Dan sprovoda Franca Rame


Dario Fo poklanja skupocijeni biser, koji će ostati urezan u sjećanje mnogobrojnih prisutnih, naročito mnogo žena odjevenih u crveno, ispred Teatra Strehler u Milanu. Ovaj nobelovac predstavio je jedan još nepoznati tekst, nakon što je Franca Rame otkrila neke apokrifne tekstove Starog Zavjeta u kojima se o Genezi govori na način sasvim drugačiji od onog kako je po kanonima uobičajeno. Kad je počeo recitirati ovaj tekst Dario Fo je kazao da je to i njemu sada prvi put, jer ga je sama Franca izvela jako malo puta tokom ove godine.

piše Dario Fo

images„Nalazimo se u zemaljskom raju. Bog je stvorio drveće, rijeke, šume, životinje pa i čovjeka. Ili bolje prvo stvorenje koje je bilo stvoreno nije Adam nego Eva, žena! Koja je došla na svijet ne iz Adamovog rebra, već izmodelirana od Stvoritelja u finoj glini, vrlo delikatno. Jedinstvena stvarčica, zatim joj je dao život i dar govora. I sve to „prije“ no što je stvorio Adama, tako da se Eva, vrteći se ovamo onamo po raju, žali  da… je jedina od svoje vrste, dok su sve životinje već u paru, a neke čak u stadu.Ali zatim etoti ga na, i ona sreće svoj „muški“ par. Adem je posmatra zabrinuto i sumnjčavo. Eva ga želi provocirati i započinje oko njega neki čudan ples, koji se sastoji od skokova, okretanja preko glave i divljih krikova…kao neka igra, koja se Adamu ne sviđa, štaviše osjeća strah zbog načina na koji se ponaša to stvorenje… i to toliki, da bježi u šumu da se sakrije i nestane; ali dolazi čas kada Stvoritelj želi porazgovarati s oba svoja stvorenja, s oba ljudska stvorenja. Pošalje Anđela da ih potraži. Ovaj ih nalazi i vodi do Boga glavom i bradom. Vječni Stvoritelj ih posmatra, a zatim zadovoljan, veli: „ Uopće mi niste ispali loše…A zamislite, baš i nije bio neki moj dan…! Vi to niste znali, jer vam to nisam nisam kazao, ali oboje ste vlasnici ovoga Raja! I do vas je šta ćete od njega učiniti i kako ćete u njemu živjeti. Evo vam ključa. I baca im ključ. Vidite tu su dva divna stabla (pokazuje im stabla), jedno – ovo na lijevoj strani – daje obilne plodove,  jako žestokog ukusa. Ti plodovi, ako ih pojedete, načinit će od vas dvoje vječna bića. Da, shvaćam da sam izgovorio riječ koja vama ne znači ništa: vječnost…Znači da ćete imati ista svojstva koja imaju anđeli i arhanđeli, uvijek ćete živjeti, bit ćete vječni! Za razliku od drugih živih stvorenja, nećete imati potomstva, jer, budući da ste vječni, kakvog interesa možete imati da se plodite i da množite muškarce i žene poput vas, vaše vrste? A drugo drvo daje obične jabuke, hranjive i dobrog ukusa.Ali, čuvajte se, ne savjetujem vam da se s njega nahranite! A znate li zašto? Jer one ne daju vječnost…ali za uzvrat, moram biti iskren, zahvaljujući tim jabukama otkrit ćete spoznavanju, sa-znanje, pa čak i sumnju. Još će vas navesti da vi sa svoje strane stvorite oruđa za rad i čak mašine kao što su točak ili vjetrenjače i kotači koje pokreće voda. Ne, nemam vremena da vam objasnim kako se to radi, snađite se sami…Sve što budete otkrili, pa i te jabuke, kad ih budete jeli, izazvat će u vama želju da jedno drugo zagrlite i da se volite…i ne samo to, već zahvaljujući tom zagrljaju uspjet ćete izroditi nova stvorenja kao što ste vi i njima naseliti ovaj svijet. Ali pazite, na kraju će svatko od vas umrijeti i ponovo će postati prašina i blato. I tako i oni od kojih ste rođeni. Razmislite mirno, dat ćete mi vaš odgovor kroz koji dan. Zbogom!“- „Ne. Ne treba da čekate, Oče Naš! – poviče smjesta Eva- što se mene tiče, ja sam već odlučila, lično ću izabrati ono drugo stablo, stablo jabuke. Ako baš moram biti iskrena, Bože, nemoj se uvrijediti, mene vječnost  previše ne zanima, ali ideja da upoznam i znam, čak i da sumnjam, jako mi se dopada!A da i ne govorimo o činjnici da ću se moći grliti s ovim muškarcem kojeg si mi poklonio. Kako mi se sviđa!!! Odmah sam osjetila njegov zov i odmah me spopala velika želja da obujmim, ah koje li lijepe riječi, da se obujmim s njim i da vodimo…kako se to kaže?! Ah da, – da  vodimo ljubav! Već osjećam da će taj zagrlaj biti upravo božanski divan! A još ću ti to kazati dok si uz nas, da je činjenica što ću morati umrijeti, pred svim tim što nam nudiš u zamjenu za to: mogućnost da otkrijemo i spoznamo kroz život…pristjem dakle i na to da umrem. Samo da imam sa-znanje, svijest, sumnje i da osjetim ljubav…u tom slučaju neka i smrt bude dobro došla!“ Vječni Otac je razočaran i rasrđen i obrativši se Adamu, zapita ga oštro:“A ti?…šta si ti odlučio? S tobom govorim, Adame, hajde, brzo! Da li više voliš vječnost ili ljubav s početkom i krajem?“A Adam gotovo nečujno odgovara. „ Ponešto sumnjam, ali sam vrlo radoznao da otkrijem tu tajnu ljubavi, pa makar nakon toga dođe kraj.““

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: