Zašto treba spriječiti ekstradiciju u Čile Miguela Angel Peňa Morena


”Političko angažiranje Miguela u određenom historijskom kontekstu može se usporediti sa angažiranjem evropskih članova pokreta otpora protiv nacista. Znajući da ga progone i da ga traži čileansko pravosuđe Miguel je izbjegao u Belgiju, gdje živi već 13 godina i u kojoj je zatražio politički azil, a da ni do dana današnjeg nije dobio pozitivan odgovor. Uprkos teškoća vezanih za njegov prekarni status on je kod nas razvio  primjeran društveni život, profesionalan i aktivan, normalno se i transparentno uključivši u belgijsko društvo. Studirao je informatičku grafiku i obiteljsku pomoć. U ovom času radi kao pomoćnik-njegovatelj. To je način da se bavi socijalnim radom uz svoju profesiju. Miguel mnogo čita i bavi se sportom. To je osoba koja se ističe velikom društvenošću: uvijek ima vremena da podijeli s prijateljima i bližnjima.”

piše Belgijski Rodrigistički kolektiv

Gospodina Miguel Angel Peňa Morena – izbjeglicu iz Čilea nastanjenog u Belgiji – traži čileansko pravosuđe. Ono ga optužuje da je bio umiješan u akciju koja je stajala života glavnog  ideološkog mentora Pinochetovog režima: senatora krajnje desnice Jaime Guzmana.

Tu je akciju vodila i potvrdila, u aprilu mjesecu 1991, organizacija pokreta otpora nazvana Fronte Patriotico Manuel Rodrigez (FPMR- Front Patriotique Miguel Rodrigez)  protiv jednog od glavnih funkcionera Pinochetove diktature, Jaime Guzmana, koji je bio glavni  tvorac prevarnog Ustava iz 1980 (onog Temeljnog zakona koji je dozvolio  Augusto Pinochetu da legitimizira svoju politiku užasa…).

Član Opusa Dei , zaljubljen u generala Franca, Jaime Guzman (lični prijatelj Augusta Pinocheta, na kojeg je imao ogroman utjecaj) bio je jedan od osnivača fašističke milicije Patria y Libertad još za vrremena predsjednikovanja Salvadora Allendea. Povrh toga Guzman je mogao postati senator zahvaljujući binominalnom sistemu, koiji je on sam izmislio za vrijeme vojne diktature: ta mu je pravna manipulacija dozvolila da bude izabran sa 17%  glasova protiv Ricarda Lagosa, koji je bio dobio 31% glasova.

Činjenice i historijski kontekst

Miguel Peňa potiče iz te teško pogođene sredine. Vrlo rano bio je izložen ekonomskim i represivnim posljedicama vojne diktature. Kao mnogobrojni mladi ljudi Miguel je pružio otpor samovolji režima i htio je uliti nadu u pravdu i u slobodu cijelom čileanskom društvu. Njegovo angažiranje u borbi protiv diktature uzrokovalo je njegovo hapšenje i torturu, koju je podnio godine 1984 od strane CNI (Central nacional de Informaciones, jednog od više represivnih aparata diktature), a poslije ga je 1986 uhapsio DIPOLCAT (Direccion de Inteligencia Politicial de Carabineros – čileanska vojna policija). Te činjenice postoje u dokumentaciji Vicaria de la Solidaridad (organu katoličke crkve koji prati stanje poštovanja fundamentalnih ljudskih prava). Za vrijeme jedne manifestacije, koja je proslavljala godišnjicu državnog udara 11 septembra 1986  Miguel je bio ranjen od agenata državne sigurnosti u civilu (taj represivni čin zabilježen je u Annalima PDI, Policia de Investigation de Chile – čileanske istražne policije).

Znajući da ga čileanska policija traži i progoni Miguel Peňa je izbjegao u Belgiju godine 1998, kojoj je podnio molbu za priznavanje statusa političkog prognanika.

Godinu dana nakon toga čileansko pravosuđe okrivilo je Miguela da je on nabavio auto pomoću kojeg je izvršen atentat na Guzmana. Gospodin Peňa ne samo da je to uvijek poricao, već je neprestano ukazivao na mnogobrojne pravne propuste čileanskog istražnog postupka, koji su doveli do okrivljavanja tri različite osobe i do nekoliko procesa zbog istog tog djela. Uprkos ovih očitih nedosljednosti Vrhovni Sud je odlučio da prošlog 14 decembra ipak zatraži ekstradiciju Miguela Peňa Moreno.

Do današnjeg dana Miguelu nisu u tančine poznate  službene optužbe podnesene protiv njega, jer njegov branilac nije imao dovoljan pristup njegovom dosjeu. Na kraju je čileanska štampa objavila  službene optužbe, kojima pravosuđe tereti Miguela i po kojima je on od od osumnječenog za pomagača u atentatu uznapredovao do «počinioca». Osim svih tih flagrantnih nepravilnosti u vođenju postupka odluka Vrgovnog Suda sadrži i jednu grešku u proceduri. Ustvari, jedan od sudaca, gospodin Hugo Dolmesch, je već jedanput bio optužio Miguela Peňa u prvoj instanci i donio presudu 1999. Sve nas te činjenice navode na zaključak da postoji politička i pravosudna ostrvljenost čileanske desnice da dokaže vlastitu efikasnost u toj aferi koja se odnosi na ličnost Miguela Peňa.

Institucionalno-pravni okvir koji prevladava u Čileu

Ustav iz 1980 (kojeg je sastavila vojna diktatura i koji ne sadrži ni jedan jedini oblik stvarnog jamčenja narodne volje) još uvijek vrijedi za Čile. Nažalost upravo taj Ustav određivao čileansku unutarnju politiku u društvu u događajima koji su se nizali u zemlji nakon pada vojne diktature (1989). Od 1990 taj je ilegalni Ustav nabio steznike svim institucijama zemlje, a on je sačuvao svoju autoritarnu  i antidemokratsku suštinu, uprkos organiziranju izbora. Neke površne preinake ne mijenjaju ništa bitno na tom stanju stvari.

Budući da je lista arbitrarnih sudskih postupaka u Čileau veoma duga zadržat ćemo se samo na nekim nedavnim postupcima. Prema izvještaju Rapporta za 2011, udruženja Human Rights Watsh, do 2010 bila su osuđena 292 vojna lica i njihovih pomagača za zločine tipa nasilni nestanak, nepravno pogubljenje i torture. Godine 2010 samo se još jedna trećina osuđenih nalazila na izdržavanju kazne, jer je Vrhovni Sud upotrebio svoju diskrecionu moć da smanji njihove  zatvorske kazne.

Dana 29 septembra 2011 specijalni sudac Mario Carroza odbio je zahtjev porodice  Salvadora Allendea da povede postupak i sudi generala Maria Tobara, koji je otvoreno priznao da je napao predsjedničku palaču La Moneda 11 septembra 1973, što je dovelo do smrti tadašnjeg predsjednika Čilea. Taj isti specijalni sudac danas je zatražio ekstradiciju u Čile Miguela Peňe.

Istog tog dana 29 septembra 2011 Vrhovni Sud  pravosuđa potvrdio je oslobađajuću presudu Apelacionog suda iz Valparaisa za 19 od 29 marinaca optuženih da su mučili i potom ubili anglo-čileanskog svećenika Michaels Woodwarda 1973…

S jedne strane imamo dakle cijelu seriju  vojnih lica ili civila optuženih i osuđenih za ubojstva ili nestanke ljudi, koji nisu uopće bili u zatvoru ili su  tamo bili jako kratko; s druge strane postoji stvarna represija i diskriminacija, koju podnosi na stotine političkih zatvorenika, boraca protiv diktature, branilaca ljudskih prava, boraca za socijalnu pravdu i branitelja domorodačkih naroda.

Štrajk glađu ostaje i dalje posljednje oružje kojem se pribjegava u obrani vlastitih prava, pa je godine 2005 štrajkalo glađu 25  političkih zatvorenikia, koji su nakon 74 dana štrajka glađu pušteni na slobodu. Iako se radilo o civilima, te je ljude ipak sudio vojni sud i prema njima je bio upotrebljen zakon protiv terorizma. Taj je pravni postupak uveden godine 1984 kad je diktatura bila u punoj snazi: uprkos tome isti se taj postupak i danas primjenjuje. Zbog toga se zatvorski uvjeti ispod svakog ljudskog postupanja primjenjuju prema gore spomenutim osobama i ne mogu se uopće usporediti ni s brzinom ni s blagošću postupaka po kojima vojna lica i njihovi suradnici, osuđeni za zločine, ispunjavaju svoj dug prema pravdi. Oni odslužuju kaznu u pozlaćenim zatvorima(kakav je na primjer zatvor Punta Pueco).

Pri tom ne treba zaboraviti da su politički zatvorenici podvrgnuti brutalnom tretmanu (u koji je uključena i tortura) i da nisu mogli imati nepristran sudski proces niti pravednu sudsku obranu. Nedavni slučaj: dvanaestorica mladih optužena je za postavljanje bombi. Nakon štrajka glađu oslobođeni su, pošto su proveli u zatvoru godinu dana. Javni tužilac nastojao ih je optužiti za zločinačko udruživanje, ali nikad nije uspio dokazati postojanje bilo kakve «mreže». Dakle, radi se o jednom od sudskih dosjea, koji je izazvao najviše polemika, jer su advokati optuženih uspjeli dokazati, da je bilo jasnih potvrda o fabriciranju lažnih dokaza od strane optužbe. Kad je nelegalnost većine tobožnjih dokaza bila jasno dokazana, zastupnici Hugo Gutierrez i Sergio Aguilo zahtijevali su ostavku Ministra unutrašnjih poslova Rodriga Hinzpetera, koji je sudjelovao u procesu protiv četrnaestorice mladića zbog «fabriciranja lažnih dokaza»…


Čileanska pravda i međunarodno pravo  

U posljednjih dvadeset godina Rapporti mnogobrojnih organizacija za obranu ljudskih prava su, nekoliko puta uzastopce, osudili Čile kao državu, zbog njenog arbitrarnog i pristranog pravosuđa, naročito u sudskim postupcima političke prirode. Sa svoje su strane Ujedinjene Nacije i Cour Interaméricaine des Droits Humains (Međuamerički sud za Ljudska prava) preporučili više puta da se poduzmu reforme kako bi se unutarnji oblici sudskog postupka podveli pod kriterije koji vrijede u međunarodnom poravu.

Treba također prijaviti sistematsku primjenu bez ikakve veze specijalnih zakona protiv terorizma, kojim se kriminaliziraju socijalni pokreti i pravični zahtjevi urođeničkih zajednica.

Budući da se pokazalo istinitim da Čile ne kani prekinuti svoju represivnu politiku  La Cour Interaméricaine des Droits Humains (Međuamerički sud za Ljudska prava) donio je, u augustu 2011 veoma važnu odluku: on kani suditi Čileu, u kojem se primjena antiterorističkog zakona za Mapuche poslužila maskiranim svjedocima  (anonimnim plaćenicima ili osobama koji su to učinili pod prijetnjom) kako bi ih upotrebila u fabriciranju sasvim izmišljenih optužbi od strane tužoca i zbog stalnog nasilja nad pravom za pretpostavku nevinosti.

Međunarodno pravo i odbijanje ekstradicije

Sudska institucionalna slika Čilea već je bila temom proučavanja drugih država prilikom više slučajeva zahtjeva za ekstradicijom za činjenice koje se odnose na političke presude. U svim tim dosjeima ekstradicije su odbijene od strane većeg broja država od kojih su zatražene. Razlog: ne postojanje garancija za pravedan sudski postupak zbog neprekidne primjene zakona protiv terorizma, ograničenja i restrikcija, koje se odnose na pravo na obranu i težina izrečenih sudskih kazni od strane čileanske države.

Politički azil dosuđen Patriciio Ortiz-u u Švicarskoj 2005 kao i Claudiju Molini u Argentini 2002 i Galvarinu Apablaza također u Argentini 2010 dobro ilustriraju gore navedeno stanje. Sva su trojica bivši politički aktivisti FPMR i za svu trojicu Čile zahtijeva ekstradiciju.

Važno objašnjenje: Galvarino Apablaza bio je optužen da je intelektualni autor atentata protiv Jaime Guzmana u istoj aferi u kojoj se danas progoni Miguela Peňa. Dakle optužba kojom se tereti G. Apablaza može se smatrati daleko ozbiljnijom od one kojom se tereti Miguel. Pa ipak je G. Apablaza dobio politički azil u Argentini, uprkos ozbiljnosti optužbe, koja ga je teretila i uprkos tome što je on bio osnivač Frente Patriotico Manuel Rodrigez.  Budući da, od datuma otkad je on postigao vlastiti status političkog izbjeglice pa do danas, čileansko pravosuđe nije udovoljlo svojem nepostojanju nepristranosti, taj slučaj predstavlja presedan koji se mora uzeti u obzir.

U Čileu još uvijek ne postoji pravna država

Postojanje sudskog sistema koji je još uvijek zasnovan na ideologiji vojnog režima (koji se trajno služi i primjenjuje zakon protiv terorizma i koji ne osigurava pravo na obranu niti poštuje norme pravnog procesa) prisiljava nas da ustvrdimo da nisu ispunjeni uvjeti prema kojima Miguel Peňa može rečunati na korektan, nepristran i pravedan sudski proces. Imamo dakle vrlo ozbiljnih razloga da brinemo za njegov fizički i moralni integritet.

Mi se bojimo također da bi njegovo hapšenje moglo poslužiti kao moneta za potkusirivanje zbog sudskih procesa u kojima je došlo do oslobađanja ubojica i mučitelja u prošlim vremenima.

Ukoliko bi Miguel Peňa bio izručen Čileu bit će mu suđeno po zakonima koji su nastali u izvanrednom režimu, na zahtjev Jaime Guzmana, a cilj im je bio da učine vječnom vojnu diktaturu i da ugnjetuju čileanski narod. To znači da će čileanska pravda biti i sudac i optužujuća strana protiv jednog nevinog lica.

Ovih posljednjih godina u Belgiji se formirao pokret za solidarnost i za obranu ljudskih prava u Čilea, a takvi pokreti postoje i u ostalim evropskim državama. Miguel je aktivno sudjelovao u tom pokretu i bio (s drugima) štrajkač glađu, kad su u času hapšenja Pinocheta u Londonu, zahtijevali da se on izruči Španiji. No do tog izručenja nije došlo, pa je diktator izručen Čileu, u kojem on nije bio ni optužen ni osuđen. Nikada.

Političko angažiranje Miguela u određenom historijskom kontekstu može se usporediti sa angažiranjem evropskih članova pokreta otpora protiv nacista.

Znajući da ga progone i da ga traži čileansko pravosuđe Miguel je izbjegao u Belgiju, gdje živi već 13 godina i u kojoj je zatražio politički azil, a da ni do dana današnjeg nije dobio pozitivan odgovor. Uprkos teškoća vezanih za njegov prekarni status on je kod nas razvio  primjeran društveni život, profesionalan i aktivan, normalno se i transparentno uključivši u belgijsko društvo. Studirao je informatičku grafiku i obiteljsku pomoć. U ovom času radi kao pomoćnik-njegovatelj. To je način da se bavi socijalnim radom uz svoju profesiju. Miguel mnogo čita i bavi se sportom. To je osoba koja se ističe velikom društvenošću: uvijek ima vremena da podijeli s prijateljima i bližnjima.

Uzevši u obzir sve gore navedene elemente tražimo od vlasti u Belgiji da daju politički azil Miguelu Peňa, jer u njemu vidimo i prepoznajemo borca protiv diktature. Kao i tisuće drugih političkih izbjeglica, koje je Belgija primila za «Pinochetovih godina» i kao desetine političkih zatvorenika, koji su ovamo stigli početkom devedesetih, čija se zatvorska kazna promijenila u kaznu izgnanstva.

Apeliramo na sve branitelje pravde da se solidariziraju s našim prijateljem i drugom kojem prijeti ekstradacija.

U Bruxellesu, decembra 2011.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: