Kakvu 2014 poželjeti


Tada će se pokazati da svijet posjeduje već dugo san o stvari, o kojoj treba imati svijest, da bi se istu stvarno posjedovalo“ …Karl Marx

Kako se predviđalo, teško je kazati da je 2013 bila pozitivna godina: neoliberalizam ili liberizam, kao njegov isključivo ekonomski vid, većini je društva zasjeo za vrat; ljevičari su podijeljeni i međusobno udaljeni više nego ikada, dok populizam, najrazličitijih konotacija, divlja: a to dovodi do još više agresija, ratova i krvi.

Dok su u degenerativnom usmjerenju kapitalizma, koje traje više od jednog stoljeća, cikličke krize ostavljale više prostora fazama relativnog napretka i rasta, nije izgledalo nerealno formulirati želje za bolju budućnost. Otkad je kapitalizam krenuo putem ne konjunkturne, već strukturalne i terminalne krize, perspektive postaju sve dramatičnije, a znaci „sitnog porasta“ – sve su više ograničeni, prigušeni, raspoređeni kao leopardove mrlje – čak i tamo gdje postoje, ne daju nikakvu nadu za drugačiju sutrašnjicu.

Istina je da je preživljavanje kapitalizma došlo u krizu te bi ljevičari mogli i morali imati najviše vjere i optimizma. To bi se i zbilo da kriza, unutar koje su ljevičari dobro radili u prvoj polovini proteklog stoljeća, nije zahvatila i njih, progresivno uništavajući i njihovu sposobnost analize stvarnosti na naučnim osnovama. Tako su, uz neprestane podjele, javno pokazali međusobnu netrpeljivost, što je dovelo do toga da su marginalizirani, potisnuti na periferiju, dok su tako zvane »humanističke nauke« i debate koje one vode istisnute s javne scene i konstantno omalovažavane. A to sve je unutarnja posljedica krize buržoaskog društva, koja je zahvatila i uništila ljevičare i njihovu sposobnost promišljanja upravo u času kad su oni sami izgubili vlastiti identitet i sposobnost da kreiraju i razvijaju  – u krizi i iz krize protivnika – teoriju, koju bi mogle prihvatiti izrabljivane i ugnjetene mase odnosno teoriju, koja bi bila u stanju preobraziti te iste mase u presudan faktor transformacije postojećeg.

Osloboditi se autoreferencijalnosti i voluntarizma nije nimalo lako i zahtjevat će još dosta vremena te će i u budućnostii biti još negativnih iskustava. Ali najcrniji je mrak u času, koji prethodi novom danu. Za novu godinu možemo poželjeti da svjetlo novog početka ne bude još jako daleko, iako će taj početak biti i težak i bolan. Prije stotinu godina radnički pokret – koji je i tada bio izgubio vlastiti identitet – dopustio je da ga povuku u katastrofu Prvog svjetskog imperijalističkog rata. Tek nakon tri godine, krhkost jedne od karika u imperijalističkom lancu, dozvolila je iznenadan i izvanredan revolucionarni preokret i polet, koji je izmijenio lice historije. Danas više ne postoji, da započne i da povede revolucionarni proces, ni partija takve moći i snage među ugnjetima, nema ni historijskih giganata koji su stali i opstali na čelu revolucije. Nema još ni elaboracije marksističkke misli, koja bi držala korak sa promjenama, što se dešavaju svakodnevno – elaboracije sposobne da obrne odnose snaga. Nužne su nove »aprilske teze« za novi i bolji april!

No djelujemo u situaciji koja je objektivno daleko povoljnija, zbog mondijalizacije svih suprotnosti, zbog svjetske krize kapitalizma i zbog postojanja vojske koja se sastoji od milijardi proletera.

Na tim osnovama želimo svim drugovima, svim radnicima, svim izrabljivanim i ugnjetenim, a naročito svim mladima,

2014 konfrontiranja misli i jedinstva borbe!

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: