Bestidnost Evrope – pjesma Güntera Grassa o Evropi, Grčkoj i o smrtnom liječenju
Njemački pisac i nobelovac iz književnosti Günter Grass ponovo se vratio u borbu i napisao pjesmu protiv aktuelnih tendencija u delanju Evropske Unije i njenih jakih moći financijskog kapitala, koje nameću milijunima evropskih građana život u krajnjoj oskudici i izgladnjivanju.
Pjesma je objavljna u njemačkim dnevnim novinama Süddeutsche Zeitung, a potom prevedena u talijanskom listu La Repubblica. Nakon onog što je kazao «ono što je morao reći» o ratnim prijetnjama Izraela Günter Grass se vratio u borbu. Zacijelo je to čovjek koji stari na pravi način.
Bestidnost Evrope
Prepustila si je kaosu, jer ne bje visini tržišta blizu
Daleka si od zemlje, što bila kolijevkom tvojom,
A sad zapade u krizu.
Za čim ti stremila duša i za čim tragahu oni,
što duhom se ponose i što ga ištu,
Sklonjeno je sad s puta i leži na bunjištu.
Na sramnom stupu dužnika trpi uvredu ljutu
Zemlja kojoj se duguje poštovanje i što bi metom
Mnogome, kako je znano, putu.
Zemlja osuđena na bijedu, čija velika blaga odnesena
Krase muzeje tvoje: plijen nad kojim budno bdiju
Plaćeni čuvari, oka nesmiljena.
Ti što u uniformi nasilje grozno izvršiše, Grčko, nad tobom
Zemljom od otoka pjanom
Pjesme Hölderlina nošahu sa sobom.
Grčka je zemlja, što ne donese ti veselje,
Evropo, što prikrila si vješto, a ona morala
Pretrpjeti nasilje pukovnika teško:baš tvoje prijatelje.
Obespravljena zemlja,
Kojoj oni što u ljudska prava se kunu
Sve više stežu omču i mučeničku joj navlače krunu.
Antigone je ruho postalo crno
I zavila se u crno sva zemlja na izazov,
Što te ugostila, Evropo, i čijeg si znanja zrno.
Al velik je izvan nje narod Krezov
I u svoje si strpala kase
Sve zlato što si joj otela za se.
Progutaj taj zalogaj grk, ispijaj otrov sve do dna!
Izvikivači Komesari evropski navrzli se,
No Sokrat ljutit vraća ti kalež oka posprdna.
I kor će bogova grčkih prokleti sve tvoje blago,
Jer si se za Olimpom usudila i bilo ti drago
Požudno podići ruke svoje.
Ostaneš li bez nje, uvenut ćeš, Evropo,
Lišena zemlje što te stvorila i dušu ti dala
Nestat ćeš sramotno, jer si baš nisko pala.
