Predizborna ”Luda kuća” u Italiji


U Italiji se zahuktava izborna utrka u klimi  posvemašnje svađe, međusobnog vrijeđanja, ne samo dva suprotstavljenja pola nego i partija i političkih formacija, koje bi se, po prirodi stvari, morale nalaziti na istoj političkoj strani ili, kao centrumaške, biti manje ostrašćene i otrovne u odnosu na suprotstavljene strane u političkoj bitci. U izbornoj utrci javljaju se i  nove formacije, koje imaju malo šansi da izbiju na čelo, ali sve, apsolutno sve, mogu u nekoj koaliciji biti jezičac prevage. Iz svih tih razloga svađa, otimanje i tuča se ne ublažava, a  gušanje se odigrava ne samo oko ponuđenih političkih koncepcija i predizbornih obećanja, već i oko simbola pojedinih političkih formacija. Izbori su zakazani za 23 i 24 februara.

piše Jasna Tkalec

Kad je Berlusconijeva politička formacija u Parlamentu, proteklog oktobra, iz neprikrivene osvete za ono što se dogodilo prije godinu dana, iskazala nepovjerenje jednom od zakona,  što ga je predlagala Montijeva vlada i tako je ustvari srušila, na političkoj sceni Italije počele su se događati nevjerojatne stvari, i, s obzirom na prethodne događaje, nekon slabije upućenom, učinilo bi se da su se talijanski političari naprosto «prolupali».

«Umjerana» ljevica i desni centar

Lijevi centar odnosno DS –inci, takozvni «demokratici di sinistra»  – (lijevi demokrate), koji su do posljednjeg časa podržavali tehničku vladu Maria Montija, zauzimaju za socijaldemokrate vrlo umjerene stavove i budno paze da se otvoreno ne solidariziraju sa zahtjevima sindikata, koji žele zaštiti radna prava i radna mjesta.

Monti iznenada stupa u izbornu borbu, pošto je tisuću puta ranije izjavljivao, kako nema političkih ambicija. Još uvijek predsjednik vlade do novih izbora, Mario Monti ušao je u političku arenu kamufliran (i super zaštićen mjestom doživotnog senatora) iza tako zvane «Liste Monti» ili «Lista civica» – (građanska lista). Iza te liste stoje, svesrdno podupirući  pollitiku Maria Montia, predstavnici interesa banaka i krupnog kapitala, istaknuta imena talijanskih kapitalističkih dinastija (automobila – za Ferrari – Luca di Montezzemolo), ostaci razbijenih demokrišćana te vođe i prvaci nekadašnjih profašističkih stranka, metmorfoziranih u prijatelje Izraela (predsjednik parlamenta Gianfranco Fini).

Njihov je bojni konj borba za reformu tržišta rada (čitaj posvemašnju prekarizaciju i onemogućavanje sindikata) tj. za dosljednu «fleksibilizaciju rada», a u toj borbi predstavljaju se kao progresivne i moderne snage te se hvale kako iza njih stoji EU, dok  cijelu lepezu partija ljevice, koja se bori da zaštiti rad i postojeće radno pravo, nazivaju konzervativnom i nazadnom.

Pier Luigi Bersani, koji je na predizborima u  DS pobijedio mladog i osionog gradonačelnika Firenze Renzija, partijska «korenika» iz crvene Bologne, našao im se na nišanu, mada je vjerno podržavao «tehničku vladu» Montija i u njenim najgorim napadima na radničku klasu i kesu.

Najotrovnije strijele Montija i njegovih sljedbenika upućene su upravo komunistima i bivšim komunistima, kao i neprekidno inzistiranje na retrogradnosti ljevice pogađa više no umjerene u obrani radnih prava DS-ince i to u tolikoj mjeri, da su ovi konačno morali odgovoriti dizanjem štita na toliku kišu otrovnih strijela.

Iako je glavni predmet napadaja Radnički Statut, koji Monti i njegovi apsolutno žele dokinuti, DS-inci ipak izjavljuju da su otvoreni za dijalog sa Montijevom građanskom listom

Cannes, Discorso di Mario Monti al 'World Policy Conference'

Obrana prava rada

Pored DS interese rada formalno zastupa i formacija SEL socialismo, ecologia, libertà –(socijalizam, ekologija, sloboda) – koju predvodi Nicky Vendola i koja je, kao politička formacija, nasljednik ublaženih stavova Rifondazione comunista, budući da se ta partija pocijepala na dvoje. Lijevi dio Rifondazione comunista ostao je na dosljedno marksističkim pozicijama i nastupa, na čelu s Robertom Ferrerom, odijeljen od PdCI (Partito dei comunisti italiani -Talijanske  komunističke partije), koju predvodi Oliviero Diliberto, sveučilišni profesor. Razdvojene, te dvije komunističke partije nemaju ama baš nikakvu šansu da prijeđu izborni prag.

Nova je politička formacija na ljevici, Rivoluzione Civile – što u slobodnijem prijevodu znači Revolucija u građanskim pravima a nju predvodi javni tužilac iz Palmerma, Antonio Ingroia, dosljedan i hrabar borac protiv mafija, koji je o toj tematici objavio je niz publikacija i knjiga.

Pored njega značajnu popularnost ima i bivši komičar, jedinstveni političke fenomen, Beppe Grillo, što cijelu godinu ispunjava trgove nepreglednom masom ljudi, zgađenih politikom i vladom. Grillo se  uz vehementnu dreku zalaže za «antipolitiku» i za interese «običnog čovjeka». Ipak, kad se ljude konkretno zapita, za koga namjeravaju glasati, čini se da mu pristalice antipolitike ne garantiraju baš sjajan izborni rezultat.

Preskočivši sijajset malih partijica ljevice kao i desnice, koje nemaju nikakvu  šansu da prijeđu izborni prag (za Parlament – 4%, a za gornji dom, Senat, 8%), sa istom sigurnošću to se ne može ustvrditi za neke ekstremno desne snage, kakva je Forza Nuova (Nova sila), profašistička organizacija, koju prati politička asocijacija  Casa Pound (Dom Ezre Pounda) -«čuvena» po tome, što je  u Firenci jedan njen pripadnik pobio nekoliko Senegalaca. Zato Silvio Berlusconi, koji se poslije neslavnog silaska sa političke scene, ponovo nalazi u samoj zjenici izbornog ciklona, neprekidno poručuje: «Ne glasajte za male partijice! Bilo za desnicu ili za ljevicu, glas dat takvim partijama je poptuno beskoristan!»

 

Tragikomedije

Berlusconi se tokom ove izborne kampanje, nakon pauze od godinu dana, iznenada pokazao u svom pravom i možda dosad najboljem svijetlu. Predstavio se kao dosljedan neprijatelj ljevice, neumorni zabavljač, kojeg htjela ne htjela, mora gledati cijela zemlja i koji na svima razumljiv način umije objasniti što čine banke, kako on brani nacionalne interese i koja je stvarna uloga drastičnih ekonomskih i financijskih mjera u politici Evropske Unije. Mada ljevicu konstantno napada kao komunističku, potencijalno totalitarističku te pogubnu po slobodu i ekonomiju zemlje, nije nimalo blaži ni prema eksponentima bankarskih špekulacija ni prema financijskim novotarijama, kakvi su bankovni derivati, koji su doveli do kraha ne samo pojedinih banaka već i cijelih ekonomija.

S iskustvom najuspješnijeg poduzetnika zemlje Berlusconi razumljivim izrazima otkriva manipulacije bankovnih asocijacija te pozadinu vrtoglavog rasta spread-a, koja ga je srušila, a bila orkestrirana dogovorom nekoliko njemačkih banaka. One su bile prvo pokupovale, a zatim iznenada bacile na tržište ogromnu količinu talijanskih državnih obveznica i time dovele u pitanje stabilnost zemlje.

Isto tako imao je petlje osuditi francusku avanturu u Libiji i pohvaliti Gadafija kao obljubljenog državnika. Uz njega su talijanske firme profitirale, ljudi radili i zarađivali u Libiji, što je sve dovedeno u pitanje nakon bombardiranja, a po Berlusconiju, Francuska i dalje vodi vlastitu vanjsku politiku i stavlja EU i Vijeće Sigurnosti UN pred gotov čin, odlučivši se, bez prethodnog dogovora, na intervienciju u Maliju.

Berlusconi je otvoreni protivnik neuravnotežene EU u kojoj glavnu riječ vodi Njemačka, a Italija, budući da nema državne banke koja bi odlučivala o monetarnoj politici, neprekidno mora slijediti diktat protivan njenom interesu.

Upitan o sudbini Eura i Evropske Unije, decidirano je odgovorio kako on nije taj, koji će izići iz aktualne monetarne i političke unije, ali da se EU nalazi u fazi u kojoj će ili pronaći put dalnjeg razvitka,vodeći računa o interesima svih i biti u doslovnom smislu nadnacionalan, ili će se, u protivnom, kao i mnogi dosadašnji savezi i federacije, jednostavno raspasti. Tertium non datur. Sebičnost pojedinih članaca EU tim je izrazitija, koliko se ekonomska kriza snažnije osjeća. A raspad bi značio bolnu katastrofu, kako je to déjà vu na Balkanu.

No Berlusconi glavne poene ne dobija kad govori o vanjskopolitičkim temama, nego na planu unutarnje politike. Monti, koji je gulio dažbinama kožu s leđa građanima Italije, uveo je visok i jako omražen porez, koji treba platiti na kuću ili stan u kojem se živi. Kako su stanovi uvijek bili užasno skupi, većina familija pobrinula se da na neki način dođu do krova nad glavom. Berlusconi je obećao Talijanima ne samo da će ukinuti taj nepravedan porez (IMU), nego da će izvjesnim financijskim operacijama vratiti građanima uplaćini novac za porez na vlastiti krov. Također je obećao da će onom poslodavcu, koji bude upošljavao mlade ljude na neodređeno vrijeme oprostiti oprezovanje  kroz cijelih pet godina te dati još i finacijske olakšice.

MONTI

Solidarnost i ekonomija

No i ljevica ima svog bojnog konja bliskog DS-incima u industrijalcu iz provincije Marche, Diegu Della Valle, proizvođaču najudobnijih cipela, koji je ostao blizak ljevici i s njom vezan, mada se proslavio po cijelom svijetu. Diego Della Valle, čija je životna i izborna parola solidarnost, živi uz svoj neveliki primorski grad i svoju pokrajinu i izvrsno poznaje poteškoće ne samo radnika, nego i općinskih vlasti, koje više nemaju novaca za popravke školskih zgrada ili grijanje vrtića, za održavanja kasarni karabinjera i ostale vidove vidove građanske suradnje i solidarnosti, koje je Montijeva politika štednje onemogućila. On ističe paradoks sistema, koji je u cjelosti zasnovan na potrošnji, za koju više novaca nema, jer su građani krajnje osiromašeni, a porezi su im iz džepa izbili i posljenju paru.

Ekonomska situacija u Italiji je vrlo teška, nezaposlenost  mladih dosegla je vrtoglavu brojku od 37,8%,  a nezaposlenost općenito kreće se izmedju 11 i 12 %, dok je još veći broj onih «koji su odustali od traženja posla», tj. pomirenih s radom «na crno», jer vide da legalni posao neće nikada dobiti, ili su postali klijenti neke od mafija ili su se pretvorili u prosjake i klošare. Broj siromašnih vrtoglavo raste- među njih se ubraja svaki četvrti građnin zemlje!

Uz sve to vanjski dug zemlje, koji je Monti želio skresati, nije smanjen, odnosno njegova je cifra snižena, ali omjer zaduženja, zbog drastičnog pada prihoda države strmoglavljivanjem potrošnje, u suštini se uvećao, pa cifra koju država mora vraćati i dalje ostaje  previsoka i neizmjerno teška za talijansku privredu.

Ekonomija ne samo da nema rasta, nego bilježi negativan trend: u posljednjih godinu dana 500 tisuća radnika ostalo je bez posla,  prestali su s radom i posljednji rudnici i tvornice aluminija na Sardiniji, a upravo je pred propašću i najveća talionica i čeličana u zemlji (Ilva u Tarantu). Niz manjih industrijskih poduzeća na proizvodnom sjeveru stavilo je katanac na vrata, dijelom i zato što su radili za državu, a ova plaća tek nakon 12 do 15 mjeseci, što građevinske i prateće firme nisu mogle izdržati, a centar zemlje, plodna i bogata Emilija, pogođena je klatastrofalnim potresom. Zemlja ulazi u izbornu utrku u društvenoj i ekonomskoj klimi sličnoj onoj nakon ratnog poraza.

Ratni izdaci i pacifisti

A kad je već o ratu riječ, Montijeva vlada, dosljedna svojoj atlantskoj orijentaciji, iako je zloglasnim aktom nazvanim «Revizija potrošnje» onemogućila rad i rast mnogih djelatnosti, od javne upravne do obrazovanja, znanstvenog istraživanja i zdravstva, na prigovore odgovara kako je lijek za sve, ukoliko nema novaca,  priviatizacija i jedino privatizacija. No ta ista vlada pa i parlament  sasvim su se drugačije ponašali, kad je bila riječ o reformi vojnih snaga zemlje. Za nju je Monti odobrio velikodušnu svotu od 230 milijardi Eura isplativu kroz 10 godina, što iznosi više od 20 milijardi Eura godišnje! Naročitu buru na ljevici i među pacifistima izazvala je nabavka 90 vojnih aviona – bombardera lovaca američke firme Locked- F-35, na koje će biti potrošeno također više od 20 milijardi Eura, budući da svaki aparat košta oko 120 milijona Eura. Uz to se radi o avionu, koji se smatra izuzetno riskantnim. S letilicama F-35 već je bilo vrlo nemilih incidenata, stručnjaci tvrde da je opasan za pilote, da je gorivo smješteno isuviše blizu letačke kabine, kompjuterski sistem nesavršen itd. Zemlje kao Australija i Kanada odustale su od nabavke tako skupe ratne igračke. Italija nije, jer sudjeluje u velikom broju «humanitarnih misija» (čitaj bombardiranja), za koje mora biti dolično opremljena. Riccardo Jaccona, najugledniji talijanski novinar analitičar, pokazao je kako je zemlja bez vojske moguća i kako je jedina srednjeamerička zemlja koija nema vojsku već punih 60 godina, Kostarika, ostala pošteđena vojnih udara i građanskih ratova i čak zabilježila rast i napredak u obrazovanju i zdravstvu, sasvim izuzetan za države Srednje Amerike, baš zbog toga što ne troši ni na kakv vid oružja.

Cannes, Discorso di Mario Monti al 'World Policy Conference'

Kavijar i šampanjac za političare i bankare

Treća stavka skandaloznih događaja, što od Italije čine zemlju u kojoj izgleda da su mnogi sišli s uma, su zapanjujuće visoki troškovi pojedinih regionalnih uprava, učinjeni za  večere «s kavijarom i šampanjcem», plaćene javnim novcem, a njime se pokrivalo svašta: od  osobni telefonskih računa i izleta u turističke rajeve, sve do milijonskih pronevjera.

Zadnji veliki skandal je ogromana rupa otkrivena u trećoj po veličini talijanskoj banci Monte dei Paschi di Siena, koja postoji još od 1470, u kojoj je radio i Mario Monti, mada su danas njena rukovodeća tijela u rukama Ds-inaca. Monte dei Paschi (starinska riječ «Paschi» stoji za «pascoli», a znači pašnjake: ta je banka u vrijeme Renesanse posuđivala novac toskanskim seljacima, a kao zalog uzimala njihove pašnjake) kupila je nedavno veliku banku Anton Veneta, koja je prethodno progutala poznatu špansku banku Santander, a oba su kreditna instituta bila puna «otrovnih» derivata, iako je pri tim transkacijama sudjelovala čak i Rotschildova financijska institucija.

Danas za «rupu» od 40 milijardi Eura politički protivnici optužuju DS-ince,a Berlusconi zagovara saniranje banke, jer komitenti nisu krivi za hazrderski mentalitet bankarskih šefova, ni za pomankanje etike u tom poslu. Hazardiranje na financijskom polju postalo je nezaustavljivo.

Izborne procjene

Ipak, uprkos svih skandala, DS-inci prema izbornim procjenama raznih profesionalnih agencija vode za 10 % ispred svih ostalih političkih formacija (sa preko,30% glasova, dok  je  Berlusconi sa svojim Pdl-Popolo di Libertà (Narodom slobode) znatno niže, čak u zajednici s nekim od svojih tradicionalnih saveznika kao što je Lega Nord, osramoćena financijskim skandalima, zaoštrenih odnosa sa Berlusconijem, od kojeg je kao cijenu koalicije zahtijevala da eventualnu izbornu pobjedu prepusti svom «lauferu», mlađem političaru Angelinu Alfano.

Liberali okupljeni oko Montijeve «Građanske liste» zaostaju iza ove dvije partije, a potom se redaju svi ostali na desnici,i na ljevici kao i antipolitičari Beppe Grilla, jer procjene iz dana u dan variraju.

Kako će izgledati buduća vlada zavisi od tako zvanog «prasačkog zakona» (legge porcellum), koja koaliciji koja dobija 38% glasova «poklanja» još 15% zastupnika u parlamentu, kako bi vlada bila čvršća, što otvara vrata svim mogućim i nemogućim političkim kombinatorikama. Tako da je moguće da DS-inci, koji će vjerojatno pobijediti u koaliciji sa SEL-om, na kraju stupe u sasvim nelogičnu, neprincipijelnu i neetičniu koaliciju sa Montijevom listom, kako bi formirali vladu. Takva eventualna vlada bi od samog postanka bila nestabilna, ali snage DS i ljevice teško će moći postići zahtijevani postotak bez rizičnih političkih koalicija. Pogotovo što je brojka neodlučnih i apstinenata od izbora prilično visoka. Zato ljevičari u zemlji ovih dana jedan drugog telefonski nazivaju i konzultiraju se za koga da glasaju i nikako se ne mogu dogovoriti, što napetu u tešku situaciju čini još neizvjesnijom, tako da se u predizbornoj groznici svi pomalo osjećaju kao u ludoj kući. Talijanska tragedija ima naličje farse.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: