Reakcija na tekst ”Bijele ruže i Aleida Guevara”


Aldemaro Contolini  je dugogodišnji clan KPI, a prije toga član FGC-a (Omladinske komunističke organizacije) – već od pedesetih godina minulog stoljeća. Izrastao u radničkoj sredini postao je istaknuti član komunističkog vodstva grada Firence i  vjerno je slijedio KPI u svim njezinim promjenama. Diplomirao je krajem pedesetih na Pravnom fakultetu i Firenci kao student –radnik, a svoju profesionalnu karijeru završio je kao sekretar Privredne komore  Firence, u kojoj je proveo gotovo čitav radni vijek. Ove godine – po prvi put u životu – nije uzeo člansku iskaznicu PD-a. Kultura i umjetnost oduvijek su predstavljale područje njegovog osobnog zanimanja, a njegov otac, radnik, bio je nadareni slikar-amater. Otkad je u penziji bavi se spisateljskom djelatnošću, objavio je sjećanja iz djetinjstva na ratna vremena, uspomene na nacistički teror u Toskani i na oslobođenje Firence, u čemu su aktivnu ulogu igrali firentinski partizani,  te na djelovanje i rad s partijskom bazom  u radničkim cetvrtima grada, a publicirao je i niz priča  i kratkih romana iz suvremenog života. Otac je dvoje odrasle djece i djed četvoro unucadi, za koje svake godina objavi po neko kratko beletrističko djelo. U godini 2012-oj napisao je dvije duže pripovjetke“Corno d’ombra“ (Rog sjenke) i „Quella volta che Fina comincio a Parlare“ (Onaj put kad je Fina progovorila“)

Aldemaro Contolini

Pročitao sam na francuskom napis o Aleidi Gevara i on me zaista dirnuo i raznježio te sepitam  da li je moguće da su takvi osjećaji nestali sa lica zemlje? Ne, nije moguće, već su marginalni i gurnuti ustranu ili prikriveni  ili pak poraženi od  strane izvjesnog  ponašanja i izvjesnog morala, a taj više nije onaj  „proteklog“ vremena. Da li su nestali zauvijek? Ne mogu to nikako povjerovati, jer je i planet Zemlja imao vlastite geološke epohe: ledena doba ili periode velikih suša.Jasno je da  sada živimo u jednom takvom društvenom dobu, ali neće, ne može uvijek biti tako, Doći će prije ili kasnijedo  obrtanja pravca, postepeno ili naglo, bezbolno ili traumatski, tose ne može znati : ne govorim to u fatalističkom smislu ili u očekivanju nekog čuda, ali isto tako  takva moja tvrdnja ne potiče iz čistog determinizma ili iz  nemoćnog voluntarizma, da se stvari promijene. Pokušajmo načiniti popis: ogroman rimski imperij slijedio je svijet zatvoren u feudalni sistem, pa je onda došao još jedan veliki imperij – onaj Karla Velikog- nakon kojeg se prešlo na nacionalnih država, pa je onda došla Francuska revolucija, ovu je slijedila restauracija; zatim je došlo do sovjetske revolucije, koju je slijedio naci-fašizam itd. No može se kazati i ovako: na apsolutne monarhije reakcija je bila Francuska revolucija; restauracija monarhija izazvala je sovjetsku revoluciju, dok je naci-fašizam izazvao ogroman pokret otpora i veliku  borbu za slobodu…Danas…a  tu se nadovezujem  na prvi dio napisa, moram priznati da nikad nisam imao simpatija ni za stare ni za „nove“ francuske filozofe; svojevremeno su zajahali i promovirali omladinske pokrete šezdesetih i sedamdesetih godina, sa tragičnim ulivanjem ovih u takozvani  „terorizm“ ljevice;  velim „tako zvani“, jer sam uvijek smatrao da su crveni brigatisti i cijeli arhipelag grupa oko njih bili, u krajnjoj sintezi, buržoaski pseudo intelktualci (to je naravno jako uopćen sud, ali siguran sam da nisam daleko od istine). Komunističkoj Partiji Italije uvijek sam predbacivao da nije umijela shvatit ni prihvati  kulturno pozitvinu bazu, što se u to vrijeme nalazila u osnovi pokreta  mladih ljudi onog vremena. No također  je  istina da su službeni glasovi tih vanparlamentarnih pokreta  bili ( ili neki među njima) izrazito antikomunistički (u smislu kako se o komunizmu mislilo u KPItalije ili u Sovjetskom Savezu) i to i tada kad su sebe nazivali marksističko-lenjinističkim grupama ili maostičkim  itd…Ali otišao sam predaleko, kako se to događa starijima… Što se tiče današnjice…Marx je govorio o robi (to su materijalne stvari, koje se može dodirnuti), o sredstvima za proizvodnju (mašinama, poljima, ugljenu…) o radu (ljudi od krvi i mesa,koji se muče i znoje…) i o njihovim međusobnim odnosima. Danas je najvažnija roba stvar, koja je  realna i neopipljiva istovremeno: novac, ali u kojem smislu? Novac je istovremeno sredstvo proizvodnje (reprodukcije samog sebe) i proizvod (koristan za kapitalistu proizvođača, koji ga ne mora dijeliti ni sa kim, on je čisti profit, a da praktički kapitalist nije ništa  riskirao). Čak se došlo do toga   da se komercijalizira (prodaje tikvanima) ne-novac, odnosno prodaju tako zvane „financijske proizvode“ u kojima nisu koncetrirani novci, nego dugovi, prikladno maskirani i našminkani; njih uspjevaju izbaciti na tržište i prodavati (u protivnom bi igra smjesta završila), dakle prodaju  prazne kutije odnosne kutije pune ničega, pune isključivo dugova ili kredita, koje je nomoguće utjerati odnosno naplatiti, što je jedno te isto! Nakon čega prodavač nestane, odleti u vidu lastina repa (osim u vrlo rijetkim izuzecima).Ovaj pljačkaški kapitalizam nema potrebu za proizvođačima roba, njemu su potrebne mase klijenata-kupaca za te njegove finacijske proizvode, a najveća koncentracija klijenata- kupaca pokazala se Država.  Dakle, njihov cilj nije samo pojedinačni kupac –štediša- već potencijalni kupci u globalu, a to je Država sa svojom potrebom za investiranjem, sa javnim duom i tako dalje. Kako stvari stoje, danas su svi jako  vrijedni u kritiziranju i demoliranju na riječima tog monstruoznog stroja (pa evo i ja to pokušavam!), ali nitko nije u stanju, bar zasad, predložiti rješenja ili konkretne i realne mogućnosti izlaska  iz ove pogubne zamke!

Ipak ne treba plakati nad samim sobom nego moramo sebi poželjeti uspjeh!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: