Kim Jong-un, naslednik crvene monarhije


”Ko se krije iza Kim Jong-una? Njegovo je lice prije dvije godine bilo posve nepoznato, a danas je on šef najzatvorenijeg režima na svijetu. Kim Jong–un bio  je zaslužio naziv «otkrića godine 2011», ukoliko takva kategorija  uopće postoji u političkom svijetu- toliko je njegov uspon bio munjevit čak i u krugovima moći Pjong-janga kao i u medijima cijelog svijeta, nakon smrti njegov velikog oca Kim-Jong-ila. A tko je taj mladi diktator, o kome se gotovo ništa ne zna? Na koji put bi on želio ili mogao uputiti vlastitu zemlju? I na kraju, kakva je to ličnost na koju se on oslanja kako bio upravljao porodičnom diktaturom, koja ulazi u treću generaciju i može se srušiti u svakom času?

piše Barthélémy Courmont

U prvom redu nešto neizmjerljivo vezano za njegov status  nasljednika prve komunističke monarhije u historiji. Vrlo je vjerojatno Kim Jong-un razvio tokom godina pretjerani ego, još više naglašen perspektivom da će on upravljati radničkoim partijom (jedinom u Sjevernoj Koreji) i svemoćnom Komisijom narodne obrane (on nije predsjednik Sjeverne Koreje, jer je to mjesto zauvijek zauzeto od njegovog djeda…). Namečući dvojici svoje starije polubraće (na veliku štetu svog najstarijeg brata, koji živi u Macao-u, Jong-nama, koji ne prestaje kritizirati nasljedni režim poslije vlastitog pada u nemilost) pokazao se « najljubljenim sinom». A ipak, nasljedstvo koje mu je ostavio otac uoće ne sliči na poklon.


Namečući se ispred svoja dva starija brata on se pokazao kao «najvoljeniji sin»

Ne samo da su bijeda i glad zagospodarile zemljom i da je međunarodni kontekst ostao naizmjenjen, pored toga on se mora nametnuti partijskim kadrovima – a neki to mjesto zauzimaju već decenijama –  i mora izmisliti nekakvu ličnost kako bi nastavio legendu vlastitog klana, koji su prvo njegov djed,a zatim njegov otac uspostavili s mnogo inteligencije.

Kim il Sung predstavljen je propagandom kao otac nacije, osloboditelj Koreje od japanske invazije (što uopće nije istina), kao onaj koji je herojski ratovao protiv američkih agresora (a upravo je on  1950 bio agresor) i koji je osigurao napredak Demokratske republike Koreje ( što bi bilo nemoguće bez pomoći iz Moskve). Njegovo nasmješeno lice i njegov impozatni stas zaštitnika nalaze se apsolutno na svim mjestima zemlje, kako bi potsjetili Sjevrnokoreance da čak i dvadeset godina nakon vlastite smrti on nad njima bdije.

Njegov sin Kim Jong-il morao se sasvim drugačije postaviti, kako ga ne bi uspoređivali s tom tako teškim sjenom i kako ne bi izbjegao rizik buđenja emancipatorskih snova. Međunarodne sankcije i prekarna situacija režima paradoksalno pokazali su se za njega spasonosnima. Sa dobro razrađenim i uigranim načinom upravljanja i nuklearnim programom sklonim pregovorima (a to znači trgovanju) on se malo po malo nametnuo kao branitelj Sjevernokoreanaca od neprijateljskih režima, neka vrsta majke nacije, koja joj je tijelom i dušom odana i radi iznad vlastitih snaga. Nije više čudilo u tom kontekstu vidjeti službene izjave o njegovoj smrti pripisanoj pretjeranom radu, kako bi se opravdao njegov nestanak za one, koji su se u tom trenutku osjetili kao siročad bez oca i majke u svijetu o kojem nisu imali baš nikakvog pojma. To je potpuno podjetinjen narod pa su Sjevernokoreanci slijedili bez mrgođenja «velikog nasljednika», nadimak koji je već dobio novi rukovodilac, pod uslovom ipak da ovaj uspije da za sebe stvori novi lik na visini vlastitih predaka.

Regent je njegov ujak Jang Song –tik koji je rehabilitiran 2006  od strane šurjaka koji je broj 2 dva režima

Da se nametne staroj partijskoj gardi Kim Jung-un ima više opcija. Najpametnija je da se oslanja na utjecajnog regenta, koji će ga postepeno formirati za tešku funkciju diktatora. Njegovog je ujaka Jang Song –tika 2006 rehabilitirao njegov šurjak, službeni broj 2 režima i odsad je on preuzeo tu ulogu. Ali Jang nema mnogo utjecaja u vojsci i mladi general Kim mora dakle računati na druge ličnosti, kako bi izbjegao neslaganje i nametnuo svoj status vrhovnog komandanta oružanih snaga. Nije nimalo bezazleno da je njegov brzi uspon počeo upravo u armiji, gdje je dobio rang generala  već prije no što je bio proizveden u viteza od svog oca u njegovim krugovima političke moći. Drugim rječima Jang je odsad jaki čovjek režima, iako još ne u mjeri da preuzme komandu i održava se u ulozi regenta i učitelja vlastitog nećaka.

Druga opcija kojoj može pribjeći Kim Jong-un jeste da učvrsti svoju vlast silom i da nametne neke preinake namečući svoj stil. Ali koji je taj? Uprkos svom studiranju u Švicarskoj i izvjesnog otvaranja prema međunarodnim stvarima, kao posljedice toga, može li se Kim Jong-una smatrati «reformatorom», sklonim da promjeni režim učinivši ga daleko elastičnijim? Ništa nije manje sigurno od toga.

 

Primio je blagoslov Pekinga, koji je zatražio od Sjevernokoreanaca da slijede svoje rukovoioce

Nametanje vlastitog autoriteta moguće je kroz nove provokacije upućene Južnoj Koreji, koji treba da pokažu najvećim konzervativcima njegovog režima da on ne namjerava u ničemu popustiti, ali i vladi Južne Koreje da se ne treba nadati nikakvogm popuštanju od strane Pjomjanga.  Ali bi Kim Jong-un mogao također pričekati sljedeće predsjedničke izbore u Južnoj Koreji, koji će, krajem  2012, odrediti novog šefa južnokoreanske vlade.

Ostaje napokon međunarodna karta za koju se očekuje kako će je on odigrati. Njegovog djeda štitila je ravnoteža hladnog rata, dok se na njegovog oca iz inozemstva najčešće upiralo prstom. Na tom polju on mora odrediti vlastiti stil prije no što ga nametne, pa zašto ne bismo malo sanjali o otvaranju drugačije i burne stranice historije ove diktature koja pripada jednom drugom vremenu. Primio je blagoslov Pekinga, koji je savjetovao Sjevernokoreancima da slijede svoje rukovodioce, potsjećajući one, koji su gajili neke sumnje, da je Kina najviše za status quo na koreanskom poluotoku. A taj stav uostalom ona dijeli sa Sjedinjenim Državama.

Izvori:
Berthelemy Courmont je profesor Političkih znanosti na Hallym University (Chuncheon, Južna Koreja), pridružđeni je istraživač IRIS-a i glavni urednik revije «Kineski svijet, nova Azija» kao i autor dvadesetak djela. Posljednja knjiga: Poslije Bin- Ladena (Francois Bourrin Editeur, 2011).

Lesinfluences.fr

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: