Poslednja riječ o Rusiji 20011: « Menadžeri su hitna potreba?»


«Što će učiniti Putin nije više zanimljivo: Nema više mjesta za šefove,  sad su neophodni menadžeri» (Julija Latynina, Novaja Gazeta 26-12-2011) . Impresivni uspjeh protesta od 24 decembra u Moskvi čini se da je udario u glavu pripadnicima  radikalne opozicije. Svakako, taj je uspjeh više oduševio protagoniste u zemlji nego njihove podrživače na Zapadu, budući da vjeruju kako su postigli vlastiti cilj: eliminirati Putina. Da li smo zaista na pragu jednog takvog potresa?

piše Jean Marie Chauvier

Pisac i polemičarka Julija Latynina pripisuje uostalom Hillary Clinton i Evropskoj Uniji suštinsku ulogu u toj promjeni političke klime u Rusiji: «Kremalj» ih sluša, prestaje s represijom političkih manifestacija i pretvara se da  namjerava započeti političke reforme.


Broj učesnika na mitingu u Aveniji Saharov u Moskvi – 120.000 prema organizatorima, što su gotovo svi mediji ponovili – je evidentno preuveličan. Najvjerojatnije procjene kreću se između 60.000 i 80.000. Tome treba dodati nekoliko desetaka hiljada u preostalim dijelovima Rusije. U svakom slučaju, ukupan broj ne može prevazići cifru od 70 do 130.000 manifestanata i to u zemlji, koja broji 140.000.000 stanovnika. Bitka brojevima vrlo je relativna. Isti broj manifestanata u Belgiji (zemlji od 10 miliona stanovnika) može proći bez ikakvog efekta i dovesti do implicitnog dogovora između vlade i sindikata, da se radi o trenutku «neophodnom» da se izrazi neslaganje. Isti taj broj  manifestanata na trgu u Kijevu, koji je tamo ostao dvije sedmice pred kamerama cijelog svijeta, nametnuo je 2004 promjenu vlasti. Sve zavisi o odnosu snaga, o odlučnosti manifestanata, o postojanju leadershipa i o značaju vanjske podrške. U Rusiji se još nije dogodila «bijela revolucija» tim prije što se ona prije obistinjuje kao višebojna.

Talasu euforičnih komentara naših Tv novosti dopisnik kanala France 2 iz Moskve dodao je malo realizma: «Rusija je podijeljena na dvoje». Drugačije rečeno «Rusija protiv Putina» nije baš sasvim točna konstatacija, iako je popularnost «nacionalnog leadera» u padu.

Primjećuje se uostalom da ukoliko je opozicija velika, ona je isto tako vrlo diverzificirana i vezana za izbore. Liberalne leadere je na mitingu izviždala opozicija ljevice, anarhista i nacionalista. Jedino je leader «bloggera» Aleksej Navalnij dočekan s jednodušnim oduševljenjem. Šampion borbe protiv korupcije, povezan s krajnjim desnicom i (što niko ne spominje) s NED-om. Što se tiče komunista, oni su prisutni i otsutni istovremeno: prisutni su na mitinzima, otsutni na tribinama. Na to ću se još vratiti.


Nema dakle ni  plime, niti dosljednog pokreta, ni leadershipa sposobnog da stvori tu «bijelu revoluciju», kojoj se nada liberalni leader Boris Nemcov.

Ali to u ovom času nije ni važno.

Kakav je odnos snaga u zemlji? «On je radikalno promijenjen» tvrdi Marie Mendras, specijalistkinja, koja je jednako kritična prema «sistemu Putin» kao i naši dopisnici «Monda». Da li da to smatramo vjerodostojnim ili preuranjenim?

Radi se o tome da se dozna što ta uvreda Putinu  – jer o uvredi se radi, a ona odjekuje po našim službenim televizijskim kanalima i na Internetu – šta ona izaziva kao efekt u sredinama «koje su važne» i to istinski važne, kako tamo daleko u Rusiji, tako i ovdje, kod nas. Šta ona znači za one koji  zaista odlučuju, to jest za «tržišta», odnosno za političko-poslovne oligarhije? Obistini li se da Putin više ne predstavlja onakvo jamstvo «stabilnosti», kakvo je on bio od 1999 nadalje, poslije kaosa Jeljcinovih godina te ako se potvrdi, da on više nije vrhovni arbiter u borbi klanova, koji jedan drugom otimaju vlast, da, u tom slučaju, moglo bi biti postavljeno pitanje njegove zamjene.

Primjetio sam neke činjenice koje su ostale u drugom planu.

Prva je sudjelovanje na mitingu čovjeka bliskog Putinu, njegovog bivšeg ministra financija Alekseja Kudrina. On je u vladi predstavljao najliberalnije krilo, isto kao i bivši predsjednik vlade Mihail Kasjanov, koji je prišao opoziciji. Te ličnosti imaju sigurno veću političku težinu nego organizator Boris Nemcov, koji se isuviše kompromitirao za vrijeme Jeljcinove vladavine devedesetih godina. Druga je činjenica kandidranje na predsjedničkim izborima još jednog protukandidata, «tvrdog» liberala, bliskog Putinu, oligarha Mihaila Prohorova, poznatog po «seksualnim» ispadima u Courchevalu, koji je bio lagano izviždan na manifestaciji od 24 decembra.

Da li je pred nama skica pregrupisavnja tvrde liberalne prozapadne desnice…

Ne treba zapostaviti politički kontekst. Pristupanje Rusije Svjetskoj Trgovinskoj Organizaciji (koje se upravo konkretizira) i potrebe «modernizacije» navode ruske elite na razmišljanje o nepohodnosti «Perstrojke br. 2» kao i o  potrebi nove strategije šoka, čije će mjere biti sasvim sigurno nepopularne. To zahtijeva vrlo čvrstu ruku vlasti. «Hitno su potrebni menageri?»

Bio bi  to paradoks demokratskog osporavanja, ukoliko ono pojača autoritativne težnje u nastojanju da poljulja (sve relativniji) autoritet  Vladimira Putina. Ali još nismo dotle stigli. Jedan pobornik altermodijalističke ljevice, Boris Kagarlitskij, upravo suprotno tome, naviješta nam narodni pokret, koji bi s «antikapitalističkih» pozicija obarao režim. Pričekat ćemo da to vidimo. Utrka je započeta između tri više manje strukturirane snage pokreta: između liberala, nacionalista i «fronta Ljevice», vezanog za proteste socijalnog tipa.

No jedena druga činjenica privukla je moju pažnju: dvosmislena (ili ambivalentna) uloga Komunističke partije Ruske Federacije (KPFR) Genadija Žjuganova.

Ta partija sa izbornim rezultatom koji je dostigao gotovo 20%, mogući saveznik socijaldemokrata  Pravedne Rusije (13% glasova), ušla je snažno zastupljena u Dumu (donji dom Parlamenta). Ona je uzela učešća u manifestacijama protiv «falsificiranja izbornih rezultata» i održava vlastite mitinge, na kojima se isto tako čuje uzvik: »Rusija bez Putina!». No s druge strane KPRF se drži (ili je drže) podalje od tribina na kojima liberali ili «blogger» Navalnij daju ton. Koji je službeni razlog na koji se pozivaju? Prijetnja od «narandžaste revolucije» odnosno prijetnja od moguće  destabilizacije teledirigirane od strane Washingtona.

«Crvena» televizija u rukama komunista  daje riječ intelektualcu i «patriotu» bliskom toj partiji, Sergeju Kugujanianu, koji zamjera Komunističkoj partiji prelabav stav i opominje je.  U biti je Perestrojka br.1 dovela do raspada Sovjerskog Saveza. Perestrojka br.2 mogla bi dovesti do razaranja Ruske federacije.

Taj se komentar pun alarmizma širi Rusijom koja je već obuzeta pesimističkom klimom , što prevladava, kao i kod nas, uoči 2012. Ali već se godinama raspravlja o «preživljavanju ruske države» iz mnogobrojnih razloga.

Što budu bliži predsjednički izbori, zakazani za 13 marta, to će više nestajati ruske magle.
Prije svega toga, svjetska Nova godina 1 januara  i Ruska Nova godina 13 januara  zahtijevaju da Rusija slavi  i ona će slaviti…i padati pod stol kroz cijela dva tjedna. A kad se izvuče iz tog mamurluka, krajem januara, debata će se nastaviti. Sretna nova!

Oglasi

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: