Život je lijep – da li i u Italiji?


Gladna i u ratu poražena i uništena Italija u drugoj polovici XX stoljeća ispoljila je ogromne sposobnosti, da se digne iz pepela kao žar ptica i pokaže ogromne stvaralačke domete na svim poljima djelatnosti:poljoprivrede, vinarstva,industrije, automobilizma, proizvodnje motora,  bijele tehnike, izvanrednog dizajna svih upotrebnih predmeta, mode, nakita, turizma , arhitekture, filma, umjetničke avangarde, literature, pjesništva.  Šta se dogodilo sa stvaralačkim duhom zemlje, koja je pobjednički prošla kroz teška iskušenja? Zar su ga zamke  tržišta i neoliberalne politike privatizacije javnih dobara do te mjere uspjele uništiti? Jedan je poznati filozof nazvao današnjicu belle époque prostačina. No kako je tim nezasitnim prostačinama pošlo za rukom tako brzo baciti na koljena treću po snazi privredu Evrope?

piše Jasna Tkalec

la-vita-e-bella_177871Toskanac , ljevičarski komičar Roberto Benigni, dobio 1997 Oskara za film Život je lijep (La vita è bella), jer je uspio prikazati lijepim čak i život u Italiji pod fašizmom, žestoko se narugavši glavešinama režima. U tom neobičnom filmu Benigni je uspio ispjevati odu životu progonjenih i u Auswitzu istrebljivanih  te pokazati nježnu vezu oca i djeteta, uprkos strahotama, sve u tragikomičnom ključu. Nezaboravni Modugno s čuvenim Meraviglioso (Divno) ispjevao je himnu ljepoti života nekoga, tko se u času očajanja zagledao u mutnu i tamnu vodu, što ga je privlačila, no nešto mu je  došapnulo: pogledaj kako je divno sunce, more, život , ljubav. Koliko je divan svijet, divno sve što nas okružuje! Ta je pjesma u godinama Modugnove slave bila metafora pogleda na život većine Talijana. No danas nad lijepom zemljom (Belpaese  – kako je nazivaju njeni žitelji) prevladava mutna zabrinutost, a nad jarko se julsko sunce nadvijaju uvečer tamni oblaci i svi sa zebnjom očakuju prve jesenske dane, za koje su odložene sudbonosne odluke i rasplet krize, što potresa zemlju.

Benigni se ponovo vratio da pred čuvenom fjorentinskom crkvom Santa Croce, u kojoj su sahtanjeni veliki Talijani kao Ugo Foscolo, Leon Battista Alberti pa Michelangelo i Galileo, tumeči i recitira Dantea i to ponovo Pakao (Inferno) u kojem se nalaze vjerolomni i nesposobni političari iz Danteova (pa i Benignijevog) vremena.

La-vita-è-bellaBegnini navodi da živimo u vremeno čudesa kad se dogodilo ono, što se držalo nemogućim samo prije nekoliko godina. Da je netko tada kazao da će biti tako, proglasili bi ga u najmanju ruku umobolnim. Danas postoje  istovremeno dva pape ( bivši i sadašnji -pa kad ih pokazuju zajedno,  onako u bijeolom,netko pomisli da se napio, pa da dvostruko vidi),  zemljom upravlja zajednički vlada dvaju smrtnih neprijatelja – PL, Berlusconijeve desnice i PD, demokratske partije, koja je Berlusconija i njegove uporno godinama nastojala srušiti u prah i pepeo, dok je ovaj svoje političke protivnike nazivao komunističkim krvnicima, tužiteljima i sucima tipa Višinskog (brutalnog javnog tužioca za vrijeme Staljinovih  procesa). A eto sad, nakon četrdeset dana smutnje, te dvije partije obrazuje zajedničku vladu premijera Enrica Lette; (privremeni) vođa ljevice DS-a je Epifani, sindikalist, koji se posvađao sa sindikatima, a vođa  PL –a, partije desnice, koja sebe naziva Narodom slobode (Popolo della libertà) Angelino Alfano, inače Berlusconijev laufer na političkoj šahovskoj ploči, i usto i potpredsjednik vlade. Stvar za koju bi se još prije pola godine svi bili zakleli u vlastite oči, da je apsolutno nemoguća. I predsjednik SAD-a –veli Benigni – je crn, što je također dugo bilo nezamislivo, a i u Italiji je ministarka za probleme imigranata iste boje, što nije  prošlo bez političkie bure i  vrijeđanja. I tako, dok zbivanja teku po onoj: Neka bude što biti ne može, Benigni  smješta  političare recitirajući Dantea u pakao te će svojim interpretacijama njegovog epa na trgu Santa Croce i ovoga ljeta  zabavljati Talijane od 20 jula do 6. augusta.

Malo statistike

6924680177_e84049334b_zA da su vladajuće strukture Italije zaslužile danteovske kazne govore sljedeći podaci ISTATA, Talijanskog državnog zavoda za statistiku, objavljeni prije nekoliko dana. U Italiji, u kojoj živi oko 60 miliona stanovnika (tačnije 59 miliona i 70.000)  siromašni broje  gotovo 10 miliona, ili potpuno egzaktno  9 miliona 569.000 ,  a to je 15,8 % od ukupnog broja stanovnika  zemlje u 2013 godini. Samo u godinu dana, od 2012 do 2013 broj siromašnih popeo se sa 13,6% na 15,8%. To drugim riječima znači da je svaka četvrta porodica siromašna. Od tog golemog broja, gotovo 16%  stanovništva,814.000 su „apsolutni siromasi“ , a to znači oni koji ne mogu pokriti ni najpreče životne troškove, te se prehranjuju po menzama Caritasa, a spavaju u ruševnim kućama, često opasnim po život, u starim automobilima ili pak žive ispod mostova i nadvožnjaka. Nisu to samo alkoholizirani ili drogirani propalice. Među njima ima velik broj radnika ostalih bez posla, starih ljudi sa isuviše malom penzijom ili uopće bez penzije te mladih, koji su se uputili u svijet trbuhom za kruhom, kojeg nisu našli. Najteže je na  Jugu zemlje te velikim porodicama, kaže statistika, a broj nezaposlenih mladih ljudih ljudi u mjesecu maju  2013 godine dosegao je brojkuod 38,5% . Ispred Italije po broju nezaposlene omladine jedino je u EU  Španija. Ta cifra u Italiji obuhvaća 3 miliona mladih (od 16 do 25 godina), koji se nalaze u dešperatnoj situaciji. Oni su završili školovanje, ali ne nalaze zaposlenje. Da li bi oni mogli pjevati kako je svijet i sve oko njih divno?

1998-1-H-32aUz to život vlade Enrica Lette, premijera iz redova katoličke ljevice, visi o koncu, jer vladu potresaju neprekidni skandali. Posljedni je vezan za ženu disidenta iz Kazakistana Muktara Aljbazova, koji je dobio politički egzil u Velikoj Britianiji. Mada bi se status egzilanta trebao protezati na sve zemelje EU, njegovu suprugu Almu Šalabajevu sa šestogodišnjom kćerkicom specijalna policija (digos) nasilno je odvela na aerodrom i ukrcala na avion iz Kazakistana, koji je već spreman čekao. Izbacivanje iz zemlje Šalabajeve i djeteta, s lažnim povodom, da se navodno služila falsificiranom putnom ispravom, učinjeno je na intervenciju odnosno pritisak ambasadora Kazakistana, kako bi se ucijenjivao disident Aljbazov, budući da je kazački predsjednik prijatelj Berlusconija i Alfana, a Italija iz te zemlje uvozi jednu trećinu neophodnih joj energenata, ponajviše plina. Kad je nakon parlamentarne interpelacije buknuo ogroman skandal i počeli pljuštati zahtjevi za ostavkom potpredsjednika vlade Alfana, dok se ovaj branio da „nije bio upoznat s događajima“ upleo se i Predsjednik Republike Napolitano i potvrdio da vlada ne smije pasti, jer u ovom času alternative naprosto – nema.

 Nije to jedini skandal. Novoimenovana ministarka za Međunarodnu suradnju  i integracije (eufemizam za imigraciju) Cecile Keyenge, liječnik-okulist po struci, izvređana je od izvjesnog političara Sjevernog saveza (Lega Nord) , koji je javno izjavio da sliči orangutanu te neka ode da bude ministar u vlastitoj zemlji. Morao se ispričati, ali ni njemu nije oduzeta čast senatora ni unutarpartijske dužnosti. Svi su skandalizirani rječnikom, ali parlament i vlada moraju se i dalje kretati ivicom noža. Sve to ipak podsjeća na imperatora Kaligulu, koji je vlastitog konja dao proglasiti senatorom.

Belle époque  prostačina

1 (533)Najveća opasnost  krhkoj vladi prijeti već krajem tekućeg mjeseca, kad kasacioni sud mora ili potvrditi ili ukinuti sramnu prvostepenu osudu Berlusconija za potpomaganje maloljetničke prostitucije i raskalašene zabave u njegovoj vili te pritisak na javne službenike. Osuda izrečena Berlusconiju iznosi7 godina zatvora (zbog visokih godina -zna se – kućnog) i zabranu javnog djelovanja te obnašanja javnih dužnosti. Berlusconi  čvrsto vjeruje, da će ga najviši sud osloboditi. Tvrdi da dokazi ne postoje. Zasad su ipak strogo osuđeni zbog podvođenja njegovi bliski suradnici vezanu za aferu s tada još maloljetnom Rubi, optuženom za prostituciju i krađu, koju je Berlusconi izvukao iz policijskih šaka, proglasivši je unukom Mubaraka. Rubi je po istini kćer nekog sicilijanskog uličnog prodavača iz Maroka, a ta Berlusconijeva laž nije donijela sreće ni Mubaraku ni Berlusconiju, iako je proslavila Rubi, koja se u međuvremnu udala i rodila dijete. Skandali s Berlusconijem i oko njega nemaju kraja. Pored toga sudstvo se okomilo na još nekoliko vrlo bogatih ljudi. Osudilo je bivšeg vlasnika Telecom-a i sadašnjeg  direktora Pirellija, bogataša Trochetti-Provera, na godinu i pol dana zatvora zbog nelegalnog iskamčivanja informacija, a čuvenog poduzetnika Ligrestija, vlasnika osiguravajuće firme, optuženog za varanje i oštećivanje osiguranika, zatvorilo, pohapsivši mu porodicu. Dvije kćeri na odmoru na atraktivnim destinacijama odvedene su pravo u zatvor, dok je sin u bijegu u Švicarskoj. Otac iz kućnog pritvora (82 su mu godine) tvrdi, kako su mu djeca nevina – ali sud ne odustaje od progona.

A time svi bolni čirevi zemlje nisu još rasječeni: porez na stanove i kuće je samo odgođen, a očekuje se promjena odnosno povišenje svih ostalih poreza, na što javnost i političke partije nikako ne pristaju. Naime u predizbornoj kampanju Berlusconi je čvrsto obećao smanjenje dažbina i ukidanje omrznutog poreza na vlastiti stan. No državni proračun i obaveze date EU zahtijevaju da se sredstva namaknu, a nema se otkud- jer je zemlja deindustrijalizirana, trgovina posustala,  a unutrašnji turizam opao – nego deranjem kože unezverenim i ojađenim građanima. Nenadani uspjeh sljedbenika Beppe Grilla, ustalog protiv svih partija i politike uopće, u svjetlosti ovih zbivanja, sasvim je razumljiv.

la-vita-e-bella-originalGladna i u ratu poražena i uništena Italija u drugoj polovici XX stoljeća ispoljila je ogromne sposobnosti, da se digne iz pepela kao žar ptica i pokaže ogromne stvaralačke domete na svim poljima djelatnosti:poljoprivrede, vinarstva,industrije, automobilizma, proizvodnje motora,  bijele tehnike, izvanrednog dizajna svih upotrebnih predmeta, mode, nakita, turizma , arhitekture, filma, umjetničke avangarde, literature, pjesništva.  Šta se dogodilo sa stvaralačkim duhom zemlje, koja je pobjednički prošla kroz teška iskušenja? Zar su ga zamke  tržišta i neoliberalne politike privatizacije javnih dobara do te mjere uspjele uništiti? Jedan je poznati filozof nazvao današnjicu belle époque prostačina. No kako je tim nezasitnim  prostačinama pošlo za rukom tako brzo baciti na koljena treću po snazi privredu Evrope?

Kobni događaji kao propast ili oprost Berlusconiju te pad ili opstanak vlade, odnosno odgađanje privredne i političke katastrofe ima da se odviju, ako ne još ovog ljeta, a ono odmah u ranu jesen. Zaista je u toj situaciji teško prihvatiti kategoričku tvrdnju da je život lijep.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: