U Italiji rođena »Radionica Nula«


U Rimu je gradska četvrt Tiburtina primila novu stanicu TGV (željeznice i metroa) iz čega se vidi da faraonski projekti i građevinska špekulacija izvrsno slažu. U toj je klimi zatvorena radiona popravaka vagona. Trideset i tri radnika za to vrijeme održavaju mjesto otvorenim za sve i protiv svega i izrađuju, uz pomoć stanovnika te četvrti grada, projekt prenamjene radionice.

piše Robi Morder

Dobro došli u Radionicu Nula

2Za sve one koji se voze vlakom noću, zanemarivanje uslova putovanja je očito, a ostalo je bez učinka što su u slapu padala predupozorenja, napuštanja, loše postupanje. Prioritet ima faraonski projekt na Tiburtini, koja je bila ( i još je uvijek) radnička i industrijska četvrt, sa svojom malom stanicom, koja bi se mogla smatrati periferijskom, kad bi u Rimu postojala periferija.Ta je četvrt doživjela velike promjene. Sad se tu nalazi stanica za vlakove velike brzine, dok građevinska špekulacija prati preobrazbu četvrti u »Tiburtina Vallay«. Evo u kakvom se okruženju našla radionica za održavanje spavaćih kola u kojoj 33 radnika stvaraju alternativni projekt istovremeno socijalnog, ekonomskog i ekološkog značaja. Radionica bivšeg RSL (New Rest Servirail Italia«), bivša spavaća kola, danas predstavljaju dvije godine borbe za njezina 33 radnika, koji primaju pomoć za nezaposlene (Cassa integrazione u Italiji prim. prev) od kraja godine 2011. Dana 20 februara oni su okupirali svoje radno mjesto uz pomoć socijalnog centra »Strike«(štrajk) i stvorili mrežu radničkih kolektiva i stanovnika četvrti. Nakon kraha poduzeća, uz pomoć širokog društvenog saveza radnika, studenata, prekarno zaposlenih i slobodnih profesija poslije godinu i pol dana okupacije mjesta, radionica je ponovo otvorena, sa novim i ambicioznim projektom:»Novi život gdje su gazde propale, pošto su eksploatirale i špekulirale«.

1 i 2 januara 2013 održan je okrugli stol, koji se bavio alternativnim pokušajima i tako se doznalo za cijei niz slučajeva u kojima se uspjelo ponovo otvoriti radnu aktivnost. RiMAFLOW se u tome našao (vidi naš prethodni članak) kao i »Radionica Nula«, za »nula gazdi«, koja predstavlja novi početak.

Koji su glavni ciljevi?

osigurati posao za 33 radnika, kojima ističe ove godine »cassa integrazione«

– spasiti produktivnu zonu u ulici Umberto Partini

– prenamijeniti poduzeće

-organizirati i razviti prostoj ko-operativnog rada, uzajmnog, na principu samozaštite radnika.

4Nalazeći se na svega dva koraka od stanice Tiburtina, novog središnjeg čvora za Velike Brzine, koji narušava urbanistički i društveni izgled čitave zone Radionica je ubrzo postala simbol paradoksa ove krize. Kad je 2008 društvo Barletta postalo vlasnikom svega, ono nije namjeravalo dati novi zamah dotadašnjoj aktivnosti, već se smjesta upustilo u građevinske špekulacije. Renta na nekretnine zamijenila je proizvodnju. Za 33 porodice to je značilo odbaciti sve stručno i stečeno znanje. No radionica je postala simbol otpora krizi.

Nakon godinu i pol dana okupacije, budući da dravne institucije nisu dale nikakav odgovor, borbom se došlo zaključka: »laboratorij za moguću prenamjenu« neka ugleda svjetlo dana. Za nekoliko mjeseci, uz pomoć arhitekata, ekonomista, stručnjaka i društvenih radnika izrađen je projekt alternative protiv špekulacije. Proizvodnju treba nastaviti koristeći sva znanja i svu stručnost svih radnika. Kad je 3 maja 2013 sud proglasio stečaj CSF-a (bicšeg RS) projekt je dobio veliko neočekivano ubrzanje i bio je predstavljan u cijelom gradu na javnim skupovima. Tako je rođena ideja »Radionice Nula«. U toj se radionici skupljaju i samoorganiziraju radnici svih položaja: prekarni radnici, nezavisni radnici ( zaposleni u TVA, suradnici, konzultanti) kako bi dali život prostoru, koji je ujedno prostor kooperativnog rada, mjesto zajedničke proizvodnje, u kojoj su povezana znanja sa stručnošću, sa mogućnošću izvođenja servisa i davanja asistencije, suprotstavljanjem prekarnosti u radu i nezaposlenosti »putem  sveopćeg „wellfare“-a«tj. solidanosti i uzajamnosti (što znači osnovni prihod, stručno radno obučavanje, zdravstvo i socijalno osiguranje). Kombinacija svih tih različnosti izbacila je na vidjeko »novu proizvodnu figuru«.

5U središtu projekta je ideja da stručno znanje održavanja vlakova velikim dijelom i kroz neko vrijeme može preusmjeriti u društvene usluge, koje se bave stručnim osposobljavanjem radnika zaposlenih u svijetu reciklaže, energija koja se obnavljaju te novog i starog zanatstva. Ustvari, Radionica Nula putem recikliranja i novim oblicima zanatstva proizvodi novi oblik ekonomije, u kojem su društveno i ekološko izjednačeni. »Radionica Zero nastavlja se na izvore radničkog pokreta, ujedinjujući ono što gazde žele razjediniti«: ona predstavlja uzajamnost i autonomnu proizvodnju. Njen je glavni proizvod jedinstvo, bez gazde, bez šefa radionice, to je prostor kohabitacije »kooperativni rad i samoupravljanje, zanatski rad i radno samoobrazovanje«. Odsad uzajamnost može stvoriti vezu pred nosom fragmentiranja i usamljenosti.

Radionice Nula su također mjesta studiranja i samovođenog radnog obrazovanja u gradu u kojem su usluge za javne univerzitete svedene na najmanju moguću mjeru. Radionice Nula prihvaćaju projekte, koje su izgradili ljudi po mjestu stnanovanja, kako bi lokalnoj zajednici vratili društveno bogatstvo i solidarnost.

Officine Zero, assemblea»Alternativa, koju predlažemo protiv usamljenosti na koju smo natjerani, jeste pokazati da studenti, prekarno zaposleni i radnici koji rade bez jamstava mogu da se zajedno nađu i da zajedno žive na jednom prostoru, koji neće biti samo prolazan prosor, već mjesto dostojanstva, humanosti i autonomije«

 

1.                 Cassa integrazione guadagni (CIG) ukratko je talijanska institucija, koja financijski pomaže radnike, što su ostali bez posla iz tehničkih razloga. CIGS (Cassa integrazione guadagni straodinaria) odnosi se na poduzeća u rekonstrukciji i u prenamjeni; finacirana je od države i dozvoljava radnicima ne samo beneficije u odnosu na dohodak, već i mogućnost ponovnog stupanja na posao, a vrijeme provedeno bez posla može biti od 12 do 36 mjeseci. Kroz to vrijeme  smatra se da zaposleni ostaju unutar radnog kolektiva.

2.                 U Italiji postoje zacijelo plaćeni radnici, koji su zaposleni u poduzeću, a i oni nezavisni, ali i »para-zaposleni« sa specifičnim pravnim statusom, a sve to još više doprinosi podjelama.

Izvor: http://www.autogestion.asso.fr/

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: