Dan sjećanja na holokaust


Kad se širom Evrope obilježava dan sjećanja na žrtve nacifašističkih logora ne treba zaboraviti neke prilično nekorektno prećutkivane ili zabašurivane činjenice. Nije to samo Shoah, pokolj Jevrja, nego i Porajmos, pokolj Cigana, pokolj mentalno zaostalih, pokolj homoseksualaca, pokolj obojenih i meleza i pokolj svih političkih protivnika nacifašizma i hitlerovske i fašističke vizije države i društva. Ideologija krvi i tla stoji ispred i u temeljima strašnih logora istrebljenja. Ideologija krvi i tla kao i ideologija rase i klasifikacija rasa po »vrijednosti«. Sve što se događalo u nacifašističkim logorima istrebljenja bilo je već isprobano od svih imperijalista protiv urođeničkog stnovništva na svim kontinentima na koje je bijeli čovjek donosio svoju visoku kulturu.

piše Jasna Tkalec

thumb-502-228

Primo Levi:

 »Da li je to čovjek«

Vi što ste sigurni

U vašim domovima toplim,

Vi što ćete naći, vraćajući se uvečer

Zagrijano jelo i prijateljska lica

         Razmislite: da li je to čovjek

         Što radi u blatu

         Što ne zna za mir

         Šro umire na riječ da ili ne.

         Razmislite da li je to žena

         Bez kose i bez imena

         Bez snage i bez sjećanja

         Praznih očiju i hladnoga krila.

Razmislite kako se sve to dogodilo:

Nalažem vam ove riječi.

Urežite ih u vlastita srca

Kad ste kod kuće i kad hodate ulicom,

Kad liježete i kad ustajete

Ponavljajte ih vašoj djeci.

         Ili nek vam se poruši kuća

         I neka vas pogodi bolest

         I vaš porod okrene od vas lice.

Muzej_Jevreja9…U bolnici Logora Bruna Morowitz ostalo nas je oko osam stotina. Od njih je oko pet stotina umrlo od bolesti (tifusa), od hladnoiće i od zime, još prije dolaska Rusa, a drugih dvije stotine, usprkos ukazanoj pomoći, umrli su u prvim danima, odmah nakon oslobođenja logora.

Prva ruska patrola došla je do Logora 27 januara oko podneva. Charles i ja opazili smo je prvi:upravo smo nosili u zajedničku jamu tijelo Somogyja, prvog što je umro od drugova iz naše sobe. Okrenuli smo noisila na prljavi snijeg snijeg, jer je jama bila dupkom puna, a druge sahrane nije bilo. Charles je skinuo kapu, pozdravljajući tako i žive i mrtve.

         Bila su to četiri vrlo mlada vojnika na konjima, išli su oprezno, držeći u rukama mitraljeze. Dolazili su cestom, koja je opasavala logor. Kada su došli do žice, zastali su da pogledaju, zgranuti, obraćali su se jedan drugom kratkim, nesigurnim riječima, odvraćajući pogled, obuzeti čudnom nelagodom, upirali su oči na leševe u raspadanju, na mrtva tijela zgrčena u raskrečenim položajima, na rasklimane barake i na nas, nekolicinu živih.

Činili su nam se čudovišno živi, na svojim ogromnim konjima, na cesti, koja je nadvisivala logor; stajali su tu, nepomični, pod jakim udarima vjetra…Četri naoružana čovjeka,ali naoružana ne protiv nas; četiri vijesnika mira, sa grubim licima dječaka ispod teških krznenih kapa.

Nisu pozdravili, nisu se nasmiješili. Izgledali su ubijeni u pojam, osim samilošću, onom neodređenom nelagodom, koja im je zapečatila usta, dok im se pred očima otvarao ovaj grobni prizor. Bio je to onaj nama dobro poznati stid, stid koji smo osjećali i mi, kad smo obavezno morali prisustvovati mučenjima; stid, koji pravednik osjeća pred zlodjelom, koje je počinio netko drugi…«

Primo Levi : La Tregua (Prekid rata, priča Il disgelo (Topljenje leda) str. 158 knjige Se questo e un uomo (Je li to čovjek), Einaudi tascabili, Torino

Vasilij Grosman:Vita e destino (Život i sudbina) Adelphi, str. 210

A zatim, istim pjevušećim glasom Bunčuk je obavijestio:

»Halo, halo…Pješadija postrojena na polju…Rekao bih orkestar…ma tu je nešto u sredini, čini se kao neka tribina, ustvari to je gomila drva…« A zatim je izviđač Bunčuk, koji je imao dogledom gledao Volgu, dugo šutio.Nakon te duge šutnje sa očajem u glasu, ponovo pjevuckajući, poviče.»Halo, halo, druže poručniče, vuku jednu, samo u košulji, koja viče…orkestar svira,vezuju je za stablo…druže poručniče, do nje je dječačić, do te žene, i njega vezuju za stablo…Druže poručniče, ne vjerujem onome što vidim, švabe polivaju po njima benzin…«

Batrakov je telefonom obavijestio drugu obalu što se događa.

Uhvatio se grčevito telefona i govorio pjevuckavo kao i Bunčuk, ali ne gubeći naglasak:

»Halo, halo, momci, ovdje je svuda dim, čuje se orkestar kako svira. …Vatra!« zaurlao je u slušalicu. Bio je to strašan krik , dok se okretao prema Povolžju.

No druga je obala bila zalivena šutnjom

Nekoliko minuta kasnije mjesto egzekucije našlo se pod teškom artiljerijskom vatrom sa sovjetske strane. Prostor je bio obavijen oblakom dima.Nakon nekoliko časova vojnik poslan u izviđanje, Klimov, izvijestio je kako su Nijemci htjeli staviti na lomaču i zapaliti jednu Ciganku i njezinog sinčića, jer su ih osumnjičili, da su ruski špijuni.«

(odlomak se odnosi na Staljingradsku bitku)

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

holokaust27Kad se širom Evrope obilježava dan sjećanja na žrtve nacifašističkih logora ne treba zaboraviti neke prilično nekorektno prećutkivane ili zabašurivane činjenice. Nije to samo Shoah, pokolj Jevrja, nego i Porajmos, pokolj Cigana, pokolj mentalno zaostalih, pokolj homoseksualaca, pokolj obojenih i meleza i pokolj svih političkih protivnika nacifašizma i hitlerovske i fašističke vizije države i društva. Ideologija krvi i tla stoji ispred i u temeljima strašnih logora istrebljenja. Ideologija krvi i tla kao i ideologija rase i klasifikacija rasa po »vrijednosti«. Sve što se događalo u nacifašističkim logorima istrebljenja bilo je već isprobano od svih imperijalista protiv urođeničkog stnovništva na svim kontinentima na koje je bijeli čovjek donosio svoju visoku kulturu.

Logor Auschwitz oslobodila Crvena Armija 27 januara 1945. Ta Crvena Armija dala je nečuvenu brojku od 20 miliona žrtava za slobodu. Nikad nijedna armija nije oslobađala zemlju s tolikim požrtvovnim zamahom, gradeći mostobrane od tijela vlastitih vojnika. Svakog dana pogibalo je na fronti na hiljade mladih poručnika, još dječaka, osamnaestogodišnjaka, tek izašlih iz školskih kluopa u Sovjetskom Savezu. Požrtvovanost Crvene Armije kao i njena hrabrost bila je ne samo ogromna, nego ni ništa sramno, što su kasnije uradili sovjetski političari, ne može umanjiti tu velikodušnu žrtvu, ni nadljudske patnje, koje je podnijela Crvena Armija i svi ljudi tadašnjeg Sovjetskog Saveza za oslobođenje od nacifašizma.

aa_picture_20140127_1452561_highMa šta napisala Hannah Arendt nacizam i socijalizam ili »komunizam« kao dva totlitarizma, nisu usporedivi, i ma koliko staljinistički i drugi zločini u zemljama lagera uprljali pojam i zastavu Oktobra,nju iskupljuje velikodušno dijelo cijelog naroda i generacije, koja je s Crvenom Armijom patila, ginula, ali i pobjeđivala zlo i uspjela ga konačno pobijediti. Zlo je banalno, kako je napisla Hannah Arendt, ali herojstvo nije banalno i mnogo će herojstva biti potrebno da se svijet očisti od novih i starih oblika nacifašizma, koji su već na djelu ili se u ovom čudnom Weimaru, što ga živimo, tek spremaju da stupe u akciju.

A uoči Dana sjećanja na adresu Rimske jevrejske zajednice, muzeja Holokausta i izraelske ambasade stigla su hitnom poštom tri paketa sa svinjeskim glavama (Jevrejima je zabranjeno jesti svinjetinu) s odvratnim uvredama i negiranjem postojanja logora istrebljenja…

Dok bude Jevreja bit će i antisemitizma. On je neiskorjenjiv, a nemoguća politika izraelske države svakako mnogo pomaže njegovom porastu, kao i ekonomska, politička, društvena i intelektualna kriza, koja nagriza Evropu i svijet. Tulio Gregory, najveći talijanski živući filozof izjavio je kako ovo nije vrijeme mudrih ljudi. Pametni neka se zatvore u vlastite sobe i žive sa svojim knjigama, jer ovo je vrijeme avanturista.

A nisu li bili avanturisti i Hitler i Mussolini? Dva obična nitkova, kako ih je nazvao Thomas Mann. A napravili su ogromno zlo, čije su žrtve samo u Evropi odnijele oko 80 miliona života. Uostalom, tko može tačno kazati?

auschwitz_235144S1Brojke su varljive i svak ih navlači na svoju stranu. Ali zlo je ne samo banalno nego i lako ponovljivo. Šta znače sve te priče stradalnika pred aveti fašizma, koja opet izranja. Ovaj put to nisu golobradi navijači s motkama, u crnim košuljama, koji u beat verziji pjevaju nacističke i fašističke pjesme i napadaju na crnce ili Rome. Ovaj put se fašizam ne širi kao »tama s Groszovih slika«, on se predstavlja u pristojnom pomodnom ruhu moderne ideologije, koja se zaklinje na slobodu i zaziva samo slobodu, blistavu slobodu trženja roba, finacijskih kretanja, moblilnosti radne snage, divnih tržnih centara, automobila, zabava na svim krajevima svijeta, vatrometa, da ti stane dah, a ispod svega je rugoba eksplatacije, kapitalističke laži, neprestanog izrabljivanja i varanja Evropljanja i nemilosrdng postupanja sa onima čija je koža kao i povijest drugačija…

Još jednom treba se sjetiti opominjućih Brechtovih riječi: Ne dajte da vas zavedu! Ne dajte da vas zavedu!

 

Oglasi
Comments
One Response to “Dan sjećanja na holokaust”
  1. Hamilrah kaže:

    Opasno je nivelisanje žrtava nacizma.
    Iz teksta:
    “Nijemci htjeli staviti na lomaču i zapaliti jednu Ciganku i njezinog sinčića, jer su ih osumnjičili, da su ruski špijuni.”
    Da li je i jedan Jevrejin ubijen zato što je smatran špijunom? Ne. Nacistima nije trebao drugi razlog da ubijaju Jevreje osim toga što su bili Jevreji. Već tu se nameće disproporcija u svakom eventualnom poistovećivanju odnosa nacista prema Jevrejima i Romima. Zato što nacistima nije trebao razlog da ubijaju Jevreje, u pitanju izuzetan slučaj, i istorijski i politički je nepravedno da veštački širimo koncept antisemitizma na druge narode ili rase.
    U tekstu se u zaključku navodi i slučaj “neprestanog izrabljivanja i varanja Evropljanja i nemilosrdng postupanja sa onima čija je koža kao i povijest drugačija”. Ovo je takođe netačno, zato što Jevreji nemaju drugačiju boju kože.
    U Porajmosu je bilo 1.5 miliona žrtava, u Šoi 6 miliona.
    Zato ne može sećanje na Holokaust da bude dan sećanja na multikulturalni diskurs, ne može da bude onako kako bi multikulturalni zahtevi hteli da bude, da preko žrtava postižemo multikulturalnost.
    Najopasniji vid ovog relativizovanja izražava se danas u Srbiji, u kojoj je pod obavezno da se, kad se pomene Holokaust, odmah pominju i istorijska stradanja Srba. Koji su stradali 500 godina pod Turcima. Koliko dugo su Jevreji bili pod nacistima? Postoji disproporcija između 500 godina i raspona od 1939. do 1944. 500 godina, 5 godina, jedni živeli i razvijali se 500 godina, drugi sistematski uništavani 5 godina.
    Ne možemo svi da budemo jednaki kao žrtve. Tako se samo rasplinjava užas Holokausta i Holokaust se prikazuje kao neka vrsta prirodne nepogode koja je pogodila sve. A nije se radilo o prirodnoj nepogodi, radilo se o civilizacijskom činu, o sistematičnom državnom uništavanju ponajpre jedne skupine ljudi. I, nemojmo zaboraviti, sami nacisti su sebe videli kao žrtvu Amerike i jevrejskog lobija. Poistovećivanje sa žrtvama i generalizovanje samo služe kao izgovori. Poistovećivanje Holokausta sa prirodnom nepogodom koja je sve jednako zahvatila depolitizuje i bez obzira na namere autora odvodi čitavu priču na pogrešnu stranu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: