Kongo: nema mjesta za uplitanje Zapada


”Nužno je konstatirati da se zapadne vlade nisu pokazale mnogo zainteresirane za pružanje pomoći, kad se radilo o pripremanju kongolanskih izbora. Gdje je 40% obećane pomoći? Na kraju je Kongo morao sam snositi 95% tereta organiziranja izborne procedure. Jedinu je pomoć dobio od svojih saveznika s juga, to jest iz Južne Afrike, iz Angole i iz Kine… Prvi put u historiji Konga vlada je mogla dovesti svoj mandat do kraja i organizirati izbore bez institucionalne krize.

piše Tony Busselin

Što se tiče izbora u Kongu, mnogi promatrači tvrde da je bilo krupnih prijevara, da su izbori nelegitimni i da bi se Zapad morao umiješati kako bi se izbjegao građanski rat. Evo nekih opažanja s tim u vezi.

Za vrijeme ove kampanje za skupštinske organe pred kongolansko izborno tijelo izišlo je 10.000 kandidata.

Organizirati izbore u Demokratskoj Republici Kongo je ogroman posao. U zemlji prostranoj kao cijela Zapadna Evropa i bez odgovarajuće infrastrukture 18,9 miliona ljudi moglo je glasati na 60.417 glasačkih mjesta. Sakupiti, izbrojiti i provjeriti sve te glasove predstavlja oigroman posao.

I sam je predsjednik Kabila izjavio da se u takvoj situaciji greške mogu vrlo lako dogoditi. Ali ako se govori o krupnim prevarama to ocrnjuje rad hiljada zaposlenih u komisiji CENI (Commission Electorale Nationale Indépendante).

Kakve činjenice znamo? Rezultati sa 3.448 glasačkih mjesta nisu poznati (sveukupno ih je bilo 63.865), jer su se  ta glasačka mjesta morala zatvoriti ili se nisu ni otvorila zbog prijetnji suradnicima CENI-ja. Predsjednik CENI-ja, pastor Mulunda, upozorio je, da će izborna mjesta biti zatvorena, ukoliko dođe do nasilja i da se ti glasovi neće računati u izborne rezultate. Na nekim izbornim mjestima pojavilo se i pomanjakanje materijala. Ukupno uzevši, svega 5% izbornih mjesta nije moglo pravilno funkcionirati.Njihov tačan broj i njihovo mjesto mogu se provjeriti na sajtu izborne komisije.

Neprihvaćene optužbe

Neki promatrači sa Zapada zaključili su da su pojedini zapisnici sa izbornih mjesta «izgubljeni».
Zaista oni su u svom paternalističkom staranju o Kongu pokazali suvišag mašte. Tako je na primjer za vrijeme debate u Senatu, 15 decembra, Bert Anciaux iz S.P. uspio potpuno lažno dati izjavu promatrača iz Carter Centra, sugerirajući kako se može govoriti o «5,6 milijona izgubljenih glasova» . Istina je međutim, da na 3.448 glasačkih mjesta na kojima glasovi nisu izbrojeni, ima 1.357.156 birača. A to znači da broj neizbrojenih glasova ne prevazilazi 4, 29% glasača od svih upisanih u izborne liste.

U Katangi je glasalo u prosjeku više birača nego u drugim regijama. U najvećem broju distrikta masivno su glasali – u jednom slučaju čak 100% – za Kabilu. Ali ti se distrikti smatraju za Kabilino leno i isto su glasali i 2006, a te je izbore Zapad smatrao legitimnim, iako su se slični rezultati i tada pokazali u tim istim distriktima.

Matematički govoreći Kabila je bez svake sumnje dobio ove izbore. Dobio je tri milijona glasova više nego Tshisekendi. Ni 3.448 zatvorenih izbornih mjesta, ni provjeravanja rezultata izbora od strane promatrača na mjestima sumnjivim «jer je broj glasova za Kabilu bio abnormalno visok» ne bi mogao smanjiti razliku u glasovima između Kabile i Tshisekendija.

Ipak, sumnje Carter Centra o vjerodostojnosti izbora «produbljene su» i od ostalih. Kardinal Mosengwo izjavio je da je broj glasova, koji je dobio Tshisekendi smanjem u razdoblju od 6 decemra, kad su dati provizorni rezultati do definitivnih rezultata, proglašenih 9 decembra. Svi mogu provjeriti na sajtu MONUSCO da je to naprosto izmišljotina.(citat  donje opaske «kardinal-političar»).

Hillary Clinton izrazila je žaljenje što ove rezultate nije uzeo u razmatranje Sud Pravde u Kongu.
Pa ipak, taj sud, kao i svaki drugi, ne bi mogao  drugačije suditi, nego na osnovu podnesenih dokaza. Opozicija je imala dva dana vremena za podnošenje žalbe, ali je Vital Kamerhe, jedan od kandidata opozicije, izjavio već 28 novembra, da raspolaže s dosta dokaza o prevari. A na kraju je podnio samo površnu i općenitu žalbu, koja se nije odnosila na neko kršenje pravila ni na jednom izbornom mjestu.


Izborna komisija Konga odgovorila je detaljno na sve moguće žalbe i optužbe glavnih misija promatrača. Uprkos toga kogolanske se vlasti optužuje za nepoštovanje volje glasača Konga.

Nemiri Tshisekedija

Pogledajmo stvari iz drugog ugla. Zašto ne čujemo kritike promatrača o mnogobrojnim  i očitim pokušajima  opozicije, da diskreditira ove izbore? Tjedan dana prije održavanja izbora štampa opozicije uspjela je pronijeti glasine, kako su tri milijona izbornih listića unaprijed ispunjenih na putu za Kingšasu iz Južne Afrike. Zato ne čudi što su iznervirani glasači napadali kamionete s netaknutim izbornim listićima u uvjerenju da su ovi već popunjeni. Zašto se ne spomene kako su hackeri ušli na sajt CENI-ja da bi širili lažne rezultate? Zašto zapadni promatrači ćute o izjavi Tshisekedija, koji je tvrdio kako je on dobio izbore i da se gubitak izbora može pripisati jedino prevari?

Fundamentalni princip u Kongu jeste da «stanovništvo može odbaciti svoje rukovodioce putem izbornih rezultata». Poznavati ideologiju i politički program opozicije kao i političku debatu  nije uopće neophodno za birače. U ponedeljak Tshisekedi je izjavio pred kamerama: »Što se tiče lovaca u mutnom, počevši od gospodina Kabile, tražim od svih vas da potražite tog gospodina i da ga dovedete ovamo, živog. Onaj ko mi dovede Kabilu vezanog, bit će nagrađen unosnom nagradom.» Onima koji ponešto znaju o historiji Konga to jako potsjeća na Lulumbu, koji je u izvjesnom času bio dovučen pred Mobutua…

Govor tpliko pun mržnje i tiranske volje ispunjava govore Tshisekedija od početka izborne kampanje. Čini se da su pužadizam i antipolitika, protiv kojih se s pravom toliko bori Evropa, u Kongu evidentna demokratska načela.

Kako bi se riješila politička kriza nastala na ovaj način ne postoji ništa drugo, prema mnogim advokatima zapadne intervencije, nego jedan jedini dobar stari recept, a taj je «nacionalni dijalog», ukoliko je moguće uz intervenciju  «solidnog stranog posrednika», kako bi se obrazovala «vlada nacionalnog jedinstva». Otkad to demokratska igra nagoni pobjdnike i gubitnike da formiraju zajedničku vladu? Zar to znači uvažavati narodnu volju stanovnika Konga?

U Kongu je ta formula bila više puta primjenjivana: 1961, 1991, 1996, 1999, 2003, i 2006. Istinu govoreći, odbacili su je 1996 i 2006, ali u svim drugim prilikama Kongoanci su morali progutati rezultate intriga, koje je iznjedrila politička klasa Konga pod vodstvom  zapadnjaka  i svaki put je to bilo katastrofalno za stanovnike Konga.

Paternalizam ili solidarnost?

Nužno je konstatirati da se zapadne vlade nisu pokazale mnogo zainteresirane za pružanje pomoći, kad se radilo o pripremanju kongolanskih izbora. Gdje je 40% obećane pomoći? Na kraju je Kongo morao sam snositi 95% tereta organiziranja izborne procedure. Jedinu je pomoć dobio od svojih saveznika s juga, to jest iz Južne Afrike, iz Angole i iz Kine… Prvi put u historiji Konga vlada je mogla dovesti svoj mandat do kraja i organizirati izbore bez institucionalne krize.

Dovesti u pitanje izbore i navijati za uplitanje Zapada potpuno je deplasirano. Nakon 75 godina kolonijalne vlasti, nakon 36 godina neokolonijalne diktature i nakon 5 godina rata zbog agresije, jedinog razdoblja u kojem se Zapad zainteresirao za Kongo, kongolanskom se narodu popelo na vrh glave zapadno tutorstvo i uopće uplitanje Zapada.

P.S.  U četvrtak 22 decembra javljeno je da je brojanje glasova prekinuto. Američki i britanski eksperti će doći sa  organizacijom Monescu u urede za prebrojavanje, kako bi dali «tehničku pomooć» u izračunavanju rezultata izbornih mjesta za parlament. Taj posao je daleko kompliciraniji kod parlamentarnih nego kod predsjedničkih izbora. Ustvari ima 18.000 kandidata za 500 mjesta, što znači da ima 36 kandidata za svako mjesto u parlamentu. Pritisak na djelatnike CENI-ja u 169 centara za brojenje  glasova je ogroman, jer tu ima mnogo više rezloga za konflikt nego kod predsjedničkih izbora.

Osim toga s obzirom na pretjerane kritike izvjesnih promatračkih misija za vrijeme predsjedničkih izbora, postoji opasnost da se cijela izborna procedura dovede u pitanje, kako u inozemstvu tako i u samom Kongu. Kaos koji bi iz toga maogao proizići, mogao bi učiniti neophodnom «podršku», koja bi se sastojala u organiziranju pregovara unutar klase političara pod vodstvom Zapada. A to znači da će po ko zna koji put volja kongolanskog naroda biti zanijekana i da će mu još jedanput biti nametnuti pioni Zapada, da upravo oni budu u središtu aparata države Kongo.

Naravno pitanje je da li će ti eksperti upućeni od američke i od britanske vlade biti skloni da uvažavaju volju kongolanskih birača. Postoji velik rizik, da će oni nastojati ugurati u parlament i u vladu Konga što je više moguće pro-zapadnih snaga. Ali eventualni pokušaji manipulacije tih «eksperata» izazvat će otpor kongolanskog naroda.

Objavljivanje rezultata izbora u Kongu predviđeno je za polovicu januara. Pričekajmo da vidimo.

Bilješka: kardinal- političar

Kardinal Monsengwo pretendira na to da je Tshisekedi 9 decembra izgubio 64.000 glasova u odnosu na poslednje parcijalno prebrojavanje, čiji su rezultati bili objavljeni tri dana ranije. Kardinal Monsengwo tvrdi da su između 3 i 6 decemra  bili pristigli rezuiltati sa 34.000 izborna mjesta i na osnovu tih brojki smatra da objavljeni rezultat od strane CENI-ja «ne odgovara istini ni pravdi». Tu je deklaraciju ponovio i Vatikan.

No brojke objavljene na sajtu Monusco pokazuju  da je 9 decembra Tshisekedi dobio 170.217 glasova više no 6 decemra, a ne 64.000 glasova manje. Osim toga u pitanju su još bila 3.397 izborna mjesta , a ne 34.000.

U tom stadiju možda bi bilo korisno pokazati ko je u stvari kardinal Monsengwo. Ima već dvije decenije kako se Monsengwo koristi svojim crkvenim položajem kako bi se u Kongu aktivno bavio politikom. Od početka devedesetih on je jedna od ključnih osoba Zapada, kojoj se Zapad obraća u svakoj kritičnoj situaciji. 24 aprila 1990 bio je jedan od inicijatora «politike demokratizacije», koju je lansirao Mobutu po naređenju svojih gazda. Godine 1991 predsjedavao je konferencijom suverene nacije, a 1994 podržao je kandidaturu Kengo wa Dongo-a  za mjesto predsjednika vlade, a u maju mjesecu 1997, kad su se oslobodilačke trupe poslane od Kabile nalazile pred ulaskom u Kingšasu,  tada je  politička os Washnton-Paris- Bruxelles u krajnjem času pokušala proglasiti ovog kardinala za nasljednika Mobutua, kako bi na taj način osujetila pobjedu Laurenta Kabile. Dana 28 januara kad je 2001, kad je Joseph Kabila položio zakletvu kao predsjednik, koji je  upravo naslijedio ubijenog oca, Mosengwo je to definirao u svojem govoru kao strategiju neokolonijalnih snaga u Kongu. Mosengwo je tada objasnio da je Mobutu bio greška, koja je dovela do diktature Laurenta Kabile. Da bi se izravnala meta jedina je solucija «interkongolanski dijalog u okviru dogovora u Lusaki u cilju ponovnog zadobijanja nacionalnog konsnzusa  CNS, kojeg je razbio Kabila.»

Oglasi
Comments
One Response to “Kongo: nema mjesta za uplitanje Zapada”
  1. . . .Већ виђено . Али , осим бриљантних запажања и анализа , као што је ова , за интернационалну СОЛИДАРНОСТ која би била делотворна , потребно је нешто више . ШТА И КАКО ?. . .

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: