Mali, Centralna Afrička Republika, i skoro sve zemlje u tom području su destabilizirane i nadomak totalnoj propasti.

Koalicija SAD-UK-Izrael potkopava Somaliju, koristeći se vojnim snagama Etiopije, Ugande, Kenije i Burundije. Južni Sudan, vještačko stvoreni entitet, sa naftom ali bez sposobnosti za nezavisno upravljanje, sada se nalazi na rubu gladi i građanskog rata, i u totalnoj je milosti Zapada.

Zimbabwa i Južna Afrika uzvišeno se opiru imperijalizmu Zapada, ali u obje zemlje , Zapad izravno financira ‘opoziciju’, a propaganda zlobno kleveće obje nacije.

Eritreja je suočena sa neposrednim embargom. Zato što slovi za nešto što se zove – Afrička Kuba (naravno nitko u Evropi ne zna išta o Eritreji, osim neki obrazovaniji Talijani).

Čak i majušna i prosperitetna Sejšelska republika, poznata po kraljevskim vjenčanjima i medenim mjesecima, suočena je sa ‘opozicijom’ pripremljenu u inozemstvu (naročito u UK-u), uglavnom zbog njene pretežno besplatne i odlične medicinske skrbi i obrazovnog sistema pod kubanskim utjecajem.

U Ugandi i Ruandi, brutalni i umno poremećeni fašistički režimi grčevito se drže na vlasti a otvoreno ih podučavaju ljudi kao Tony Blair (savjetnik predsjedniku Kagame-u).

Arapsko proljeće je u potpunosti izbačeno iz kolosjeka, dok su u Egiptu, zemlji sa jakim radničkim pokretom, pripadnici otvoreno poubijani. U tom procesu, tisuće i tisuće ljudi su pobijeni, dok su pro-Zapadne vojne snage i elite oborili demokratski izabranu umjerenu muslimansku vladu.

Najstravičniji religiozni režimi poput Saudijske Arabije, Bahrain i Qatar, su mezimčad koju tetoši i brani Sjeverna Amerika i Evropa.
U Južnoj Americi, srušene su vlade Hondurasa i Paragvaja; Venezuela se suočava sa pokušajima prevrata i vlastitom brutalnom ‘oporbom’, koju u potpunosti i otvoreno financira Zapad. Kuba je preživjela bezbroj terorističkih napada sa Sjevera, a tamošnja ‘opozicija’ je isto tako neposredno financirana i podržavana iz inozemstva.

Bolivija pa čak i Brazil bili su mete malicioznih pokušaja da se unište njihove lijevo-orijentirane vlade, kao što je slučaj sa Bolivijom, tako da je čak i geografski integritet zemlje bio ugrožen.

U Aziji, stvari idu iz lošeg u gore. Kinu i Sjevernu Koreju se doslovce provocira, često militantno, iz baza ratnog zrakoplovstva locirane na Okinawi i drugdje. Zemlje kao što su Filipini Sjedinjene Države otvoreno huškaju protiv Kine, a isto tako ‘ohrabruju’ Vijetnam da isprovocira svog golemog susjeda.

Samo se po sebi podrazumijeva da je kineska ‘opozicija’ već desetljećima uglavnom financirana iz inozemstva. Naprotiv, u pro-Zapadnim brutalnim režimima kao u Indoneziji, Filipinima ali također i Tajlandu, Zapad plaća i pomaže vojske i elitu da zapravo upravljaju i, ako zatreba, unište izvornu oporbu.

‘Opozicija’ je sasvim jasno iskorištena da uništi Siriju (Zapad je stvorio izbjegličke logore u Turskoj i drugdje radi obučavanja i naoružavanja takozvane (tamošnje ‘opoziciju’) kao u Venezueli, Ukrajini pa čak i Tajlandu. Zapad je nanio određene velike štete Rusiji i Kini, kao i bezbrojnim zemljama Južne Amerike i području Kariba.

Zapad izravno napada strane zemlje time što naoružava i indoktrinira tisuće koje plaća da ruše vlade i političke sustave.

To nije samo protupravno – nego se zapravo svodi na objave rata… doduše neobjavljene, i skrivene, ali rata.

Da li su građani Evrope i Sjeverne Amerike neupućeni u činjenicu da njihove vlade i kompanije vode neobjavljene ratove i vrše terorističke napade širom svijeta?

I to već desetljećima čine, i to potpuno bez rizika da budu kažnjeni, a sve je to savršeno dobro dokumentirano pa je potrebna izvanredna disciplina da se to ispusti iz vida!

Radio sam skoro u svim tim mjestima, snimao filmove, pisao knjige i reportaže. Dobro sam upoznat sa svemu što Zapad radi u Venezueli, Siriji, Turskoj, Kini, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu, Tajlandu, Indoneziji, Zimbabvi, Somaliji, Kongu, Ruandi, na Filipinima…

Imam dokaze. No, da li ste primijetili da u današnje vrijeme, dokazi ništa ne vrijede? Možete izaći sa najjačim, najodurnijim i šokantnim dokazima, ali one neće nikoga ganuti, nikoga pokrenuti na djelovanje… mislim, nikoga na Zapadu. Na tom ‘demokratskom’ i ‘slobodnom’ Zapadu!

Možete dokazati pokolj nad 10 milijuna ljudi, i reći će vam: „Baš vam hvala… Sjajno! Jeste li za još jednu šalicu kave?“
***
Ali čak i ovaj nepotpun ali dojmljiv popis strave s kojom je Zapad žario i palio širom svijeta nije nešto što bi se moglo definirati kao neka inovacija.

To je jednostavno nastavak kolonijalne kulture, pljački i masovnih zatiranja, genocida i holokausta, onakvih kakvih su se odvijali već mnogo stoljeća.

Pogledajte kartu svijeta na prelasku iz 19. u 20. stoljeće i sve će vam biti jasno. U osnovi Zapad je bio okupirao skoro čitavu planetu.

Temeljito je pljačkao sve što je bilo pod njegovom kontrolom. Uništavao je kulture, silovao žene, prisvajao sve čega se mogao dočepati.

Jeste li se ikada pitali otkuda je došlo svo to bogatstvo koje je omogućilo Evropi da sagradi raskošne palače, teatre, muzeje, javne zgrade?

Naravno da je došlo, i još dolazi, od krvi potlačenih naroda, od njihovog teškog rada za mizerne svote novca, od njihovog znoja, od njihovog poniženja.

I sada, narodi Indije, Kine, Indonezije, Perua, Nigerije, Senegala – dolaze u Evropu i uzdišu pred veličanstvenim fasadama ogromnih zgrada, usred dobro odnjegovanih parkova, putujući u brzim vlakovima.

A neki kliču: “Kakva civilizacija! Kakav divan dio svijeta! Ovdje se poštuju druga ljudska bića. Ovdje su ljubazni prema drugima.”

Dakle, to je izgrađeno od onog vašeg bogatstva koje je isparilo, od teškog rada vaših roditeljevih roditelja, od silovanja vaših ženskih predaka, od pucanja bičeva nad golim leđima vaši muških predaka…. Izgrađeno je na ruševinama vaše kulture, vaše civilizacije. Sve je to izgrađeno, jer ste ostavljeni bez gotovo ničega, i desetljećima i stoljećima ste prisiljeni živjeti u govnima…

Velika većina naroda na tlu današnje Južne Amerike je nestala! Njihove religije su uništene kao i njihovi jezici. Narod Inke prisiljen je poništiti svoje hramove, a od njihovog kamena podignute su ogromne Kršćanske katedrale. A zatim su ukrašene zlatom i srebrom, iskopanog rukama nekad slobodnih a sada porobljenih Inka. U Cusco-u i Potosi-u, Quito-u i Cuenca-u, svuda.

S robljem skupljenim u Africi nagrnulo se prema Južnoj i Sjevernoj Americi, kao i na područje Kariba! Cijele afričke države, cijele obitelji su upropaštene, uništene, iskorijenjene. Ljudska bića su tretirana kao zvijeri, dok se po književnim salonima Londona i Pariza uživalo u rafiniranoj glazbi i parfemima.

Zemlje poput Njemačke i Belgije vršile su čiste genocide – Belgijanci u Kongu, Nijemci u području koji je sada Namibija.
Nije bilo milosti onda, kao što nema milosti ni sada.

Kršćanska religija, taj sramotni stroj terora, stoljećima je bila dio toga, idući ruku pod ruku zajedno sa konkvistadorima i krstašima. Periodično bi preuzimala vodstvo u tim masakrima. Crkva se pokazala pohlepnija nego monarhije, i vapila je za moć, zlostavljanje i brutalnost.

Kršćanstvo, taj simbol Zapadne civilizacije, donijelo je torturu i ropstvo; proglasilo je blaženim ljude i podvige kojima su ubijani milijuni.

Dosad, nije bilo pokušaja da se Kršćanstvo proglasi protupravnim zbog počinjenih genocida, strogo utemeljenim na zločinima protiv čovječnosti.
***
A sada ta kultura prigovara Rusiji, Kini, Venezueli i Iranu – ta kultura koja je ubijala milijarde i milijarde. I nitko se ne smije. Nitko se ne valja po podu, umirući od smijeha.

Na Bliskom Istoku, Britanci su bombardirali i bojnim otrovima ugušili ‘one crnčuge’ (obojica, Lloyd George i Winston Churchill, gledali su na ‘niže rase’ kao na nešto što valja iskorijeniti, ako bude ‘potrebno’)podijelili nacije, manipulirali njima i porobljavali ih.

‘Podijeli i vladaj’ je kasnije dovelo do užasnih posljedica, kao što je bila ‘Podjela’ Indije i Pakistana, ili do genocida tamo gdje je današnji Bangladesh.

U Aziji, gotovo da je sve okupirano, popljačkano i silovano, uključujući i takva velika prostranstva poput sub-Kontinenta, ili Kina i arhipelag koji je danas poznat kao Indonezija.

Sve se to uredno podijelilo. Francuska Indokina, Britanska Indija i Nizozemska Indonezija.

Zapadne Imperije su se sukobljavale oko prostranih stranih teritorija i nitko od Evropljana nije protestirao (kao što ni sada ne protestiraju protiv neo-kolonijalizma) protiv genocida što su ih vršili njihovi vladari. Neke zemlje poput Francuske ‘uspješno’ su sto posto iskorijenili ljude sa nekih otoka u Karibima, i došli su vrlo blizu toga da iskorijene cijelu populaciju Rapa Nui u Polineziji.

Silovanja, pljačke, ubojstva događale su se diljem svijeta. Zapad još uvijek pretpostavlja da ima puno pravo određivati tko će živjeti i tko će mrijeti, te tko treba da živi i kako.

Veliki švicarski psihoanalitičar Gustav Jung opisao je Evropsku i Zapadnu kulturu „patološkom“, kao bolest. Za njega, kao doktora, Evropa je pacijent, ozbiljno bolestan, sa konstantnom potrebom da terorizira druge, da kontrolira, da krade i da ubija.

No, Jung nije jedini. J.P. Sartre, pišući o kolonijalizmu osuđuje ga s istim gnušanjem ali i sa mnogo više detalja.

Ali sada, nakon desetljeća golemih propagandnih injekcija, sve je ‘zaboravljeno i oprošteno’. Je li to baš tako? Evropljani ‘ne znaju’ kakve su sve stravičnosti širili diljem globusa. Zapadnjaci općenito to ne znaju. Oni su kondicionirani da ne znaju. Oni su ukinuli skoro svako ‘komparativno razmišljanje’ na vlastitom kontinentu, a istodobno i u svojim kolonijama.

Ljudi više ne znaju kako se uspoređuje. Mediji i znanstvenici se plaše kompariranja zločina i brutalnosti. Očigledno je zašto. Nijedan kontinent, nijedna kultura, nije izvršila takve monstruozne zločine, počinila takve užasne i neoprostive podvige, kao Zapadne ‘kulture’ i ‘civilizacije’. One su ih izvršile i još uvijek su zaokupljene njihovim izvršavanjem… do ovog trenutka!
***
Ovaj esej tek je kratki podsjetnik na onog ‘tko govori’! Tko upravo sada upire prstom na Rusiju, i tko demonizira Kinu, i tko naziva istinske južnoameričke demokracije – ‘diktaturama’.

Čovjek dobiva želju da parafrazira staru komunističku parolu, i vikne:

“Narodi svih zemalja kojima je još ostalo malo mozga u glavi – probudite se i ujedinite!“

Jasno je da je Zapad u ofenzivi: on pokušava poništiti svo disidentstvo koje je nabujalo još od razaranja starog multi-polarnog svijeta.

Ali se novi, možda bolji, multi-polarni svijet pojavio.

Neki njegovi dijelovi su daleko informiraniji i obrazovaniji u pogledu stravičnog terora koji nastaje i dopušta Zapadu da vlada čitavim svijetom, bez otpora. Nije Rusija ta koja je ‘na krivoj strani povijesti’, kako je Obama nedavno izjavio.

To je Zapad, jasno i patentirano. I samo da kažem; to više nije dovoljno dobro… To više nije dovoljno!

Preveo: Slobodan Drenovac

Noam Chomsky o najnovijoj Vltchekovoj knjizi Oceania:

Andre Vltchek sastavio je jedan zamaman zapisnik u kojem on priziva realnost
suvremenog svijeta, ne na način viđen kroz iskrivljujuću prizmu moćnih i
privilegiranih, nego onako kako ga živi mnoštvo njihovih žrtvi. Nije
propustio da ide tragom bolne – i naročito za Zapad sramne – realnosti sve
do njenih povijesnih korijena. Izvanredni raspon njegovih istraga ilustrira
se čak i u naslovima nekih od njegovih najvažnijih knjiga: “Zapadni teror:
od Potosi-a do Bagdada,” s ogromnim spektrom tema koje istražuje rijetkom
pronicavošću i razumijevanjem; i “Egzil”, intervjui sa Pramoedya-om, velikim
indonezijskim romanopiscem koji je proveo dobar dio života u internom
egzilu, zatvoren od strane opake i opasne Suhartove vlade u Indoneziji kojoj
se Zapad duboko divio i pružio oduševljenu podršku njenim šokantnim
zločinima, iza kojih dobiva i zeleno svjetlo da izvrši masovni zločin kakav
CIA uspoređuje sa zločinima Hitlera, Staljina i Mao-a, a koji je otvorio
bogate resurse te zemlje Zapadnoj eksploataciji. U sadašnjem djelu, Vltchek
proširuje svoj prodoran pogled na krasno, skrnavljeno, gotovo zaboravljeno
prostrano područje svijeta, Oceaniju, koju demonstrira kao “mikrokozmu skoro
svih problema sa kojima je naša planeta suočena.” Još jednom on skida kraste
i otkriva gnojne rane koje leže ispod s uvidom, oštrinom razuma i sućutnim
razumijevanjem koje pokazuje i u ranijim djelima. Istodobno, on još jednom
osvjetljava snagu i hrabrost naroda i njihovih dostignuća te istražuje nade
za pristojan oporavak i opstanak ukoliko moćni mogu sebi dopustiti da shvate
što su napravili i da prihvate odgovornost da zaista štite svoje žrtve
umjesto što su im puna usta utješnih i sebičnih parola.

 

Noam Chomsky

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: