Ma kakva Evropa: sada Istok žali za vremenom »komunizma«


Veliki uspjeh u Beogradu izložbe predmeta iz pokojne Jugoslavije. No i druge istočne zemlje rado se sjećaju vremena kada je bilo gore.

piše Fausto Biloslao  

Mitska fabrika Zastava. Slavni pasoš tamnocrvene boje Federacije, banknota od 5.000 dinara sa simpatičnim licem Tita sa naočarima samo su neki biseri Jugonostalgije, izložbe nedavno postavljene u Beogradu.

Za inat ujedinjenoj Evropi i globalizaciji Srbi su stali u red usred centra grada, u Knez Mihajlovoj ulici, kako bi ponovo doživjeli čedrset godina socijalizma od 1950 do 1990. To je ta podmukla nostalgija, koja se javlja i u ostalim zemljama što su se nalazile iza nekadašnje željezne zavjese, od Rumunije, koja kao da žali za svojim »Conductorom« Ceausescuom, do tako zvane »Ostalgije« Istočne Njemačke, sve do ponovnog lansiranja brenda »made in Čehoslovačka«. A da ni ne govorimo o uspjehu televizijskih serija o osamdesetim godinama »komunizma«, koje su posljednja moda u Moskvi, Bugarskoj pa čak u Baltičkim zemljama.

Ekonomska kriza i galopirajuća nezaposlenost, penzije koje sile na gladovanje, u mnogim zemljama istočne Evrope dovele su do žaljenja i suza za prošlim vremenima. Izložba Jugonostalgija u Beogradu, otvorena uoči Božića, nosi naziv »Živeo život!«. Diskutabilan naslov, koji nas vraća u Titovo vrijeme i vrijeme kad je nacionalna zastva bila trobojnica sa crvenom zvijezdom u sredini.

Auto Zastava, Fiat 600, auto socijalizma, izložen je zajedno s kutijom keksa Plazma, to su jugoslavenski keksi Plasmon. Jedan posjetilac komentira:»Sretnik sam, jer sam rođen 1953, kad sam s našim crvenim pasošem mogao putovati svuda«. Ostali nezaboravni izloženi predmeti su majice igrača i sve što podsjeća na prvenstva u basketu Jugoslavenske Socijalističke Federacije, koja se nalazila na samom vrhu svjetske košarke.

Ima tu i azurno plavih sjedišta JAT-a, državne aviokompanije, koja je nedvno pokopana, a vozila je »na 22 odredišta unutar zemlje i na 256 međunarodniih«. Sa naslovnih stranica smiješe se socijalističke ženice, počešljane na zapadni način. Isto tako i hot dog-i domaće proizvodnje serviraju se u autentičnom kiosku iz onog vremena, a može se popiti socijalistička kava u jednom spartanski uređenom bifeu iz doba socijalizma.

Podmukla nostlgija širi se kao masna mrlja u svim zemljama istočne Evrope: 44,7% Rumunja, prema jednom nedavnom ispitivanju, misli da komunizam na kraju krajeva i nije bio tako loš. Najposjećenija kuća u Bukureštu je mramorni »narodni dom«, kraljevska palača Nikolae Ceausescu i njegove supruge. Čak i kasarna u mjestu Targoviste, gdje je Conductor Ceausescu bio na brzinu streljan zajedno sa ženom, postala je turistička atrkcija. U Pragu i u Bratislavi iskopali su izvozni brend Čehoslovačke, kojeg su najviše voljeli u afričkim i azijskim zemljama. Prošle godine 32% građana u Češkoj bilo je uvjereno, da je komunistički režim bio bolji od sadašnje demokracije. U Slovačkoj su ti postotci još veći.

Ostalgija je njemački neologizam, koji ukazuje na žaljenje za Istočnom Njemačkom i stvarima koje je pamte. Mnoga poduzeća ponovo predlažu stare robne marke iz nekdašnjeg tobože komunističkog perioda, kao na primjer Vita-Cola ili automobil Trabant.

U Mađarskoj su ponovo ušli u modu socijalistički aperitiv bambi i sandale iz prethodnog režima. Filmovi kao »Goodbye Lenjin« prepuni nostalgičnih scena. jako dobro idu zahvaljujući pay TV istočne Evrope. U Rusiji je požnjela ogroman uspjeh komedija »Osamdesete«, koja govori o posljednjih deset godina Sovjetskog Saveza, sa zabranjenom zapadnom muzikom, praonicama rublja na vodenu paru i crnoberzijanskim tržištem traperica. Ta se televizijska serija prenosi također u Ukrajini, Letoniji i Estoniji. U Bugarskoj se emitira serija »Sedam sati razlike« o tajnom komunističkom agentu.

Nostalgija za komunizmom hrani se gorkim razočaranjem u ujedinjenu Evropu i u demokratske vlade, koje su najčešće korumpirane, uz jako loše funkcioniranje upravnog aprata, kao i u prošlosti. List Ekonomist podigao je uzbunu tvrdnjom kak u istočnoj Evropi 2014 rizik od socijalnih nemira i pobune nikad nije bio toliko visok, još od razdoblja propasti komunizma.

Izvor: http://www.gliocchidellaguerra.it

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: