Povodom osme godišnjice od smrti prof.dr. Branka Horvata
Prof. dr. sc. Branko Horvat rođen je u Petrinji 24. srpnja 1928., osnovnu i srednju školu pohađao je u Požegi, a kad je navršio 16 godina pridružio se partizanskom pokretu.
Diplomirao je ekonomiju 1952. godine, a svoj prvi doktorat iz ekonomije stekao je radom Ekonomika jugoslavenske naftne privrede 1955. godine. Četiri godine kasnije doktorirao je na Sveučilištu u Manchesteru na temu Towards a Theory of a Planned Economy.
Branko Horvat, koji je odgojio i obrazovao generacije ekonomista od kojih su većina danas uvaženi profesori na fakultetima u zemlji i širom svijeta, započeo je svoju karijeru kao asistent na Institutu za naftu u Zagrebu i na zagrebačkom Ekonomskom institutu.
Radio je u Saveznom zavodu za planiranje u Beogradu, gdje je bio voditelj Metodološkog odjela, koji je 1963. njegovom zaslugom prerastao u Jugoslavenski institut za ekonomska istraživanja.
Kao direktor Instituta osnovao je međunarodnu poslijediplomsku školu i pokrenuo časopis Ekonomska analiza i radničko upravljanje koji je 1978. postao službeni časopis Međunarodnog udruženja za ekonomiku samoupravljanja.
Redovni profesor ekonomije na Sveučilištu u Zagrebu postaje 1975. godine i ostaje raditi na Fakultetu za vanjsku trgovinu odnosno kasnije Ekonomskom fakultetu sve do 1992. godine.
Horvat se vrlo rano pročuo svojim znanstvenim doprinosom, po čemu je i nastala kovanica marksizam-horvatizam koju je u ekonomsku teoriju unio Benjamin Ward, pa je kao gost profesor predavao na preko osamdeset sveučilišta i znanstvenih institucija u svijetu.
Slovio je kao stručnjak za samoupravljanje, planiranje i razvoj pa je često bio angažiran kao savjetnik vladama različitih zemalja.
Znanstveni i stručni opus Branka Horvata velik je ne samo po broju knjiga, monografija, članaka, i ostalih radova koji broji više od 650 naslova već i po dubokom tragu koji ostavlja u ekonomiji, političkim znanostima, sociologiji i filozofiji.
On je i predani pedagog, uporni zagovaratelj samoupravljanja i svih oblika demokracije te kontroverzni politički aktivist.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri primio je mnoga službena priznanja, a njegova knjiga Political Economy of Socialism proglašena je knjigom godine u SAD i bila je podloga za nominaciju Branka Horvata za Nobelovu nagradu.
Horvat je ostao vjeran onim idejama i idealima s kojima je otpočeo svoju karijeru – vrijednostima ekonomske i političke demokracije i društvene pravde. Ta lojalnost i nepripadnost ortodoksnoj ekonomiji donijela mu je više kritika nego pohvala.
PRIKAZ SKUPA POSVEĆENOG BRANKU HORVATU
piše Salamon Jazbec
Skup je otvorila mr. Julija Koš, pozdravivši uzvanike i goste u ime Centra, iznijevši ujedno svoje osobne dojmove o Branku Horvatu.
Zatim je moderator i suosnivač Centra Salamon Jazbec dao uvodne napomene o osnutku i dosadašnjim aktivnostima Centra za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat”, te riječ predao predsjedniku Centra prof. dr. Svetozaru Livadi, koji je održao središnje obraćanje sudionicima Skupa. Njegovo je izlaganje posjedovalo i razinu osobnog emotivnog svjedočenja, no i stručnog osvrta na sociološku i filozofsku dimenziju Horvatova znanstvenog djela. Dr. Livada je pozdravio ponuđenu suradnju od strane uredništva uglednog časopisa “Novi Plamen”, te pozvao na suradnju i ostale medije, kao i stručnu javnost.
Nakon toga je riječ dobio Alen Budaj, inicijator utemeljenja i suosnivač Centra, predstavnik osnivača u upravi udruženja. Alen Budaj je na bazi svojih saznanja – steknutih za vrijeme pisanja monografskog djela “Vallis Judaea – Povijest požeške židovske zajednice” iz 2007. godine – govorio o obitelji, djetinjstvu i ranoj mladosti Branka Horvata, iznijevši za većinu nova saznanja o tom dijelu života pok. Branka Horvata.
Iza njega je tajnik Centra dipl. oec. Marko Krištof održao vrsno informativno izlaganje o ekonomskom djelu prof. dr. Branka Horvata i njegovoj aktualnosti u suvremenom svijetu, dok je prof. dr. Đuro Medić, predsjednik Savjeta Centra Branko Horvat, upućeno dao objašnjenja nekih vidova očuvanja i razvitka Horvatovog ekonomskog doprinosa u hrvatskoj znanosti kroz Znanstveno društvo ekonomista, koje je stručna udruga ekonomskog karaktera, dok je Centar za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat” otvoren građanstvu i nastoji u punini obuhvatiti doprinos Branka Horvata na svim poljima djelatnosti kojima se bavio, no i trajno naglašavati jedinstvene značajke Horvatove plemenite osobe – o čemu je inače bio govorio i prof. dr. Livada. Prof. dr. Medić je iznio informaciju kako se upravo na isti dan održava u Rijeci okrugli stol Znanstvenog društva ekonomista, koje je osnovao sam prof. dr. Horvat i bio njegovim prvim predsjednikom, a čijim je članom i prof. dr. Medić. Djelatnosti Centra i Društva su komplementarne: Centar je otvoren za sve profile stručnjaka i laika koji žele pridonosititi očuvanju i njegovanju uspomene na velikog Branka Horvata u hrvatskom društvu; Društvo će i dalje kompetentno pokrivati čisto znanstveni aspekt Horvatovog ekonomskog djela, iako nije isključeno da u budućnosti prirodno surađujemo na izradi zajedničkog okruglog stola i zbornika o Branku Horvatu, koji bi bio invalidan bez pokrivanja svih aspekata Horvatovog javnog djela, od ekonomije, preko sociologije, filozofije, politike do društvenog aktivizma općenito, sve do sfere publicistike – od novinskih članaka i televizijskih emisija, do leksikografskih jedinica.
Iza toga je otvorena mogućnost da i ostali prisutni kažu svoje povodom osme godišnjice Horvatove smrti, koja se obilježavala kroz druženje prijatelja, kolega i poštovatelja lika i djela pok. prof. dr. Branka Horvata. Umjesto uštogljene i tipizirane komemorativne sjednice, željelo se stvar dovesti na andragošku razinu živog svjedočenja o Branku Horvatu, bez podjele u značaju javne riječi na one koji su članovi Centra ili sudionici Skupa – a to je potez u demokratskom duhu, pa je bio izvrsno prihvaćen od strane svih sudionika, što su zatim i pokazali svojim odazivanjem na apel da iskažu svoje dojmove o Branku, odnosno stavove o Horvatovom djelu.
Prvi je govorio prof. dr. Dragomir Vojnić, ekonomist iz Zagreba, koji je 2003. bio održao i posmrtno slovo Branku Horvatu. Prof. dr. Vojnić je široko zahvatio u tumačenje značaja Horvatova djela i svoje suradnje s Horvatom po važnim ekonomskim pitanjima. Bilo je to poduže, no izvanredno izlaganje, tako da su i laici među nama posredstvom Vojnićevog obraćanja mogli steći plastični dojam stvarnog značaja Horvatova ekonomskog djela za svjetsku ekonomsku misao. (Dr. Vojnić je pritom ispričao akademika Vladimira Stipetića, koji nije mogao prisustvovati Skupu zbog bolesti, te dao svoje mišljenje o tome zbog čega Branko Horvat nije postao članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.) Prof. dr. Dragomir Vojnić je na kraju izrazio svoje zadovoljstvo nad činjenicom postojanja i djelovanja Centra, te čestitao na njegovom osnutku i zaželio nam uspjeh u radu, te pohvalio organizaciju Skupa i zahvalio se na pozivu, kojem se rado odazvao i odlučio tom prigodom govoriti.
Iza njega govorio je prof. Nikola Dugandžija, sociolog iz Zagreba, koji je dao neke značajne informacije o Brankovom partizanskom putu i ulozi Branka kao jednog od posljednjih hrvatskih društvenih prosvjetitelja, koji su upravo figurirali kao stvarna savjest društva i zbog toga pretrpjeli mnogo u tom istom društvu i od tog istog društva. Također smo primili i od prof. Dugandžije čestitke za organizaciju Skupa.
Iza toga je riječ dobio prof. dr. Slaven Letica, ekonomist i sociolog iz Zagreba, koji je dao svoje osobno svjedočenje o suradnji s Brankom Horvatom, te spomenuo emisiju koju je radio s Brankom kad se pročulo da je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 1984. godine, što je zatim bunkerirano i moglo bi se do strane Centra tražiti iz arhiva HTV-a, koji vodi gospođa Silađin. Prof. dr. Letica smatra da bi pretežiti karakter Centra trebao biti dokumentacijski, u smislu prikupljanja podataka o liku i djelu Horvatovu, smatrajući da za to ima i opravdanja i potrebe. Drži možda ponešto pretencioznim imenovanje Centra kao mjesta društvenih istraživanja. Zahvaljuje se Centru na organizaciji skupa, čestita na osnutku i daje mu snažni poticaj za daljnji rad.
U uzgrednoj replici, ja sam pokušao naglasiti da Centar evoluira k jednom određenju Centra Branko Horvat, što je kolokvijalno već uvriježeno, iako on ima ambicije da djeluje u duhu onoga što je i sam Branko Horvat činio.
A Branko Horvat je doista bio jedan – istraživač društva. Bio je i kritičar društva, ali to nije bilo puko kritizerstvo, već živo nastojanje da se društvo poboljša, snažno promijeni na novim, zdravijim temeljima, uznapreduje i postane u punom smislu riječi društvo blagostanja. Istraživati društvo, nastojati ga poboljšati, u okviru svojih mogućnosti, zadatak je svakog istinskog humanista koji ima snažnu svijest o toj nasušnoj ljudskoj potrebi, koji gaji htijenje za boljim, pravednijim i slobodnijim životom ljudi, te svojim aktivnim zauzimanjem želi mijenjati društvo u kojem živi. Kad je nas šestero u lipnju 2009, mjesec i pol dana prije Brankovog rođendana (28. srpnja) odlučilo osnovati udrugu koja bi služila kao središnja građanska udruga nezaborava Branka Horvata u Hrvatskoj, upravo takvo razmišljanje vodilo nas je pri intenciji da svoju organizaciju u nastajanju imenujemo Centrom za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat”. To bi i dalje imala biti naša misija, pa bismo trebali i nadalje pokušavati okupiti u okviru društva stručnjake raznih profila, koji bi na modelu Brankove javne djelatnosti pokušali nastaviti njegov rad i nastojanja. No u isto vrijeme moramo ostati biti otvoreni za sve druge slojeve građanstva, a osobito mladež, kako bismo mogli ostati autentični Brankov glas i u novim vremenima koja tek dolaze. Udruga nije namijenjena izgradnji kulta ličnosti, ili mjesto debatnog kluba, već Centar po modelu smionog djelovanja jednog velikog univerzalnog mislioca i svestranog društvenog djelatnika predstavlja organizirani pokušaj proširivanja prostora društvene slobode, u cilju većeg blagostanja društva i svih građana ovog društva. To je dakako moje osobno mišljenje. Nije bilo vremena i nije bila prigoda da ga elaboriram na samom Skupu, ali to se moglo očitovati kroz sva obraćanja za vrijeme cijelog trajanja Skupa i na kraju se došlo do zaključka da ipak nije dovoljno imati samo jedan kružok Branka Horvata, već se mora nastojati na tome da Centar nešto konkretno i učini.
Ako se uzme samo naša prva i jedina javna akcija iz siječnja 2010. godine, vidi se da smo se rukovodili onime što smo smatrali da bi i Branko Horvat u datoj situaciji učinio. Izašli smo na ulice, prosvjedovali, širili znanje kroz letke i plakate, te nastojali probuditi svijest građanstva o jednom društvenom problemu, dakle – aktivno smo se involvirali u jednu potencijalno konfliktnu društvenu situaciju, majeutički izazivajući reakciju mjesnog žiteljstva na činjenicu da žive u četvrti koja je imenovana po jednog ustaškom ratnom zločincu i supotpisniku endehazijskih rasnih zakona. Ta je naša reakcija direktno uzrokovala da se ime mjesnog odbora nakon dvadeset godina promijeni u jesen 2010. godine, što nam je i obećano od strane predstavnika Grada na tiskovnoj konferenciji dan nakon akcije (na pressici su ispred Centra bili: Budaj, Koš, Jazbec). Smatram da bi Branko Horvat kao dosljedni antifašist i sam snažno podržao takvo djelovanje. Na temelju toga se razastrla i socijalna anamneza hrvatskog društva koje je dvadeset godina potiho toleriralo da ulice, škole i cijele četvrti nose imena ustaških ratnih zločinaca, da se otkrivaju im se otkrivaju spomenploče i podižu spomenici, dok je u isto vrijeme tri tisuće spomenika NOB-a u ovoj zemlji minirano. To je neposredni i najočitiji primjer potrebe da se društvo ozdravlja posredstvom osobnog angažmana, pa ma kako se uzaludnim činio. To je upravo ono što je činio i Branko Horvat i zbog toga možda nije bio najpopularniji lik, ali je svakako ostao jedan od najsvjetlijih likova iz naše stvarnosti kroz proteklih dvadeset godina.
Iza prof. dr. Letice, riječ je dobio dr. Tomislav Badovinac, makroekonomist iz Zagreba i bivši glavni direktor Narodne banke Jugoslavije. Dr. Badovinac je iznio svoje vlastite uspomene na suradnju s dr. Horvatom, ali i na osobne prilike Horvatovih, s posebnim osvrtom na okolnosti umirovljenja i smrti Branka Horvata, te smrti Brankove supruge, prof. dr. Ranke Horvat rođ. Pejašinović. Smatra da bi Centar trebao kod Ekonomskog fakulteta u Zagrebu potaknuti interes da se Horvatu posthumno oda dužno priznanje za sve što je učinio na planu ekonomije, ali i kao djelatnik te ustanove. Osvrnuo se i na činjenicu da Branko Horvat nije postao član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Podržao je rad Centra i čestitao na organizaciji Skupa.
Nakon dr. Badovinca na Skupu je govorio dipl. oec. Ivan Plješa, predsjednik Socijalističke radničke partije, koji je objasnio da se ideološka potka stranke bazira na Horvatovom učenju o ubrzanom ekonomskom rastu. Čestita Centru na organizaciji skupa i nudi suradnju.
Zatim se okupljenima obratio ekonomist Željko Ivanković, glavni urednik časopisa “Banka”. Gosp. Ivanković je rekao da je dragocjeno čuvati uspomenu na pok. prof. dr. Horvata, no da to ipak nije dovoljno, a što je dodatni pokazatelj o različitim vizijama Centra od strane sudionika Skupa. On smatra kako je upravo zadaća Centra pokušaj izrade nečega što bi predstavljalo populariziranje Horvatovog učenja za građanstvo, po uzoru na pokušaje približavanja (vrlo složenog i obimnog) Marxovog znanstvenog djela u šezdesetima. Spominje u tom smislu jedno značajno djelo koje sublimira marksizam i izvlači iz mora stručnih stvari sve ono što se smatralo bitnim za šire i dublje razumijevanje Marxova djela, kao i za suvremene društvene odnose. Smatra da se previše lamentira nad nedovoljnom recepcijom Horvatovog djela – kao uostalom i djela praxisovaca – dok bi ispravan put bio u tom da se na zanimljiv, ali stručan način pokuša ljudima približiti Horvatovo znanstveno djelo. Vjerojatno bi i reprinti Horvatovih knjiga pridonijeli tome, barem kod stručne javnosti. U javnosti se (povijesno gledano) ciklički obnavlja interes za misao i djelo velikih ljudi, ono što se u jednom času čini zaboravljenima, u drugom postaje pitanje dana, što se vidjelo s nastupanjem recentne svjetske krize, kad su ugledni svjetski stručnjaci ponovno aktualizirali marksističke teorije kao način objašnjenja ekonomskog stanja i put izlaska iz krize. Ukoliko bismo dobili prava za objavljivanje Horvatovih djela i iznašli sredstava za njihovo ponovno publiciranje, vjerojatno bismo pobudili interes javnosti za iznalaženje odgovora na pitanja koja nas muče, od ekonomske situacije u zemlji, do ulaska zemlje u EU. Svojim dolaskom i sudjelovanjem u Skupu, gosp. Željko Ivanković pokazao je i da neki utjecajni hrvatski mediji prepoznaju Horvatov značaj, te da ćemo imati saveznike u reaktualizaciji golemog stručnog djela jednog velikog ekonomista s ovih prostora.
Iza gosp. Ivankovića, dr. Badovincu je replicirao prof. dr. Đuro Medić, davši različito viđenje okolnosti umirovljenja prof. dr. Horvata. Među članovima Centra poznato je koliko se dr. Medić zalaže za reafirmaciju znanstvenog djela prof. dr. Horvata u svojoj radnoj sredini kontinuirano, i sigurni smo da će njegovi napori uroditi plodom i da će prof. dr. Branko Horvat u konačnici dobiti zasluženo mjesto u povijesti samog fakulteta, ali i povijesti ekonomske misli u našoj zemlji, jer svoje mjesto u svjetskim razmjerima već ima. Taj paradoks će se anulirati u onom času kad Brankovo djelo bude jednako cijenjeno i prihvaćeno i u Hrvatskoj. Tom procesu trebat će vrijeme. Nadamo se da će naši zajednički napori pridonijeti tome. Prof. dr. Đuro Medić je naša čvrsta poveznica sa svijetom ekonomske znanosti i taj dio posla prepuštamo njemu, a po potrebi će uvijek moći računati na našu pomoć u radu. Znamo za njegove inicijative da se studenti ekonomije zainteresiraju za vrijedno ekonomsko djelo Branka Horvata, a to je ipak najvažnije i najdragocjenije, jer će takvi budući stručnjaci na najbolji način biti tumači i nastavljači Horvatova djela.
Iza dr. Medića riječ je ponovno uzeo predsjednik Centra prof. dr. Svetozar Livada, koji je na anegdotalnoj razini iznio nekoliko sjajnih zgoda iz svoje suradnje s Brankom Horvatom u istraživačkim projektima na Kosovu, a što je kasnije rezultiralo Horvatovom znamenitom knjigom “Kosovsko pitanje”.
Moderator skupa privolio je dr. Zorana Pusića, predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, da se također obrati Skupu, što je ovaj bio i učinio, iznijevši podatke o djelovanju Branka Horvata na planu zaštite ljudskih i građanskih prava i sloboda u Hrvatskoj, od organizacije javnih tribina i prosvjeda – uključujući tu i prosvjede za povratak imena Trga žrtava fašizma – do organizacije UJDI-ja i SDU-a, čiji je suosnivač bio i dr. Pusić. Horvat je bio i njegov osobni prijatelj, no i kooperator na polju društvenog aktivizma, Pusić ga smatra jednom genijalnom pojavnošću, doživljavao ga je neumornim i predanim borcem za pravdu, slobodu i istinu, nakon čijeg odlaska sa životne scene ostaje velika praznina i na planu promocije, zaštite i obrane ljudskih i građanskih prava i sloboda u našem društvu.
Skup je nakon nekoliko dragocjenih opaski o filozofskom i marksističkom aspektu djela Branka Horvata, u ime Centra zatvorio dr. Saša Blagus s Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu, pozvavši prisutne da se učlane u Centar za društvena istraživanja “Dr. Branko Horvat”, te sudjeluju u njegovom radu i podupru njegove djelatnosti.
U Zagrebu, 17. prosinca 2011.
Novi Plamen (Blog) 