Afera Bo Xi lai i liberalizam u njedrima Komunističke partije Kine


U Kini su duhovi još uvijek nemirni. Više od mjesec dana nakon suspendiranja rukovodioca Bo Xi lai-ja sa svih funkcija, javnost u Kini sa zaprepšćenjem prati razvoj događaja, čiji su ključni elementi: zloupotreba vlasti, korupcija, ubojstvo i špijunaža. Dosje Bo Xi lai pokazuje da ima nešto fundamentalno pogrešno u ideologiji, disciplini i kontroli u samom srcu kineske komunističke partije.

piše Peter Franssen

8Afera je otpočela 6 februara 2011., kad je Wang Li jun zatražio politički azil u američkom konzulatu u gradu Čengdu. Wang Li jun bio je šef gradske policije u gradu Čongkving, koji danas ima više od 32 milijuna stanovnika. Šef komunističke partije u tom gradu bio je Bo Xi lai, zvijezda koja se upravo uspinjala na kineskom političkom nebu, član Političkog komiteta, koji se nalazi na čelu Komunističke partije Kine (KPK) te ličnost koja se činila najviše lijevom od svih lijevih usmjerenja Kine.

Da bi naveo Amerikance da mu dopuste pravo na politički azil Wang Li jun im je povjerio tajne informacije o Čongkvingu i o kuhinji unutar komunističke partije. No Amerikanci su mu odbili politički azil, jer su bili bez sumnje uvjereni kako će na taj način više naškoditi KP Kine nego samoj Kini. Kad je Wang napustio zgradu, tajne su ga službe zgrabile i premjestile u Beijing. Bo Xi lang se ogradio od Wanga i izjavio, da je ovaj napravio grešku.

U Beijingu Wang je ispričao kako je otišao Amerikancima, jer se bojao za svoj život. Dana 18 januara došao je Bo Xi laju sa dokazima, da je njegova supruga, Gu Kai lai upletena u smrt Britanca Neila Heywooda. U prvi mah Bo Xi lai kazao je Wangu da može nastaviti sa kriminalnom istragom protiv njegove supruge. No zatim se predomislio i promijenio tu odluku. Dana 2 februara otpustio ga je s mjesta šefa policije i postavio ga je na mjesto odgovornog za obrazovanje, kulturu i nauku.

Gu Kai lai, Bo Xi lai i njihov sin Bo Gua gua

Supruga o kojoj je riječ je po profesiji advokat, no ona se posljednjih godina malo bavila svojim advokatskim uredom, a najviše se bavila svim mogućim trgovinskim poslovima. Jedan od njenih poslovnih partnera bio je i Britanac Neil Heywood. Heywood je pronađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi u Čongkvingu, 15 novembra protekle godine. Moja je istraga, kazao je Wang Li juan vlastima u Beijingu, pokazala da je Heywood bio otrovan cijankalijem i da je u to ubojstvo Gu Kai lai vrlo duboko umiješana.

Korupcija

The national congress of the Communist party of China opens at Beijing's Great Hall of the PeopleTo je vrlo mučna afera za KP Kine i jako je naškodila reputaciji partije, koliko u samoj Kini toliko i u inozemstvu. Ona otkriva slabost organizacije kao i slabost ideološke snage partije i to u času velikih proturječnosti u svijetu te kad se iste te proturječnosti i u Kini neprekidno povećavaju. Zbog toga bi Kina morala imati na raspoloženju discipliniranu i neslomivu komunističku partiju, kako bi se mogla suočiti suprotnostima o kojima je riječ. Partijski rukovodioci i rukovodioci u vladi Hu Jin taoa, Wen Jua baoa i Xi Jin pinga su uputili poziv za pojačanjem borbe protiv korupcije i za podizanje komunističkog morala. Ipak, tu vrstu apela smo već čuli mnogo puta u ovih posljednjih tridesetak godina i, kako to potvrđuje afera Bo Xi lai, svi ti apeli nisu doveli do rezultata, koji bi povećali čestitost.

Godine 1990 Čen Xi tong, šef partije u Beijingu , morao je napustiti svoju dužnost zbog korupcije.

Godine 2005 Čen Liang yu, partijski rukovodilac u Šangaju, drugom gradu po važnosti u zemlji, zatvoren je, također zbog korupcije.

Godine 2011 Narodna Banka Kine objavila je izvještaj u kojem se kaže da su od sredine devedesetih do 2008 godine partijski rukovodioci i funkcionari vlade uputili u inozemstvo 800 milijardi yuana (oko 90 milijardi Eura). Rukovodioci na najvišim položajima služe se svojim suprugama, braćom i sestrama, nećakinjama i nećacima, kako bi uputili u inozemstvo novce stečene korupcijom. Protekle godine doznalo se da je glavni inženjer ministarstva Željeznica uputio u inozemstvo sumu od oko2,3 milijarde Eura te je ona položena na račune u Sjedinjenim Državama i u Švicarskoj.

Čini se da bračni par Bo Xi lai i Gu Kai lai pati od iste bolesti. Bo je započeo svoj politički uspon 1992. Tada je prvo postao gradonačelnik Daliana , u sjevernoj pokrajini Liaoninga. On je tu dužnost vršio deset godina, a zatim je postao guverner iste te pokrajine Liaoning. U to se vrijeme par prijateljski povezao sa tri stranca: sa Britancem Neilom Heywoodom, sa francuskim arhitektom Henri Devillersom i kinesko-američkim poslovnim čovjekom Larryjem Čengom. Spretno manevrirajući sa ta tri čovjeka Gu Kai lai je zaključivala sve svoje trgovačke poslove. U razdoblju od 2000 do 2003 Patrick Henry Devillers i Horus Kai stanovali su na istoj adresi u britanskom ljetovalištu Bournemouth, kad se ovaj nalazio u Velikoj Britaniji zbog poslova. Ime Horusa Kai je vrlo često koristila Gu Kai za svoje inostrane transakcije.

3Par se jednako tako prijateljski povezao sa dva poslovna prijatelja iz Daliana: Xu Mingom i Wang Jian linom. Xu je milijarder koji upravlja svojom krupnom Shide Group-om. Sa svoje strane Wang Jian lin je predsjednik poduzeća za nekretnine Dalian Wanda Group. Xu Ming je uhapšen 15 marta zbog «privrednog kriminala».

Špijun

Godine 2005, kad je Bo Xi lai napredovao i postao ministar trgovine, par se nastanio u Beijingu. Par je tamo poveo sa sobom i Britanca Neila Heywooda. On je živio u vili glavnog grada.

Britanski špijun Neil Heywood dvadeset je godina bio prijatelj bračnog para Bo Xi lai i Gu Kai lai.

Odnos između Bo supruge Gu i Heywooda trajao je dvadeset godina. Kroz cijelo to vrijeme Heywood je radio za britansku obavještajnu službu Secret Intelligence Service, bolje poznat pod nazivom M16. Prvo je radio direktno za M16, a zatim, kad je osnovana firma Hakluyt &Company , krajem devedesetih godina, pod okriljem te firme. Hakluyt je privatno špijunsko poduzeće koje je organizirala M16 i čiji su uposlenici oficiri M16. U uredu savjetnika matične kuće Hakluyt sjedi bivši direktor NATO-a Javier Solana i bivši šef britanskog general-štaba, Lord Linge, bivši predsjednik Shella, Peter Holmes i Frank G. Wisner, bivši ambasador Sjedinjenih Država i prijatelj bivšeg egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka. Hakluyt nije nipošto sitna riba, nego vrlo krupna divljač. Preko bračnog para Bo i Gu špijun Heywood bio je jako dobro infiltriran u samo srce KP Kine. Gu je kuma jednom od Heywoodove djece. Sa svoje strana Heywod je učinio sve, kako bi se sin Boa i Gu mogao upisati u prestižni Balliol College Sveučilišta Oxdord.

Naročito zastrašuje činjenica što su unutarnje službe i kontrašpijunaža Narodne Republike Kine dozvoljavali sve to kroz punih dvadeset godina. To upućuje da se radi ili o posvemašnjoj inkompetentnosti ili potpunom propuštanju svega.

U oktobru 2011 za vrijeme godišnjeg  zasjedanja, generalni sekretar partije Hu Jin tao održao je govor u kojem je oštro upozoravao i digao riječ «protiv ostrvljenih pokušaja Zapada da se infiltriraju u Kinu i u našu partiju». Da li je neko iz kontrašpijunaže čuo te njegove riječi?

 

Neoliberalna ofenziva

6Kineski visoki krugovi čini se da nisu uopće svjesni koliko su se liberalizam i politika laisse –faire i laisser –aller razbuktali u srcu partije neoliberalizam koji, počevši od privatne ekonomije i stotina hiljada akademski obrazovanih građana i političara, koji se upravo sada susreću s uspjehom i usponom bez zaustavljanja. Neoliberalizam namjerava propagirati ideologiju prema kojoj partija više nije u stanju da slijedi ostvarenje društveno-ekonomskog čuda, što se odigrava u zadnjih trideset godina. Afera Bo daje za pravo liberalima. Tamo gdje se udružuju afera Bo i ideologija neoliberala, ruši se autoritet partije. I usprkos toga neoliberali mogu nekažnjeno produžiti vlastito djelovanje i obasipati vatrom i stvarnim mecima pucati u socijalizam.

 U februaru mjesecu bio je objavljen izvještaj od 470 stranica Svjetske banke: «Kina do 2030 –Uspostavljanje suvremenog društva, harmonično razvijenog, kreativnog i sa visokim primanjima». Evo nekoliko citata:

– «Vlada mora ograničiti vlastitu ulogu na tržištu, oktroiranjem sredstva, kao što ne treba da se upliće u proizvodnju i u distribuciju. Ona se mora usredotočiti na financiranje javnih službi, na zaštitu okoline i na stvaranje povoljnog ambijenta za razvoj privatnog sektora.»

– «Kina mora prihvatiti strategiju razvoja sada, kada ona ulazi u novu fazu ekonomskog rasta. To prihvaćanje sastoji se u prvom redu od preoblikovanja uloge u odnosu na tržište, na privatni sektor i na društvo u cijelosti. Vlada se mora povući iz proizvodnje, iz distribucije i iz raspodjele sirovina i radne snage. Ona se mora usredotočiti na stvaranje takvog okvirnog stanja, koje će dozvoliti drugima da donose odluke o ekonomskom razvoju.»

– «Tokom dvije sljedeće decenije Kina će se susresti s mnogim izazovima. Prvi od tih izazova je transformacija uloge vlasti: od aktivnog učesnika u ekonomskom životu mora se ići prema institucionalnom okviru, koji će postati servis tržišne privrede.»

Čitalac je primijetio; to je pledoaje za slobodni kapitalizam, onakav kakav poznajemo na Zapadu, u kojem je vlast sluga privatnog sektora, iako drži stanovništvo pod prijetnjom korbača. Izvještaj je dugi pledoaje za neoliberalizam. On veli da Kina neće imati budućnosti, osim ako se odrekne sadašnjeg modela kako bi prihvatila tržišni model. Danas, kad se Kina ubrzano razvija od društva masovne proizvodnje roba za mase, roba niske tehnološke vrijednosti prema inovativnom društvu, u kojem sektor usluga igra jako važnu ulogu «intervencija države u ekonomiju mogla bi zabrtviti razvoj. Zbog toga politika mora biti orijentirana na davanje većeg značaja privatnom sektoru.

Treba krenuti od načela da je tržište dovoljno doraslo, da raspodijeli raspoloživa sredstva na efikasan način i da su privatna poduzeća dovoljno jaka i dovoljno inovirana, da konkuriraju na međunarodnom planu u tehnološki naprednim sektorima

4Ipak ovdje moramo napraviti izvjestan prekid. Radi se opisu «zrelosti tržišta». Čovjek koji je najviše utjecao na ovaj izvještaj je Robert Zoelllick, predsjednik Svjetske Banke. Prije no što je bio imenovan na to mjesto 2007 godine, bio je zamjenik ministra za vanjske poslove Busha-oca. Ali je također bio generalni direktor Goldman Sachs-a američke banke u kojoj ima još bivših poslužitelja istaknutih političkih mjesta u Sjedinjenim Državama i u Evropskoj Uniji. Zoellick je također bivši potpredsjednik Fannie Mae, koja je osiguravala hipoteke u Sjedinjenim Državama. Goldman Sachs i Fannie Mae su dva važna faktora «zrelosti tržišta»i, kao takvi, dva jaka okidača financijske krize 2008, koja je dovela do financijske i privredne bijede i koja danas nagoni ljude na samoubojstva u Grčkoj, i koja, prema nedavnom pisanju Le Mondea, izaziva u Italiji veliko povećanje dječjeg rada. Ako Zoellick, izdanak glavnih krugova financijskog profiterstva Sjedinjenih Država daje ekonomske i financijske savjete onima, koji donose političke odluke u Kini, izvjestan oprez je sasvim na mjestu.

Zoellick je takođe izašao iz štale PNAC-a. To je kratica za Project for New American Century (Plan novog američkog stoljeća), udruženja oformljenog 1991, koje je djelovalo na favoriziranju hegemonije Sjedinjenih Država u svijetu i koje je oformilo zavojevačku politiku Bucha-oca. Evo tko stoji iza izvještaja Svjetske banke o Kini. Jedan ultraliberalni i agresivni buržuj, spreman na zečji udarac kineskom socijalizmu, govoreći mu, što bi, po njemu, za ovaj bilo najbolje činiti. Pa ipak…Pa ipak taj je izvještaj urađen zajedno sa Development Research Center (DRC) of the State Council, – uz pomoć Državnog centra za istraživanje i razvoj, kojeg čini komisija eksperata kineske vlade. Molim? Zapitat ćete se.

Za vrijeme deset godina rada u Kini Svjetska Banka je ostvarila i vrlo dobre stvari, to nitko ne negira. Banka je omogućila pošumljavanje pustinjskog područja Loess, većeg od cijele Francuske. Ona je učinila velike usluge Kini u iskorjenjivanju tuberkuloze, dala sredstva za financiranje škola u malim seoskim zajednicama, u projektima očuvanja prirodne okoline. Ali sasvim je druga stvar kad jedna komisija vladinih eksperata sačini jedan pledoaje za kapitalizam, koji bi jako dobro stajao u nekom udžbeniku Friedricha von Hayeka. Sasvim je druga stvar kad viši kadrovi državne uprave s obje ruke potpisuju neoliberalnu ideologiju Svjetske Banke. Liqun, kadar Državnog centra za istraživanje i razvoj i bivši zamjenik ministra financija, ispao je smiješan za vječna vremena kad je u jednom interviewu Al-Jazeeri izjavio da je financijska i ekonomska kriza u Evropi prouzrokovana lijenošću radno sposobnog stanovništva. Prethodne godine on je objašnjavao na jednom reklamnom video snimku Svjetske Banke da «kineska dostignuća ne bi nikada bila ostvariva bez pomoći Svjetske banke», prikrivajući na taj način činjenicu, da je stvarni tvorac društvenog i ekonomskog uspjeha Kine bila ne Svjetska Banka nego Komunistička partija Kine. Sekretar Državne komisije, Lu Mai, je isto tako izjavio: «Svjetska će banka pomoći Kini da postane tržišna ekonomija, koja će potpuno preobraziti Kinu». Čini se da Lu Mai-ju nije baš sasvim jasno, da je Kina zemlja sa socijalističkom tržišnom ekonomijom i da je to sasvim nešto drugo od «potpune tržišne ekonomije»(podrazumijeva se: slobodne). U ekonomiji slobodnog tržišta i ekonomija i država podložne su interesima najvećih privatnih poduzeća i čitavo stanovništvo prisiljeno je živjeti i raditi tako da velike privatne firme mogu pobjeđivati u konkurentskoj borbi. U tržišnoj socijalističkoj ekonomiji država i velika privredna poduzeća upravljaju različitim oblicima privrede (državne svojine, kolektivnog, individualnog, privatnog i stranog vlasništva), dok vlast stimulira razvoj privatne ekonomije u okviru ekonomskih i društvenih ciljeva, koje je utvrdila država dugoročnim i kratkoročnim razvojnim planovima. U slobodnoj tržišnoj ekonomiji krize su neizbježne, jer svaki kapitalist snižava plaće svojih radnika i na kraju to dovodi do toga da stanovništvo nema dovoljno sredstava za kupovanje fabričkih proizvoda. Otuda činjenica da je u kapitalizmu stopa rasta zadnjih decenija bila bliska nuli, dok se ona danas u Kini neprestano kreće od 8 do 10 %. Ipak je mučno vidjeti do koje je mjere u mnogim kineskim intelektualnim krugovima zakazala analiza sistema, bilo sistema koji vlada u njihovoj vlastitoj zemlji bilo kapitalističkog sistema. To dovodi do neoliberalnih govorancija kao ova govor Jin Li quina o lijenosti radnika na Zapadu.

2Neoliberalne koncepcije predstavljaju ipak slabiju struju. One su oduvijek postojale još od 1980 godine i u partiji i u vladi. Kod svakog krucijalnog događaja one isplivaju na površinu i nastoje zadobiti teren. Jedan vrlo važan događaj bit će 18 partijski kongres, koji će biti održan ove jeseni. Sada se održavaju kongresi u autonomnim pokrajinama i lokalni partijski kongresi, koji će na kraju pripremiti Nacionalni kongres. Neoliberali namjeravaju izvršiti velik utjecaj na taj proces. Na ekonomskom planu oni imaju dva cilja: ulogu države u privredi i samo postojanje velikih državnih firmi.

U vrijeme kad se pojavio izvještaj Svjetske Banke «Kina 2030» u Davosu u Švicarskoj  se upravo održavala Velika godišnja misa Svjetskog Ekonomskog Foruma: jedan elitistički sastanak otprilike dvije hiljade eminentnih osoba iz multinacionalnih firmi, iz banaka i političkih partija. Ove je godine na taj sastanak pozvana i grupa Kineza: Za vrijeme ručka 27 januara bio je organiziran i susret sa štampom. Wall Street Journal( a tko bi drugi?) ovako izvještava: »Oni su izjavili vrlo ozbiljnog lica, da su reforme u smjeru slobodnog tržišta blokirane i da udio države u privredi neprekidno raste(…) Jedna glasnogovornica za koju je poznato da je jako sklona slobodnom tržištu Hu Šili je kvalificirala stanje kako su te reforme, koje se odugovlače, najveća opasnost za kinesku privredu. Profesor Zjang Wei ying, sa Sveučilišta Beijing je podržao njen  korak izjavom: ¸¸Trebaju nam političari skloni reformama i privatnim poduzećima¸¸. (…) John Zhao gazda kineskog fonda za privatne investicije, Hony Capital, objasnio je da jeon pun povjerenja i da se nada kako će kineski rukovodioci ponovo poduzeti reforme. Zatim je dodao: treba vidjeti hoće li se usuditi.»

Dana 25 marta u gradu Guangzhou (na jugoistoku) održan je godišnji forum Lingnana. Radi se o ekonomskom skupu organiziranom od strane univerziteta Sun Yat-Sen i novina Caixun , a oboje su glasnogovornici privatnog sektora. Wu Jing lian je na tom skupu uzeo riječ. Wu je starac koji je devedesetih godina bio ekonomski savjetnik ministra Zhu Rong jia. On je danas savjetnik Državnog ureda za istraživanja Državnog savjeta, onog istog organa koji je supotpisao izvještaj Svjetske Banke. U posljednjim godinama Wu Jing lian je postao vatreni i oduševljeni zagovornik kapitalizma. U Guangzhou on je pledirao za stavljanje u penziju države u odnosu na privredu. Tim forumom je također predsjedavao Xu Xiaonian. Mjesec dana ranije taj je također uzeo riječ u Davosu. Xu je profesor na China Europe International Business School u Šangaju. Njega plaća španjolska banka iz Santandera. Ranije je Xu Xiaonian radio kao ekonomist i direktor poslovne američke banke Merrill Lynch. U Guangzhou je izjavio:»Najvažnija stvar koju država mora uraditi jest ne brinuti se za ekonomiju».

5Tri dana zatim novine Caixin objavile su nepotpisani uvodni članak u kojem se govorilo kako u slučaju da država predloži velikim državnim firmama da budu prodane privatnom sektoru one vrijede 30.000 milijardi yuana. «Sada je to bogatstvo u rukama 200 direktora državnih poduzeća (…) Državne firme nisu njihovo privatno vlasništvo. Državne firme pripadaju narodu. Prodaje državnih poduzeća mora biti predmet otvorene diskusije i ne smije biti prepuštena ideološkim opservacijama.»

 

Političke reforme

Naravno na 18 Kongresu  komunističke partije privatizacija državnih poduzeća neće imati nikakve šanse. Iz ideoloških razloga. I zato što, bez državnih poduzeća, kineskom socijalizmu prijeti smrt. U središtu kuga partijskih rukovodilaca i vladinih funkcionara postoji podrobna analiza i suvremenog kapitalizma i socijalizma kineskog tipa. Ta analiza slijedi liniju objavljenu u Quishiju, teoretskom listu partije :

» Neoliberali su postavili nevidljivu ruku Adama Smitha na tako visoko mjesto, da su povjerovali kako ta ruka može riješiti sve ekonomske probleme. Oni misle da država ne treba da igra nikakvu ulogu u ekonomiji. Osim da stvori najbolje moguće okruženje, kako bi ta ruka mogla raditi svoj posao. Financijska kriza na Zapadu dokazuje to da nisu u pravu. Jako je važno da ne podlegnemo tom uvjerenju, kad razgovaramo o funkciji tržišta.» Zbog toga se u drugom članku može pročitati: «mi smo 2008 izglasali zakon o državnim poduzećima, zakon koji određuje da ta poduzeća imaju presudnu ulogu u našoj nacionalnoj privredi.»

Problem je u tome što se ti stavovi i te analize šire prema dolje kap po kap i da odmah ispod najviše političke razine antimarksističke pozicije imaju veliki odjek i da ne nailaze na opoziciju. Partijsko rukovodstvo sve intenzivnije govori o političkim reformama, prema onom što slijedi: I niže razine treba da uzmu velikog udjela u političkoj elaboraciji, kako bi se vrlo složene marksističke analize situacije razvijale i širile istovremeno prema gore i prema dolje te da sadržaj, koji partija naziva «znanstveni model rasta» dopre do samog dna društva. Ako do toga ne dođe u stanju u kojem se danas nalazi Kina, doći će do spontanog procesa buržaziranja na idejnom planu te će ekonomske koncepcije neoliberala postat će sve snažnije i snažnije. A taj će proces Zapad poticati ne štedeći ni ljude ni sredstva.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: